Kostolačka kultura
Kostolačka kultura je eneolitska kultura u vremenu od 3300. do 2800. godine pne, a nazvana je prema eponimnom lokalitetu Kostolac u Srbiji. Kao zasebna kulturna pojava definirana je 1943. godine i datirana u bakarno doba iza Badenske kulture.(Vladimir Milojčić).[1][2]
Rasprostranjenost i istraživanja[uredi | uredi izvor]
U prvim ispitivanjima koja su počela 1943. god. na lokalitetima: Kostolac, Gomolava, Vinča, Pivnica kod Odžaka[3], Vučedol i Sarvaš utvrđeno je postojanje kulture u prvoj fazi na prostoru istočne Slavonije, Srijema, sjeverne Bosne, srednje Srbije i Pomoravlja, a zatim se proširila na područje Karpatske kotline, srednjega Balkana i rumunskoga Podunavlja, odnosno na današnji prostor istočne Hrvatske, srednje i istočne Srbije, sjeverne Bosne, Rumunije, Mađarske i dijelove Slovačke. Porijeklom kostolačke kulture bavili su se mnogi autori, a većina ih se slaže oko toga da je nastala djelovanjem badenske kulture na autohtonu neolitsku osnovu na prostoru istočne Slavonije i Srijema te da je samostalno egzistirala do formiranja vučedolske kulture kojoj je poslužila kao temelj za razvoj ornamentalnog stila. Datacija iz 1979. godine je kostolačku kulturu smjestila u vrijeme između 2400. i 2200. godine pne (Tasić 1979).[4].
Novim istraživanjima i terenskim pregledima u XXI vijeku ukupan broj kostolačkih nalazišta u Hrvatskoj povećan je s prethodno poznatih 55 na njih 85. Radiokarbonskom analizom trajanje kulture pomaknuto je znatno ranije, u vrijeme između 3300. i 2700. god. pne, uz utvrđivanje nekoliko novih činjenica:
- između 3300./3200. i 3000./2900. god. pne. istovremeno su trajale klasične badenska i kostolačka kultura.
- rana faza kostolačke kulture, suprotno dosadašnjem mišljenju, prisutna je i na prostoru južno od Dunava.
- postoji djelomično vremensko preklapanje kostolačke i vučedolske kulture, počevši od 3000. god.
[5].
Naselja[uredi | uredi izvor]
Prema izboru mjesta naselja razlikuju se tri tipa
- neka vrst tel-naselja podizana na lijesnim gredama, na području Srema i Slavonije. Formirana su na osnovama ranijih neolitskih i eneolitskih naselja, dosta često od solidno građenih nadzemnimih objekata pravougaonog oblika. Zabilježeno je stanovanje u zemunicama, poluzemunicama.
- naselja u planinskim predjelima Bosne i Srbije, brdsko-planinska ili gradinska, zabačena i van prirodnih komunikacija. Nastala su iz potrebe za stočnim ispašama.
- naselja u pećinama (Zlotska i Bogovinska pećina).
Zajednička osobina naselja je želja da se naselja na neki način zaštite, bilo samim pozicioniranjem ili dodatnim utvrđivanjem.[4]
Keramika[uredi | uredi izvor]
Kao glavno obilježje ističe se bogat dekorativni stil upotpunjen bijelom inkrustacijom te motivi koji su izvedeni brazdastim urezivanjem, urezivanjem, kraćim zarezivanjem, ubadanjem te žigosanjem (korištenjem tupih alatki ovalnog, kružnog, pravougaonok i/ili potkovastog presjeka), a koji su grupirani u horizontalne i vertikalne zone i polja.[6] Utvrđeno je da inkrustacija nije umetana prije, već nakon pečenja posuda, ali da je kalcit korišten u njezinu sastavu prethodno bio termički obrađivan. Prikazi dvaju likova čiji se, dinamično prikazani, položaji tijela mogu interpretirati kao plesni pokreti, otvaraju mogućnosti mnogo složenijih razmatranja i interpretacija takvih antropomorfnih prikaza.
Od svakodnevnih predmeta pronađeni su različiti tipovi keramičkih pršljenova, kalemovi, veći utezi kružnog ili piramidalnog oblika uz ognjišta, a koji ukazuju na mogućnost postojanje kulta plodnosti i poštovanje rogatih životinja.
Ekonomija[uredi | uredi izvor]
Stanovništvo je uzgajalo domaće životinje (goveda, ovca, koza, svinja), bavilo se lovom na divlje životinje (jelen, srna) i ptice, ribolovom (šaran, som, štuka) i skupljanjem školjki. Uzgajana je jednozrna pšenica, grašak, a skupljani drijen, bazga i još neke divlje biljke. Hemijskim analizama stijenki posuda, ustanovljeni su ostaci pčelinjeg voska, skupljenog u prirodi.
