Korisnik:Mhare/Pijesak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Klepo[uredi | uredi izvor]

https://visoko.co.ba/mehmed-klepo-osvojio-grand-prix-za-likovnu-umjetnost/

https://bhreporter.ba/vijesti/u-tuzli-otvorena-izlozba-slika-akademskog-slikara-mehmeda-klepe-foto/

Asif[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Visokom 1946., gdje je završio osnovno obrazovanje i gimnaziju. Na Elektrotehničkom fakultetu Sarajevo je diplomirao 1970., magistrirao 1975. i doktorirao 1979. godine, na kojemu je izabran u sva nastavnička zvanja, kao i zvanje redovnog profesora. U isto vrijeme je redovni profesor na Šabanci, univerzitetu u Istanbulu/ Turska i povremeno angažiran kao profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS), na kojemu je i član uprave. Prof. Asif Šabanović je predsjednik Foruma znanja (Kuala Lumpur/ Malezija) pri Fondaciji za unaprjeđenje dobrobiti čovječanstva, sa posebnim angažmanom u zemljama u razvoju. Kao gostujući profesor ili istraživač gostovao je ili bio angažiran i na drugim u svjetskim razmjerama čuvenim univerzitetima i institutima u Japanu, Maleziji, Turskoj, Americi i Rusiji. Objavio je 17 knjiga, editovanih knjiga i poglavlja u knjigama, 393 članka u časopisima i konferencijama (129 indeksiranih) i autor je 7 patenata. Tokom univerzitetske karijere je, kao mentor, izveo 33 magistra i 10 doktora tehničkih nauka, među kojima i dvojicu iz Visokog. Uz ovo prof. Šabanović je duže od deceniju i po radio u Energoinvestu/ Institut za kontrolu i kompjuterske nauke, najprije kao glavni inženjer a zatim kao savjetnik za nauku. Dobitnik je 27-julske, najveće nagrade u BiH (1980.) i Srebrenog odličja Univerziteta u Sarajevu za profesionalna dostignuća (1991.). Za značajan, u svijetu prepoznatljiv, doprinos razvoju i nauci prof. Asif Šabanović je u decembru 2013. godine izabran u zvanje dopisnog člana ANU BiH.

Dodjelom priznanja, kako je predloženo, djelo prof. Asifa Šabanovića prepoznajemo sastavnicom ukupnog potencijala općine Visoko, kao osnove njenog budućeg razvoja usklađenog sa razvojem Evrope i drugih ekonomski moćnih zemalja, prijatelja BiH.


https://ee.ius.edu.ba/people/asif-sabanovic

https://ieeexplore.ieee.org/author/37265892400

https://ieeexplore-ieee-org.ezproxy.u-pec.fr/author/37352726000

https://scholar.google.com/citations?user=UlqHJQQAAAAJ&hl=en

https://sabanciuniv.academia.edu/AsifSabanovic

Edin Salaharević[uredi | uredi izvor]

