Korisnik:Mhare/Sabira

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sabira Husedžinović
Rođenje29. oktobar 1940.
Smrt31. decembar 2015.

Sabira Husedžinović (Teslić, 29. oktobar 1940. – Sarajevo, 31. decembar 2015) bila je bosanskohercegovački arhitekta, redovna profesorica na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Veliki dio radnog vijeka Husedžinović je vezala za Banjaluku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Teslićuu 29. oktobra 1940. godine. Nakon osnovne i srednje škole odlazi u Sarajevo gdje diplomira na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu 1964. godine. Nakon diplomiranja zapošljava se u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine u Sarajevu gdje ostaje četiri godine. Nakon toga provodi kratko vrijeme kao profesorica u Građevinskoj školi u istom gradu, poslije čega se seli u Banjaluku.[1][2]

U Banjaluci se zaposlila kao profesorica u Građevinskoj školi, a od 1977. godine radi u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa u ovom gradu, gdje ostaje zaposlena sljedećih 15 godina — do 1992. godine. U ovom periodu je specijalizovala i magistrirala na Postdiplomskom studiju na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu iz oblasti zaštite i proučavanja graditeljskog nasljeđa, sa radom „Analiza i kritika valorizacije istorijske dokumentacije o urbanom razvoju Banja Luke do početka XX veka“, koji je odbranila 1989. godine. Otkaz u banjalučkom Zavodu dobija 1992. godine i u političkom kontekstu rata i etničkog čišćenja u Banjoj Luci je izbjegla u Zagreb, gdje ostaje veoma kratko, dok se konačno seli u Sarajevo gdje od 1996. godine radi na mjestu savjetnika ministra za kulturno-historijsko naslijeđe u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta.[3][4][2] Doktorsku disertaciju „Valorizacija islamske sakralne arhitekture Banje Luke sa analizom njenog rušenja i obnove kroz povijest“, rađenu pod mentorstvom prof. dr. Vladimira Bedenka[5], odbranila je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine u 57. godini života. Nakon sticanja doktorata postaje profesorka na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.[3][4][2]

Naučnoistraživački rad Sabire Husedžinović je vezan za proučavanje i zaštitu brojnih objekata kulturnog naslijeđa, kako sakralnih, tako i stambenih, javnih i starih gradova, a posebno ambijentalnih cjelina.[6][7] Dala je veliki doprinos u oblasti sanacije i zaštite sljedećih objekata kulturno-istorijskog naslijeđa: restauracija Kule Husein-kapetana Gradaščevića, sanacija Fethije džamije u Bihaću i Azizije džamije u Brezovom polju kod Brčkog, sanacija i izrada restauratorskih projekata za tvrđavu Kastel u Banjoj Luci, sanacija i izrada restauratorskih projekata gradskih kuća: Šeranića kuća, Gušića kuća, Omerbašića kuća, Čejvanova kuća i dr.[3] Tokom rata u BiH je kao zaposlena u banjalučkom Zavodu za zaštitu spomenika, prije nego je otpuštena, dokumentovala i očuvala ostatke srušenih banjalučkih džamija.[6][8][7] Učestvovala je na brojnim naučnim skupovima sa temama o obnovi kulturnog naslijeđa u raznim gradovima širom svijeta. Kao koordinator Savjeta Evrope za kulturno naslijeđe vodila je vrlo uspješno manifestaciju „Dani evropskog naslijeđa“, koja je imala veliki broj aktivnosti, gdje je posebno potencirala značaj podizanja svijesti o kulturnom naslijeđu kao dijelu kulturnog identiteta svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.[2][6]

Objavila veliki broj publikacija, te stručnih i naučnih radova u domaćim i stranim časopisima, među kojima u časopisima „Naše starine“, „Glasnik arhiva i društava arhivskih radnika BiH“, „Balcanica“, „Behar“, „Prilozi za orijentalnu filologiju“, „Most“, „Beharistan“, „Znak Bosne“ i dr.[9][6] (v. opširnije ispod) Posebno se ističe knjiga „Dokumenti opstanka“ posvećena islamskom sakralnom nasljeđu u Banjaluci, kapitalno djelo vezano za ovu tematiku.[7][10][11][12][13]

Bila je član Društva konzervatora Bosne i Hercegovine i član Asocijacije za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa FBiH. Nosilac je Medalje za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, kojom je odlikovana 1985. godine.[14][6][2]