Glačane kamene alatke javljaju se u znatno manjem broju od lomljenih i onih s abrazivnom površinom, a najčešće se radi o sjekirama s rupom, koje su za vrijeme svog upotrebnog perioda više puta preoblikovane i ponovno korištene. Među kamenim alatkama s abrazivnom površinom najčešće se javljaju žrvnjevi i rastirači, a nešto rjeđe brusovi. Od metalni predmeta pronađeni su šila i bodeži.
Sahranjivanje[uredi | uredi izvor]
Pokojnici su sahranjivani u zgrčenom položaju, sa rukama ispod glave, zadržavajući stav dobro poznat iz doba neolita (Dobanovci, Vučedol, Šuplja Stijena, Zlotska pećina, Bogojevo, Gomolava, Silajet kod Bijeljine).[7] Skeletni prilozi su zdjela ukrašena tipičnim ornamentalnim motivima, izvedenih žigosanim ubodima, ispunjenih bijelom inkrustracijom. Međutim, uporedo sa njim javlja se i nov način, sahranjivanje pod humkama sa spaljenim kostima pokojnika, poklopljenim zdjelom, ili u zdjeli (urni), što se bar jednim dielom povezuje sa stepskim načinom sahranjivanja (Silajet kod Bijeljine). Biritualnost u sahranjivanju karakteristika je i badenske kulture u Mađarskoj, gde se često i na istim nekropolama pojavljuje spaljivanje pokojnika i skeletno sahranjivanje.[4] [8].
Spaljivanje pokojnika se tumači kao znak promjene društvene organizacije. Ljudi metalnog doba potisnuli su iskonsko poštovanje agrikulturnih božanstava, a to znači i da kult prema mrtvima nije mogao ostati nepromijenjen.
Kostolačka kultura u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]
Lokaliteti Kostolačke kulture: Pivnica kod Odžaka, Alihodže u dolini Bile kod Travnika, Vis kod Dervente, Obre II kod Kaknja i Donja Mahala na Savi. Nakon istraživanja u Pivnici, Alojz Benac je napisao: na osnovu svega smijem tvrditi da je do danas čista Kostolačka kultura nađena jedino u sjevernoj Bosni, dok se u drugim krajevima može govoriti o miješanju ove kulture sa drugim kulturama.[7]
Lista eneolitskih kultura[uredi | uredi izvor]
Jamna | Ruske stepe | 3300 pne | 2600 pne | |
Vrpčasta keramika | Evropa | 2900 pne | 2350 pne | |
Baden | Srednja Evropa | 3600 | 2800 | |
Amfore | Evropa | 3400 pne | 2800 pne | |
Kostolac | Podunavlje, Balkan | 3250 | 3000 | |
Vučedol[9] | Podunavlje, Balkan | 3000 | 2400 | |
Zvonasti pehari | Širom Evrope | 2800 | 1800 |
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Balen, J. 2002, Topografija nalazišta kostolačke kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu.
- Balen, J. 2005, Kostolački horizont na Vučedolu, Opuscula archaeologica 29, Zagreb, 25-38.
- J. P. Mallory, "Baden Culture", Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn, 1997.
- Dimitrijević, Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić, poglavlje "Badenska kultura" (u knjizi "Prapovijest"), Zagreb 1998.
- Tasić, N. 1967, Badenski i vučedolski kulturni kompleks u Jugoslaviji, Beograd-Novi Sad.
- Jovanović, B. 1976, Obredi sahranjivanja u kostolačkoj grupi, Godišnjak centra za balkanološka ispitivanja XIII, Sarajevo, 131-141.
- Jovanović, M. 2004, Žitarice u praistoriji u Podunavlju i na balkanskom poluostrvu, Rad muzeja Vojvodine 46, Novi Sad, 101-127.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Eneolitsko doba, Strana". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ Vladimir Milojčić - Kostolačka kultura
- ^ "Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA". Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ a b c "Nikola Tasić - Eneolitske kulture centralnog i zapadnog Balkana". Beograd, 1995. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Ana Đukić - Kostolačka kultura u Hrvatskoj". Arheološki muzej u Zagreb. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Martina Matijaško - Prapovijest – Mezolitik, Neolitik, Eneolitik". Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ a b "Mentor: Tihomila Težek – Gregl, Student Koljić Dijana - Kostolačka kultura na tlu BiH". Filozofski fakultet Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Borislav Jovanović - Obredi sahranjivanja u Kostolačkoj kulturi - Eneolitske kulture centralnog i zapadnog Balkana" (PDF). Godišnjak ANUBIH - Sarajevo 1976. Arhivirano s originala (PDF), 30. 11. 2020. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Amra Terzić: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini". Katedra za arheologiju, Filo zofski fakultet Sarajevo , Sarajevo, 2012. Pristupljeno 9. 2. 2017.