Edin Salaharević (Zvornik, 15. 5. 1973 - logor Sušica u Vlasenici, 13. 9. 1992), košarkaš tuzlanskog kluba Sloboda Dite i jedan od najvećih talenata juniorske reprezentacije Jugoslavije ubijen 1992 godine u srpskom logoru Sušica tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Edin Salaharević je rođen 15. 5. 1973 u Zvorniku u porodici Muhameda i Hatidže Salaharević. Odrastao je sa mlađim bratom Nedimom u gradiću Vlasenica na istoku Bosne i Hercegovine navijajući za splitski Hajduk.[1] Edin je košarkašku karijeru započeo 1985 godine u KK Boksit iz Vlasenice. 1989 godine, sa 16 godina, Edin se preselio u Tuzlu, gdje je u KK Sloboda Dita nastavio trenirati sa juniorima. Prvi trener bio mu je Sead Žunić. U sezoni 1991/1992, na završnom turniru juniorskog prvenstva Jugoslavije, koje je od 21. do 23. 3. 1992 bilo odigrano u Tuzli, Edin je sa svojim klubom KK Sloboda Dita osvojio 1. mjesto. Zajedno sa Damirom Mulaomerovićem, suigračem iz kluba, je bio proglašen za najboljeg igrača turnira. Osim sa Mulaomerovićem igrao je u generaciji sa Asimom Paščanovićem, Edinom Delićem, Vladimirom Vukičevićem i dr.[1] Iste sezone bio je i član seniorske ekipe KK Sloboda Dita, te KK Bor iz SR Srbije za koji je igrao pomoću dvojne registracije i gdje je bio na posudbi iz KK Sloboda Dita. Edin je bio jedan od najvećih talenata koji su ikada igrali u Mejdanu (košarkaška dvorana KK Sloboda Dita). U vrijeme početka rata u Bosni i Hercegovini Edin je živio u Tuzli. 1992 godine došao je u Vlasenicu iz Bora u Srbiji posjetiti obitelj za Bajram i to svega nekoliko dana prije nego što su snage Vojske Republike Srpske okupirale grad. Došao je na samo par dana da bi se odmorio i spremio za odlazak u Beograd na pripreme juniorske Jugoslavenske košarkaške reprezentacije. Juniorska reprezentacija Jugoslavije je trebala odigrati kvalifikacije za Evropsko omladinsko prvenstvo u Poljskoj. Edin je u Vlasenici, zajedno sa svojom porodicom, bio u kućnom pritvoru od 1. 4. pa sve do kobnog 13. 9. 1992 godine.[2] Edina i njegova oca Muhameda su iz njihove kuće u logor Sušica odvele srpske snage.[3] Još prije nego je odveden u smrt čelni ljudi Košarkaškog saveza Jugoslavije i Srbije su pokušali izvući Edina iz Vlasenice. Od sigurne smrti nije ga spasilo niti inzistiranje čelnika KK Partizana i KK Crvene zvezde da bude pušten. Čelnici Partizana i Crvene Zvezde su na svoje apele dobili odgovor od Branislava Drakulića, tadašnji predsjednik Opštinskog suda u Vlasenici,: "Kakvi ste vi Srbi da se borite za jednog takvog muslimana!".[3] Pravomoćno osuđeni ratni zločinac Predrag Bastah je tada izjavio kako nijedan Salaharević neće ostati živ.[3] Edin i njegov otac su mučki ubijeni 13. 9. 1992 godine u logoru Sušica. 2009 godine Identifikacijski centar u Tuzli je u jednoj od masovnih grobnica identificirao posmrtne ostatke Edina Salaharevića, dokle ostaci njegovog oca Muhameda još uvijek nisu pronađeni. Prema identifikacijskom nalazu Edin je prije smrti bio mučen. Pet godina mlađi brat Nedim uspio je izbjeći istu sudbinu i sa majkom Hatidžom je, zajedno sa ostalom djecom i ženama Vlasenice, autobusima bio prebačen u Tuzlu. Od sigurne smrti ga je spasio pripadnik Srpske doborovoljačke garde koji je zaustavio Bastaha i rekao: "Pusti ga, on je još dete." Nedim je posljednji put vidio brata 13. 9. 1991 ispred logora Sušica kada mu je Edin uz zagrljaj poručio "Nemoj se brinuti, pustit će nas za dan ili dva.".[1][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Aerodrom Visoko[uredi | uredi izvor]

http://www.rekreacija.ba/index.php/portal/mjesto_za_rekreaciju/sportski-aerodrom-letiliste-visoko

https://www.google.com/maps/place/LQVI/@44.0253505,18.1013009,504m/data=!3m1!1e3!4m13!1m7!3m6!1s0x475f24651aa7e0a5:0x475f25418404144c!2zVHVqbGnEh2k!3b1!8m2!3d44.0467343!4d18.0675999!3m4!1s0x475f250519a79fc5:0x40bfb7cba14d966c!8m2!3d44.0254659!4d18.1017304

https://en.wikipedia.org/wiki/Visoko_Sport_Airfield

Sabira[uredi | uredi izvor]

Sabira Husedžinović
Rođenje29. oktobar 1940.
Smrt31. decembar 2015.

