Korisnik:Palapa/Akcelerator čestica
Šablon:Levels of technological manipulation of matter


Akcelerator čestica je mašina koja koristi elektromagnetna polja za pokretanje nabijenih čestica do vrlo velikih brzina i energija, i da ih zadrži u dobro definisanim snopovima.[1][2]
Veliki akceleratori se koriste za fundamentalna istraživanja u fizici čestica. Najveći trenutno aktivni akcelerator je Veliki hadronski sudarač (LHC) u blizini Ženeve, u Švicarskoj, kojim upravlja CERN. To je akcelerator sudarač, koji može ubrzati dva snopa protona do energije od 6,5 TeV i uzrokuju da se direktno sudare, stvarajući energiju centra mase od 13 TeV. Drugi moćni akceleratori su RHIC u Brookhaven National Laboratory u New Yorku i, ranije, Tevatron u Fermilabu, Batavia, Illinois. Akceleratori se također koriste kao sinhrotronski izvori svjetlosti za proučavanje fizike kondenzirane materije. Manji akceleratori čestica koriste se u širokom spektru primjena, uključujući terapiju česticama u onkološke svrhe, proizvodnju radioizotopa za medicinsku dijagnostiku, ionske implantate za proizvodnju poluvodiča i masene spektrometre akceleratora za mjerenje rijetkih izotopa kao što je radiokarbon. U svijetu trenutno radi više od 30.000 akceleratora.[3] [4]

Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Chao, Alexander W; Chou, Weiren (2008). Reviews of Accelerator Science and Technology: Volume 1 (jezik: engleski). Singapore: World Scientific. Bibcode:2008rast.book.....C. doi:10.1142/7037. ISBN 978-981-283-520-8.
- ↑ Livingston, M. S.; Blewett, J. (1969). Particle Accelerators. New York: McGraw-Hill. ISBN 978-1-114-44384-6.
- ↑ "More background on accelerators". www.iaea.org (jezik: engleski). 2016-10-12. Pristupljeno 2023-11-10.
- ↑ Witman, Sarah (15 April 2014). "Ten things you might not know about particle accelerators". Symmetry Magazine. Fermi National Accelerator Laboratory. Pristupljeno 21 April 2014.
[[Kategorija:Akcelerator čestica]]