Koacervacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Koacervati

Koacervacija je jedinstven oblik tečne faze elektrostatičkog prenosa tečnost-tečnost, što je posljedica spajanja suprotno nabijenih makro-iona. Izraz " 'koacervat' " se ponekad koristi za sferne agregacije koloidnih kapljica koje zajedno održavaju hidrofobne snage.[1][2] tipski reda veličine manje 200 nm.[3] Ime "koacervat" je izvedeno iz latinskog coacervare, što znači "zajednički skup ili klaster".

Proces koacervacije[4] je čuven po čuvenom prijedlogu A. Oparina i J. B.S. Haldanea kao sržne postavke u ranoj teoriji abiogeneze (porijeklo života/происхождение жизни). Prema ovoj teoriji, metabolizmu je prethodila replikacija biološke informacije, iako je bilo rasprava o tome da li metabolizam ili molekula može biti mustra prvih replikacija u nastanku života, ostaje otvoreno, [5] a tokom decenija Oparinova i Haldanova teorija su bile vodeći pristup u pitanju o porijeklu života</ref>[6][7][8][9]

Historija[uredi | uredi izvor]

Prema nekima, ove strukture je prvi istraživao je holandski hemičar H.G. Bungenberg de Jong, 1932. Širok spektar rješenja može dovesti do stvaranje koacervata. Naprimjer, koacervatbi oblik nastaje spontano od poremećenih polipeptida, kao što je želatin, kada reagira s drugim biološki izvedenim polielektrolitima, kao što je gumarabika. Oni su zanimljivi, ne samo po tome što daju lokalno odvojeno okruženje, nego i zbog toga što njihove granice omogućavaju selektivnu apsorpciju jednostavnih organskih molekula iz okolnog medija. Naprimjer, mješavina rastvora ugljenih hidrata i proteina će spontano formirati ameboidne koacervate koji mijenjaju oblik, spajaju, djele, u obliku "vakuole", koja ispušta svoj "sadržaj", a ispoljava i druga realistična svojstva.[10] Aleksandar Oparin vidio ove elementarne oblike metabolizma. Britanski naučnik Bernal je prokomentirao da su koacervati "najbliže što može doći do ćelije bez uvođenja bilo kakve biološke – ili, u svakom slučaju, bilo koje žive biološke – supstance". Ipak, edostatak bilo kakvog mehanizma kojim se koacervati mogu reproducirati, ostavlja ih daleko od mogućnosti da su živi sistemi. Međutim, takva stajališta ne mogu opovrgnuti mogućnost da su koacervati bili prve strukture koje su mogle razviti organele i reproducibilne molekule.[11]

Kompleksna koacervacija[uredi | uredi izvor]

Kompleksna koacervacija je sintagma koja se obično se odnosi na fazu odvajanja tečnost-tečnost, koja rezultira kada su rastvori mješavina dva suprotno nabijena makroiona, što rezultira formiranjem guste makroionima bogate faze, prekursora koji su rastvorljivi kompleksi.[12][13]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Water, J.J.; Schack, M.M.; Velazquez-Campoy, A.; Maltesen, M.J.; van de Weert, M.; Jorgensen, L. "Complex coacervates of hyaluronic acid and lysozyme: Effect on protein structure and physical stability". European Journal of Pharmaceutics and Biopharmaceutics 88: 325–331. doi:10.1016/j.ejpb.2014.09.001. 
  2. ^ Definition of coacervate, Memidex dictionary.
  3. ^ Schmitt, Christophe; Turgeon, Sylvie L. "Protein/polysaccharide complexes and coacervates in food systems". Advances in Colloid and Interface Science 167: 63–70. doi:10.1016/j.cis.2010.10.001. 
  4. ^ Bungenberg de Jong, H. G., and H. R. Kruyt (1929). Coacervation (partial miscibility in colloid systems). Proc Koninklijke Nederlandse Akademie Wetenschappen, 32: 849—856
  5. ^ Origins of Life and Evolution of the Biosphere, Volume 40, Numbers 4-5, October 2010 , pp. 347-497(151)
  6. ^ Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003): Biologija za 2. razred opće gimnazije: 39-41. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-581-0.
  7. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R. (1977): Rječnik nauke o evoluciji. Svjetlost, Sarajevo.
  8. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  9. ^ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
  10. ^ Creating Coacervates. Larry Flammer, Indiana State University.
  11. ^ Steven J. (1999): |title=The Biological Universe: The Twentieth Century Extraterrestrial Life Debate and the Limits of Science, Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 978-0-521-66361-8.
  12. ^ Kizilay, E (Sep 14, 2011). "Complexation and coacervation of polyelectrolytes with oppositely charged colloids.". Adv Colloid Interface Sci. 167: 24–37. doi:10.1016/j.cis.2011.06.006.  Provjerite vrijednost datuma kod: |date= (pomoć);
  13. ^ Research — Complex Coacervates, Tirrel Research Group.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]