Sabira Husedžinović (Teslić, 29. oktobar 1940. – Sarajevo, 31. decembar 2015) bila je bosanskohercegovački arhitekta, redovna profesorica na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Veliki dio radnog vijeka Husedžinović je vezala za Banjaluku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Teslićuu 29. oktobra 1940. godine. Nakon osnovne i srednje škole odlazi u Sarajevo gdje diplomira na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu 1964. godine. Nakon diplomiranja zapošljava se u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine u Sarajevu gdje ostaje četiri godine. Nakon toga provodi kratko vrijeme kao profesorica u Građevinskoj školi u istom gradu, poslije čega se seli u Banjaluku.[1][2]

U Banjaluci se zaposlila kao profesorica u Građevinskoj školi, a od 1977. godine radi u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa u ovom gradu, gdje ostaje zaposlena sljedećih 15 godina — do 1992. godine. U ovom periodu je specijalizovala i magistrirala na Postdiplomskom studiju na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu iz oblasti zaštite i proučavanja graditeljskog nasljeđa, sa radom „Analiza i kritika valorizacije istorijske dokumentacije o urbanom razvoju Banja Luke do početka XX veka“, koji je odbranila 1989. godine. Otkaz u banjalučkom Zavodu dobija 1992. godine i u političkom kontekstu rata i etničkog čišćenja u Banjoj Luci je izbjegla u Zagreb, gdje ostaje veoma kratko, dok se konačno seli u Sarajevo gdje od 1996. godine radi na mjestu savjetnika ministra za kulturno-historijsko naslijeđe u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta.[3][4][2] Doktorsku disertaciju „Valorizacija islamske sakralne arhitekture Banje Luke sa analizom njenog rušenja i obnove kroz povijest“, rađenu pod mentorstvom prof. dr. Vladimira Bedenka[5], odbranila je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine u 57. godini života. Nakon sticanja doktorata postaje profesorka na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.[3][4][2]

Naučnoistraživački rad Sabire Husedžinović je vezan za proučavanje i zaštitu brojnih objekata kulturnog naslijeđa, kako sakralnih, tako i stambenih, javnih i starih gradova, a posebno ambijentalnih cjelina.[6][7] Dala je veliki doprinos u oblasti sanacije i zaštite sljedećih objekata kulturno-istorijskog naslijeđa: restauracija Kule Husein-kapetana Gradaščevića, sanacija Fethije džamije u Bihaću i Azizije džamije u Brezovom polju kod Brčkog, sanacija i izrada restauratorskih projekata za tvrđavu Kastel u Banjoj Luci, sanacija i izrada restauratorskih projekata gradskih kuća: Šeranića kuća, Gušića kuća, Omerbašića kuća, Čejvanova kuća i dr.[3] Tokom rata u BiH je kao zaposlena u banjalučkom Zavodu za zaštitu spomenika, prije nego je otpuštena, dokumentovala i očuvala ostatke srušenih banjalučkih džamija.[6][8][7] Učestvovala je na brojnim naučnim skupovima sa temama o obnovi kulturnog naslijeđa u raznim gradovima širom svijeta. Kao koordinator Savjeta Evrope za kulturno naslijeđe vodila je vrlo uspješno manifestaciju „Dani evropskog naslijeđa“, koja je imala veliki broj aktivnosti, gdje je posebno potencirala značaj podizanja svijesti o kulturnom naslijeđu kao dijelu kulturnog identiteta svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.[2][6]

Objavila veliki broj publikacija, te stručnih i naučnih radova u domaćim i stranim časopisima, među kojima u časopisima „Naše starine“, „Glasnik arhiva i društava arhivskih radnika BiH“, „Balcanica“, „Behar“, „Prilozi za orijentalnu filologiju“, „Most“, „Beharistan“, „Znak Bosne“ i dr.[9][6] (v. opširnije ispod) Posebno se ističe knjiga „Dokumenti opstanka“ posvećena islamskom sakralnom nasljeđu u Banjaluci, kapitalno djelo vezano za ovu tematiku.[7][10][11][12][13]

Bila je član Društva konzervatora Bosne i Hercegovine i član Asocijacije za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa FBiH. Nosilac je Medalje za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, kojom je odlikovana 1985. godine.[14][6][2]

Preminula je 31. decembra 2015. godine u 75 godini života. Sahranjena je na mezarju Ravne bakije u Sarajevu.[14]

Izabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Datoteka:Korice knjige Dokumenti opstanka.jpg
Prednja korica knjige „Dokumenti opstanka“ Sabire Husedžinović
  • Husedžinović, Sabira (1998). Kulturna baština posebnih vrijednosti porušena u ratu 1992.-1995. = Cultural heritage of special value destroyed in the war 1992-1995 [katalog]. Sarajevo: Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta/športa, (Sarajevo : ABC Fabulas). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) COBISS.BH 3698726
  • Husedžinović, Sabira (1999). Sanacija i obnova sakralnih objekata oštećenih u ratu 1992/95. : Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 9—19.11.1999. [katalog]. Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. COBISS.BH 152640268
  • Husedžinović, Sabira; Hećimović-Kamberović, Zahida; Kamberović, Husnija (1999). Kula Husein-kapetana Gradaščevića : vrijednosti i stanje poslije rata 1992./95. Sarajevo: Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta/športa. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) COBISS.BH 827430
  • Husedžinović, Sabira; Balić, Fuad (2004). Šeranića kuća u Gornjem Šeheru : adaptacija Šeranića kuće kao prilog vraćanja autentičnosti Gornjem Šeheru. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.
  • Husedžinović, Sabira; Balić, Fuad (2004). Bosanska kuća u Banjaluci. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.
  • Husedžinović, Sabira (2005). Dokumenti opstanka: vrijednosti, značaj, rušenje i obnova kulturnog naslijeđa. Zenica: Muzej grada Zenice. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) COBISS.BH 11596294
  • Husedžinović, Sabira; Balić, Fuad; Smailović, Ismet [ur.] (2007). Usmene predaje o Banjaluci i Banjalučanima. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. COBISS.RS 642840 COBISS.BH 642840
  • Grupa autora (2007). Rezolucija hrabrih banjalučkih muslimana 1941. : sa tri priloga. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. COBISS.RS 522520 COBISS.BH 522520
  • Grupa autora (2007). Vakufnama Sefer spahije iz Banja Luke 1618. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) COBISS.RS 539160 COBISS.BH 539160

Radovi u časopisima[uredi | uredi izvor]

Vodiči[uredi | uredi izvor]

  • Husedžinović, Sabira (2001). Svrzo's house : Origin and Development = Das Svrzo Haus : Die Entstehung und Entwicklung. Sarajevo: Turistička zajednica kantona Sarajevo. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) COBISS.BH 13341958
  • Husedžinović, Sabira (2005). Sarajevo durch Geschichte (jezik: njemački). Sarajevo: Turistička zajednica kantona Sarajevo. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link) Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. COBISS.BH 16702982

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kamberović 2015, pp. 663–664.
  2. ^ a b c d e Husedžinović 2005, pp. 919. harv error: multiple targets (3×): CITEREFHusedžinović2005 (help)
  3. ^ a b c Kamberović 2015, pp. 664.
  4. ^ a b "Sabira Husedžinović [Registar naučno-istraživačkih radnika i institucija Kantona Sarajevo]". registar.nub.ba. Pristupljeno 30. 11. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ Husedžinović 2005, pp. 4. harv error: multiple targets (3×): CITEREFHusedžinović2005 (help)
  6. ^ a b c d e Gušić, Bedrudin (4. 1. 2016). "Na vijest o preseljenju u vječni svijet prof. dr. Sabire Husedžinović: DECENIJSKI STRAŽAR NAD NAŠOM KULTURNOM BAŠTINOM (intervju)". bedrudingusic.wordpress.com. Pristupljeno 30. 11. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ a b c "IN MEMORIAM: Dr. Sabira Husedžinović (1940 – 2015.)". novovrijeme.ba. 1. 1. 2016. Pristupljeno 30. 11. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ Walasek 2016, pp. 28.
  9. ^ Kamberović 2015, pp. 664–665.
  10. ^ "POMOZIMO SABIRI - HANUMI, ALI I SAMIMA SEBI !". bosnjaci.net. 8. 4. 2003. Pristupljeno 1. 12. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  11. ^ Dizdarević 2007, pp. 70.
  12. ^ Bedenko 2006.
  13. ^ Husedžinović 2005, pp. 5–7. harv error: multiple targets (3×): CITEREFHusedžinović2005 (help)
  14. ^ a b Kamberović 2015, pp. 665.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Irina[uredi | uredi izvor]

