Korisnik:Yahadzija/Radiometrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Radiometrija obuhvata skup tehnika za mjerenje lektromagnetnog zračenja, uključujući i vidljivi dio spektra. Radiometrijske tehnike i optika obilježavaju snagu i prostor distribucije zračenja, za razliku od fotometrijskih tehnika, koje karakterizira interakcija svejtlosti sa ljudskim okom.[1][2]

Radiometrija se razlikuje od kvantnih tehnika kao što je brojanje fotona. Upotreba radiometara za određivanje temperature objekata i plinova mjerenjem tokova zračenja naziva se pirometrija. Ručni pirometarski uređaji su često reklamirani kao infracrveni termometri .

Radiometrija je važno u astronomiji, a posebno radioastronomiji i ima značajnu ulogu u daljinskoj daljinskoj detekciji na Zemlji. Tehnike mjerenja u kategoriji radiometrije u optici zovu se fotometrija u nekim astronomskim aplikacijama, suprotno korištenjenju termina u samoj optici.

Spektroradiometrija je mjerenje apsolutnih radiometrijskik količina uskih snopova talasnih dužina[3]

Radiometrijske količine[uredi | uredi izvor]

Šablon:Radiometrijske jedinice SI sistema

Integralne i spektarske radiometrijske količine[uredi | uredi izvor]

Integralne količinama (kao radijanski tok) opisuju ukupan učinak zračenja svih talasnih dužina ili frekvencija, datih spektarskih količina (kao što je spektarska snaga) koje opisuju učinak zračenja jedne talasne dužine λ ili frekvencija ν . Za svaku sastavnu količinu postoje odgovarajuće spektarske količine, protok (fluks) zračenja Φe odgovara snazi spektra od Φe,λ i Φe,ν. Za dobijanje spektarskih sastavnih količina potrebna je granica tranzicije. To dolazi od ideje da je vjerovatnoća postojanost i talasne dužine fotona iznosi nula. Taj odnos između njih, pomoću fluksa zračenja pokazuje primjer:

Integrali protok, čija jedinica je W:

Spektarni fluks, preko talasne dužine, čija jedinica je W/m:

gdje

  • = radijantni protok radijacije u malom intervalu talasne dužine [λ, λ + dλ].

Područje pod podlogom sa talasnom dužinom horizontalne osi jednaka je ukupnom protoku zračenja. Spektarski protok preko frekvencije, čija jedinica je W/Hz:

gdje

  • = radijantni protok radijacije u malom intervalu frekvencije [ν, ν + dν].

Područje ispod dna frekvencije horizontalne ose jednako je ukupnom radijantnom protoku.

Spektarski protok pomnožen sa talasnom dužinom ili frekvencijom, čije mjera je W, tj. isti kao integralni kvantitet:

Područje ispod osnovelogaritamske talasne dužine ili frekvencije horizontalne ose jednako je ukupnom radijantnom protoku.

Spektarska količina, preko talasne dužine λ i frekvencije ν vezane su za odnos prema jednadžbi za brzinu svjetlosti c:

Integralna količina može se dobiti preko spektarske interakcije količine:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ King R. C., Stansfield W. D., Pamela K. Mulligan P. K. (2007). A Dictionary of Genetics (7 ed.). Oxford: Oxford University Press. ISBN 13:978-0195307610 Provjerite vrijednost parametra |isbn= (pomoć). .
  2. ^ Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6. 
  3. ^ Leslie D. Stroebel & Richard D. Zakia (1993). Focal Encyclopedia of Photography (3rd iz.). Focal Press. str. 115. ISBN 0-240-51417-3. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]