Kolaboracionizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kolaboracionizam je termin koji označava saradnju u ratu sa neprijateljem svoje države.[1]

Prema Stanleyu Hoffmannu, po načinu prihvatanja, kolaboracionizam se može podijeliti na:

  • prisilni i
  • dobrovoljni (pokušaj iskorištavanja novonastale situacije)[2] dok se prema vrsti dijeli na:
  • ponizni i
  • ideološki.

Ponizni kolaboracionizam predstavlja služenje neprijatelju, dok se ideološki ogleda u namjeri ili želji kolaboracioniste da u saradnji sa okupatorskim snagama sebe predstavi kao prvaka nekih poželjnih unutrašnjih transformacija.[2]

Nasuprot tome, Bertram Gordon koristi pojmove "saradnici" i "kolaboracionisti" za saradnike na neideološkoj i ideološkoj osnovi, respektivno.[3]

Primjeri kolaboracionizma u 2. svjetskom ratu[uredi | uredi izvor]

Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Glavni kolaboracionistički režim na teritoriji Jugoslavije tokom 2. svjetskog rata je bio režim NDH, marionetska država zavisna od nacističke Njemačke. Na teritoriji sadašnje Slovenije djelovao je kolaboracionist Leon Rupnik, slovenski general koji je sarađivao sa okupatorom te na osnovu toga i preuzeo kontrolu nad polunezavisnom regijom u južnoj Sloveniji. Regija Ljubljanska pokrajina je do 1943. godine bila pod italijanskom a potom pod njemačkom kontrolom.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Collaborationism", The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition
  2. ^ a b Stanley Hoffmann. Collaborationism in France during World War II. The Journal of Modern History, Vol. 40, No. 3 (Sep., 1968), pp. 375–395
  3. ^ Bertram N. Gordon, Collaborationism in France during the Second World War (Cornell University Press, 1980)
  4. ^ "Nederlanderse-entertainer-sin-Duitsland". Die Welt. 17 april 2010. Pristupljeno 7. aprila 2011.