Irina Kapetanović-Perduv je rođena 20. marta 1981. godine u Konjicu. Muzičku karijeru je započela sa grupom Drugo stanje, sa kojima je izdala dva albuma: "Tragač" i "Nemir". kasnije napušta grupu, odlazi i rodnog Konjica u Sarajevo i osniva grupu Irina & VI 2002. godine. Godine 2004. dobija nagradu Davorin za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Među njenim najvećim hitovima ističu se: "Mrazevi", "Sad se briše i blijedi", "Gavran", "Tek što je svanulo" i drugi. Nakon nekog vremena, grupa se raspala, a Irina se povukla iz javnosti.

http://muzickazona.ba/irina-kapetanovic-rock-kraljica-koja-se-odrekla-svog-trona/4519/

https://lgbti.ba/irina-kapetanovic-perduv-muzika-nas-je-povezivala-i-otklanjala-jednu-po-jednu-predrasudu/https://krupljani.ba/kolumne-i-intervju/irina-kapetanovic-nakon-pauze-ponovo-na-muzickoj-sceni-zeljela-sam-se-odmoriti-od-svega.html

https://www.nezavisne.com/kultura/muzika/Irina-Marija-i-Sanja-nakon-13-godina-ponovo-snimile-pjesmu-o-BiH/196353

Tarik Hodžić[uredi | uredi izvor]

https://www.visoko-rtv.ba/uspjeh-visockog-reditelja-tarika-hodzica-film-scream-for-me-sarajevo-na-bbc-ju/ https://avaz.ba/showbiz/jet-set/389612/reditelj-tarik-hodzic-o-bh-dokumentarcu-koji-je-vidio-svijet-scream-for-me-sarajevo-postao-je-ambasador-nase-zemlje https://www.imdb.com/name/nm5514670/bio?ref_=nm_ov_bio_sm

Scream for me[uredi | uredi izvor]

A story about musicians who risked their lives to perform for people who risked their lives to live them. A triple winner at the Sarajevo Film Festival. Screenings will be followed by Q&A with the director Tarik Hodzic.

Synopsis

The first time Iron Maiden’s frontman Bruce Dickinson was in Sarajevo, the city was cut off from the world, its citizens brutally terrorized by sharp shooters, bombing and starvation. Right in the middle of a raging war, Bruce and his then solo band drove through the front-lines and gave a legendary concert in the Bosnian Culture Centre on December 14, 1994. After 963 days, or 23.566 hours, or simply 1.415.520 minutes of the siege of Bosnian capital, the British singer entered the stage and shouted ‘Scream for me Sarajevo’. What this gig meant to the audience and the band itself is told in this award winning film; one of the most valuable documentaries about the Sarajevo siege ever made.

Director's statement [Scream for me Sarajevo] is a film and its action is set during the war in besieged Sarajevo from 1992 to 1995. However, this is not a war-themed film, this is a film about people during the war, heroism, music, and hope. All these people and the film’s themes are connected by a man’s concert, one who out of all the “safe” locations on the planet, decided to take risks and spend a night with them in besieged Sarajevo. His name is Bruce Dickinson… Our story shows how music and art manage to conquer war.

Zdravko[uredi | uredi izvor]

Zdravko Stipčević rođen je 23. aprila 1930. godine u Sarajevu, a naučni put krenuo je s Univerzitetu u Zagrebu. Zajedno s budućim profesorom Stipčevićem studirao je veliki broj znamenitih naučnika, a jedan od njih je bio i veliki matematičar Zvnonir Janko. Janko je svjetsku slavu stekao pronalaskom nove matematičke grupe koje se u njegovu čast zovu Jankova grupe.

http://www.talentshare.org/~mm9n/articles/sudan/page_135.html

http://www.worldcat.org/identities/viaf-305670018/

https://www.klix.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-velikog-fizicara-zdravka-stipcevica-svjetska-slava-naucnika-iz-sarajeva/201226055

Za uradit[uredi | uredi izvor]