Konavle (oblast)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
karta oblasti (zapadno: Konavle, istočno: dio Boke
Konavle, krajolik

Konavle (Konavli, Konavlje) su geografska mikroregija na krajnjem jugu kontinentalne Hrvatske, na tromeđi sa Bosnom i Hercegovinom (sjever) i Crnom Gorom (istok). Na jugu je obala Jadranskog mora. Područje Konavala geografski je smješteno na dijagonalnom pravcu od Dubrovnika do Herceg Novog, sa mora je oštra i teško pristupačna obala a u unutrašnjosti predstavlja plodan pojas prostrt do hercegovačkih grebena. Zbog svog bogatstva nazvano je ”misirom Dalmacije”.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Konavle predstavljaju slavensku zemlju (sklavinija, koju bilježe bizantski izvori u ranom srednjem vijeku), Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio. Blisko je vezano sa susjednom sklavinijama Zahumljem i Travunijom. U razvijenom srednjem vijeku Konavle su se nalazile pod vlašću srpskog oblasnog gospodara Nikole Altomanovića, pa zetske vlastele Balšića u periodu 1373-1377. Teritorijalnim širenjem Tvrtka I. Kotromanića početkom 1377. Konavle su ušle u sastav Bosanskog kraljevstva. Konavle su bile župa u srednjovjekovnoj Bosni u periodu (1377-1419/1426).

Pod upravom su vlastele Sankovića do 1391. Pokušaj Sankovića da prodaju Konavle Dubrovčanima 1391. rezultirao je time da su ga izgubili. Novi vlasnici Konavala su bili Pavlovići i Kosače. Novija istraživanja pokazuju da je posjed Konavala podijeljen prema vazalima ove dvije porodice, a ne na istočni i zapadni dio. Time je bio nekompaktna cjelina i izvorište problema za dvije bosanske porodice. Vojvoda Sandalj Hranić Kosača je juna 1419. prodao svoj dio posjeda, a krajem 1426. vojvoda Radoslav Pavlović svoj dio. Za tu prodaju dobijali su redovan godišnji tribut (Konavoski dohodak).

Za razliku od vremena kada su to pokušavali Sankovići, bosanski vladari i sabor su odobrili učinjene kupoprodaje. Kasnije je došlo do dva sukoba koji su izvorište imali u ovim kupoprodajama (Konavoski rat 1430-1432, Drugi konavoski rat). Vojno sjedište Konavala bilo je u Sokolu. Politički centar nalazio se u naselju Ljuta. Značajnija naselja su Cavtat (Captat, Civita vechia), Obod, Bani, Sastavni dijelovi Konavala su Vitaljina i Prevlaka.

Pod dubrovačkom vlašću područje Konavala je inkorporirano u Dubrovačku Republiku.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Konavli, Enciklopedija Jugoslavije, V tom, Zagreb 1962, 299-300.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radoslav Grujić, Конавли под разним господарима од XI до XV века, Srpska kraljevska akademija, Spomenik 66, Zemun 1926, 1-121.
  • Josip Lučić, Kroz konavosku prošlost, Konavoski zbornik I, Dubrovnik 1982, 13-28.
  • Josip Lučić, Iz prošlosti dubrovačkog kraja u doba Republike, Časopis Dubrovnik, Biblioteka ”D”, Knjiga 14, Dubrovnik 1990, 288-301.
  • Josip Lučić – Stijepo Obad, Konavoska prevlaka, Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik, Posebna izdanja, Knjiga 2, Dubrovnik 1994, 23-76.
  • ”Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti 1”, Monografije XV/1, Dubrovnik 1998, 311; Monografije XV/2, Dubrovnik 1999, 379;
  • Niko Kapetanić, Konavoske planine, Dubrovački horizonti XXIV/33, Zagreb 1993, 121-122.
  • Niko Kapetanić, Glagoljski natpis u Konavlima, Anali 35, Dubrovnik 1997, 7-10.
  • Niko Kapetanić, Podjela zemlje u Vitaljini u 15. stoljeću, Anali 37, Dubrovnik 1999, 9-31.
  • Niko Kapetanić, Konavle u XV stoljeću, Matica hrvatska Konavle, Gruda 2011.
  • Niko Kapetanić – Mateo Žagar, Najjužniji hrvatski glagoljski natpis, Anali 39, Dubrovnik 2001, 9-48.
  • Niko Kapetanić – Nenad Vekarić, Granice konavoskih crkvenih župa, Anali 33, Dubrovnik 1995, 21-34.
  • Niko Kapetanić – Nenad Vekarić, Falsifikat o podrijetlu konavoskih rodova, Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice, Knjiga VI, Dubrovnik 1997., 136.
  • Niko Kapetanić – Nenad Vekarić, Stanovništvo Konavala, Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice, Knjiga VII, Svezak 1, Dubrovnik 1998, 395; Knjiga VII, Svezak 2, Dubrovnik 1999, 438.
  • Esad Kurtović, Motivi Sandaljeve prodaje Konavala Dubrovčanima, Anali 38, Dubrovnik 2000, 103-120.
  • Esad Kurtović, Noviji radovi na proučavanju prošlosti Konavala pod bosanskom vlašću (1990.-2000.), „Naučni skup 'Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000.', Sarajevo, 30. i 31. oktobar 2001.”, ANU BiH, Posebna izdanja, knjiga 120, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 36, Sarajevo 2003, 189-196.
  • Pavo Živković, Učešće bosanske vlastele u diobi Konavala, Prilozi Instituta za istoriju XV/16, Sarajevo 1979, 181-188

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]