Koleoptil

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Koleotil pšenice (gore) i zastavičasti list (dolje).

Koleoptil je šiljasti zaštitni omotač koji prekriva vrh pojavljujućeg klijanca kod monokotiledona poput trava. Koleoptili imaju dva vaskularna snopa, po jedan sa obje strane. Za razliku od zastavičstog lista namotanog u njemu, prednastajući koleoptil ne akumulira značajan protohlorofil ili karotenoide, pa je uglavnom vrlo blijed. Međutim, neki prelementarni koleoptili nakupljaju ljubičaste antocijaninske pigmente.

Koleoptili sastoje se od vrlo sličnih ćelija koje su sve specijaliziane za brzi rast istezanja. Ne dijele se, već povećavaju veličinu jer nakupljaju više vode. Koleoptili također imaju vodene sudove (često dva) duž osi kako bi osigurali dovod vode.

Kad koleoptil dostigne površinu, prestaje rasti i zastavićasti listovi prodire do vrha, nastavljajući rasti. Koleoptil pšenice najviše se razvija u trećem danu klijanja (ako je u tami).

Tropizmi[uredi | uredi izvor]

Rani eksperimenti na fototropizmu upotrebom koleoptila sugerirali su da biljke rastu prema svjetlu, jer biljna ćelija na tamnijoj strani izdužuje se više od onih na svjetlijoj. U 1880. Charles Darwin i njegov sin Francis otkrili su da se koleoptili savijaju prema svjetlu samo kada su njihovi vrhovi izloženi.[1] Stoga vrhovi moraju sadržavati fotoreceptorsku ćeliju iako se savijanje odvija niže na izdanku. Hemijski glasnik ili hormon zvan auksin kreće se niz tamnu stranu klijanca i stimulira rast na toj strani. Prirodni biljni hormon odgovoran za fototropizam danas je poznat kao indoleacetna kiselina (IAA).

Cholodny-Wentov model je nazvan po Fritsu Warmoltu Wentu iz California Institute of Technology i ruskom naučniku N. Cholodnyju, koji je do istog zaključka nezavisno došao 1937. Opisuje fototropska i gravitropska svojstva rastućih izdanaka monokotiledona. Model predlaže da se auksin, biljni hormon rasta, sintetizira u vrhu koleoptila, koji osjeti svjetlost ili gravitaciju i uputi aksin dolje prema odgovarajućoj strani izdanka. To uzrokuje asimetrijski rast jedne strane biljke. Kao rezultat toga, izdanak će se početi savijati prema izvoru svjetla ili prema površini.[2]

Koleoptili također ispoljavaju snažnu geotropnu reakciju, koja uvijek omogućuje raste prema gore i ispravlja smjer nakon preusmjeravanja. Geotropna reakcija je regulirana svjetlošću (tačnije dejstvom fitohroma).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Darwin, C. R. (1880). The Power of Movement in Plants. London: Murray.
  2. ^ Rashotte; et al. (februar 2000). "Basipetal Auxin Transport Is Required for Gravitropism in Roots of Arabidopsis". Plant Physiology. 122 (2): 481–490. doi:10.1104/pp.122.2.481. PMC 58885. PMID 10677441.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]