Korisnik:Sweet joy
Fenomen mase
[uredi | uredi izvor]Fenomen mase je često razmatran kao fenomen koji je specifično povezan sa velikim urbanim strukturama. Mase imaju i obilježje skupa i sastoje se od ljudi koji se međusobno ne poznaju. Pojedinci koji čine masu različiti su po društvenom porjeklu, obrazovanju, uzrastu, mjestu življenja i drugim važnim društvenim odlikama. Kvantitet mase isključuje mogućnost da se oni koji je sačinjavaju osjećaju bliskim.
Međutim, prema mišljenju Gustave Le Bon, bez obzira na različitost individua u pogledu obrazovanja, karaktera, interesovanja ili socijalnog statusa, sama činjenica da su transformisani u masu, pridaje im neku vrstu kolektivne duše, u skladu s kojom oni osjećaju, misle, djeluju drugačije nego što bi svako od njih zasebno mislio, osjećao, djelovao. On još ističe da se u okviru mase veoma lako može uticati na pojedinca pozivanjem na autoritet, prestiž ili harizmu vođe. Mase su u suštini konzervativne i plaše se svake veće promjene.
Masa je nastala sa razvojem industrijske civilizacije, urbanizacijom, porastom društvene pokretljivosti sve složenijom podjelom rada. Odlikuje je slabljenje ili čak odsustvo oblika neposredne povezanosti. Društvo u kojem su ljudi istrgnuti iz malih zajednica, zasnovanih uglavnom na srodstvu, označava se kao masovno.
Masa se razlikuje od gomile, koju karakteriše fizičko prisustvo na jednom mjestu mnoštva pojedinaca koji uspostavljaju međusobno afektivne i emocionalne odnose. Razlikuje se i od institucije, za koju je bitno postojanje formalnih, precizno utvrđenih odnosa među njenim pripadnicima.
José Ortega y Gasset u svojoj knjizi "Pobuna masa" je pokušao da objasni uspon totalitarnih sistema i moć njihove propagande koja je efektno koristila tadašnja sredstva masovnog komuniciranja. On u masi vidi nosioca i pokretača aristofobije, a u masovnim pokretima, kao što su fašizam i boljševizam,jevrsnu "pobunu masa". Polazeći od teze da postoje dva osnovna tipa življenja, autentično i neautentično, Ortega govori o dav tipa čovjeka- aristokratskog ideala i čovjeka mase.utentično živi aristokrata koji ispunjava svoju vokaciju, koji je stalno nezadovoljan sobom i koji čini napore da ostvari svoje životni ideal. Prosječan, običan čovjek, ili čovjek mase prepušta se samozadovoljstvu, pasivnosti i potčinjavanju onima koji su bolji od njega, tj. prihvata i živi neautentičan život.
Rajt Mils ističe sljedeće odlike mase koje je razlikuju od publike i javnosti: "među pripadnicima mase mnogo je manje onih koji izražavaju svoje mišljenje od onih koji usvajaju tuđa; komuniciranje je tako organizovano da je pojedincu veoma teško ili čak nemoguće da odgovori na poruke koje prima posredstvom medija, mnjenje mase je podvrgnuto autoritetu onih koji istovremeno kontrolišu kanale i kanale njegovog ispoljavanja.
Hannah Arendt kritiku takozvanog "masovnog društva" vidi kao sociološku osnovu za kritiku totaltarizma, smatrajući da je uspon masovne demokratije vodio slomu tradicionalnih liberalnih institucija i elita, čime je ostavljen slobodan prostor za pojavu harizmatskog vođe. U slomu klasnog društva i odsustvu svake društvene strukturiranosti, ona vidi porjeklo totalitarizma, koji predstavlja ekstremnu varijantu masovnog društva. Učešće masa u političkom životu ugrožava ekskluzivnost elite.
Tipovi mase
[uredi | uredi izvor]Elias Canetti u svom djelu "Masa i moć" razvija svojevrsnu antropološku teoriju mase, ističući njene četiri osnovne osobine:
- Masa uvijek teži rastu. Mogu se razlikovati otvorene i zatvorene mase. Masa je otvorena sve dok se ne spriječava njen rast. Zatvorena masa nastaje ograničavanjem njenog rasta.
- Unutar mase vlada jednakost. Masa se može definisati kao stanje apsolutne jednakosti.
- Masa podrazumijeva zbijenost. Najveća zbijenost odigrava se u trenutku rasterećenja mase. Moguće je razlikovati ritmičku i zadržanu masu. Ritmička ili ustreptela masa odlikuje se podudaranjem zbijenosti i jednakosti. U ovoj masi sve zavisi od pokreta i ritma. Zadržana ili iščekujuća masa živi i iščekivanju rasterećenja, npr. publika u pozorištu.
- Masa treba usmjerenje. Strah od raspadanja omogućava usmjeravanje mase prema određenim ciljevima. Masa postoji sve dok postoji neki neostvareni cilj. U odnosu na karakter cilja, razlikuju se spore i brze mase.
Mase se mogu podjeliti na sljedeći način:
- Nahuškana masa
- Mase u bijegu
- Mase zabrane
- Mase obrta
- Svečane mase
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Zorica Tomić, Komunikologija, Beograd 2009;
- Miroljub Radojković, Branimir Stojković, Informaciono komunikacioni sistemi, Clio, 2009.