Preminula je 31. decembra 2015. godine u 75 godini života. Sahranjena je na mezarju Ravne bakije u Sarajevu.[14]

Izabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Datoteka:Korice knjige Dokumenti opstanka.jpg
Prednja korica knjige „Dokumenti opstanka“ Sabire Husedžinović
  • Husedžinović, Sabira (1998). Kulturna baština posebnih vrijednosti porušena u ratu 1992.-1995. = Cultural heritage of special value destroyed in the war 1992-1995 [katalog]. Sarajevo: Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta/športa, (Sarajevo : ABC Fabulas). Šablon:COBISS.BIH
  • Husedžinović, Sabira (1999). Sanacija i obnova sakralnih objekata oštećenih u ratu 1992/95. : Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 9—19.11.1999. [katalog]. Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. Šablon:COBISS.BIH
  • Husedžinović, Sabira; Hećimović-Kamberović, Zahida; Kamberović, Husnija (1999). Kula Husein-kapetana Gradaščevića : vrijednosti i stanje poslije rata 1992./95. Sarajevo: Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta/športa. Šablon:COBISS.BIH
  • Husedžinović, Sabira; Balić, Fuad (2004). Šeranića kuća u Gornjem Šeheru : adaptacija Šeranića kuće kao prilog vraćanja autentičnosti Gornjem Šeheru. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.
  • Husedžinović, Sabira; Balić, Fuad (2004). Bosanska kuća u Banjaluci. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.
  • Husedžinović, Sabira (2005). Dokumenti opstanka: vrijednosti, značaj, rušenje i obnova kulturnog naslijeđa. Zenica: Muzej grada Zenice. Šablon:COBISS.BIH
  • Husedžinović, Sabira; Balić, Fuad; Smailović, Ismet [ur.] (2007). Usmene predaje o Banjaluci i Banjalučanima. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. Šablon:COBISS.RS Šablon:COBISS.BIH
  • Grupa autora (2007). Rezolucija hrabrih banjalučkih muslimana 1941. : sa tri priloga. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. Šablon:COBISS.RS Šablon:COBISS.BIH
  • Grupa autora (2007). Vakufnama Sefer spahije iz Banja Luke 1618. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Šablon:COBISS.RS Šablon:COBISS.BIH

Radovi u časopisima[uredi | uredi izvor]

Vodiči[uredi | uredi izvor]

  • Husedžinović, Sabira (2001). Svrzo's house : Origin and Development = Das Svrzo Haus : Die Entstehung und Entwicklung. Sarajevo: Turistička zajednica kantona Sarajevo. Šablon:COBISS.BIH
  • Husedžinović, Sabira (2005). Sarajevo durch Geschichte (jezik: njemački). Sarajevo: Turistička zajednica kantona Sarajevo. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija. Šablon:COBISS.BIH

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kamberović 2015, str. 663—664.
  2. ^ a b c d e Husedžinović 2005, str. 919.
  3. ^ a b c Kamberović 2015, str. 664.
  4. ^ a b "Sabira Husedžinović [Registar naučno-istraživačkih radnika i institucija Kantona Sarajevo]". registar.nub.ba. Pristupljeno 30. 11. 2018.
  5. ^ Husedžinović 2005, str. 4.
  6. ^ a b c d e Gušić, Bedrudin (4. 1. 2016). "Na vijest o preseljenju u vječni svijet prof. dr. Sabire Husedžinović: DECENIJSKI STRAŽAR NAD NAŠOM KULTURNOM BAŠTINOM (intervju)". bedrudingusic.wordpress.com. Pristupljeno 30. 11. 2018.
  7. ^ a b c "IN MEMORIAM: Dr. Sabira Husedžinović (1940 – 2015.)". novovrijeme.ba. 1. 1. 2016. Pristupljeno 30. 11. 2018.
  8. ^ Walasek 2016, str. 28.
  9. ^ Kamberović 2015, str. 664—665.
  10. ^ "POMOZIMO SABIRI - HANUMI, ALI I SAMIMA SEBI !". bosnjaci.net. 8. 4. 2003. Pristupljeno 1. 12. 2018.
  11. ^ Dizdarević 2007, str. 70.
  12. ^ Bedenko 2006.
  13. ^ Husedžinović 2005, str. 5—7.
  14. ^ a b Kamberović 2015, str. 665.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]