Kraljevina Hrvatska i Slavonija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Hrvatska i Slavonija unutar Austro-Ugarske Monarhije

Kraljevina Hrvatska i Slavonija (mađ. Horvát-Szlavónia Királyság; njem. Königreich Kroatien und Slawonien) bila je samosvojno kraljevstvo unutar Austro-Ugarske Monarhije. Pripadala je zemljama Krune sv. Stjepana, to jest mađarskom dijelu Monarhije u kojem je poglavar doma Habsburgovaca vladao kao kralj. Često je nazivana i Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija ili jednostavno Trojednica.

Uključivala je središenje i sjeverne dijelove današnje Hrvatske, bez Dalmacije i Istre kojima je izravno upravljala Austrija, bez Međimurja i Baranje koji su pripadali Mađarskoj, kao i Rijeke koja je posebnim aneksom Hrvatsko-ugarske nagodbe, nazvanim „Riječka krpica“, pripala Mađarskoj. Usto, unutar Kraljevine Hrvatske i Slavonije bio je i istočni dio Srijema koji je danas u Vojvodini (Srbija).

Historija[uredi | uredi izvor]

Grb Trojednoga kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Krunom sv. Stjepana.

Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije formalno je ujedinjeno Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine kad je, za bana Levina Raucha dogovoren oblik budućeg zajedništva Hrvatske i Ugarske unutar zemalja Krune sv. Stjepana. Tom nagodbom hrvatskog je bana imenovala zajednička vlada u Budimpešti, a 55% poreza odlazilo je u središnji trezor. 1881. godine hrvatsko-slavonskom kraljevstvu vraćene su i zemlje koje su činile Vojnu krajinu.

Grb Trojednoga kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu (na lijevoj strani)

Ostala je želja Hrvata da se ovom kraljevstvu pridruži i Dalmacija, te se ono nazivalo Trojednim kraljevstvom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, premda je Dalmacija i dalje pripadala austrijskoj središnjoj vlasti. Grb kraljevstva ipak je uključivao i historijski dalmatinski grb, baš kao što je taj grb bio prisutan u zajedničkom grbu Zemalja Krune sv. Stjepana. Hrvatski političari jasno su izricali svoje uvjerenje da i Bosna i Hercegovina , koja je bila priključena zajedničkoj carsko-kraljevskoj upravi, pripada hrvatskim zemljama.

1871. godine Eugen Kvaternik vodi poznatu Rakovičku bunu u kojoj i sam pogiba 11. oktobra iste godine. Ipak, unatoč čestim nemirima i nezadovoljstvom općim političkim stanjem, hrvatska je tada napredovala od polufeudalnog prema savremenom građanskom društvu. Osobito je to došlo do izražaja u vrijeme bana Ivana Mažuranića (1873.-1880. godine). Upravo je on bio i prvi ban pučanin. Mažuranić je uspio obnoviti hrvatski školski sistem i uspostaviti mrežu javnih škola, čime je smanjen uticaj crkvenih školskih ustanova.

Hrvatsko-ugarska nagodba dala je poticaj pokušajima mađarizacije u vrijeme bana Khuen-Héderváryja koji je dvije decenije vladao unatoč brojnim protestima. 1903. godine konačno, uz veliku pobunu, njegova je vlast okončana.

Prvi svjetski rat prekinuo je nastojanja oko dobijanja veće samostalnosti unutar Austro-Ugarske Monarhije. Za toga rata osobito su se istakli neki časnici s područja ovoga kraljevstva. Među njima bio je Svetozar Borojević koji je potjecao iz nekadašnje Vojne krajine, a postao je prvi feldmaršal koji nije bio njemačkog porijekla.

Uz njega, tu je bio i Stjepan Sarkotić, posljednji upravitelj Bosne i Hercegovine i jedan od najviše pozicioniranih Hrvata u Monarhiji. Nakon rata živio je u emigraciji u Beču.

Trojedina kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija prestaje de facto postojati 1918. godine raskidanjem državno-pravnih veza s Austro-Ugarskom i stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Formalno, banovi ovog kraljevstva bit će imenovani do 1921. godine

Teritorijalna podjela[uredi | uredi izvor]

Karta Hrvatsko-slavonskih komitata

Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je podijeljena na osam komitata (središte komitata navedeno je u zagradi):