Kramar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Kramar (Primićur) je vođa karavana, starješina ponosnika u karavanskom saobraćaju.

Kramar je okupljao ponosnike i ugovarao prevoz robe sa trgovcima. Ugovorom je preciziran broj tovara (ponekad i vrsta robe), destinacija prevoza (ponekad i putni pravac), cijena prevoza i obaveza predaje prevožene robe u ispravnom stanju. Kramar se u svoje ime i u ime ekipe ponosnika obavezivao da preuzima sve prateće rizike koji bi se eventualno mogli desiti karavanu na putu. Zavisno od situacije, kramar i trgovac se dogovaraju da se dio cijene prevoza unaprijed isplati kramaru i ponosnicima. Kramar je najodgovornija osoba za uspješan ishod karavanskog prijevoza robe do odredišta.


Kramari su uglavnom istaknutiji predstavnici Vlaha iz pojedinih katuna. Pribač Nikolić Vlah Burmaz obavezao se marta 1407. godine Radoslavu Obradoviću da će prevesti 100 tovara soli, po volji Radoslava na jedno od tri mjesta: Praču, Kreševo ili Dubrovnik (in uno trium locorum, videlicet, aut in Praza aut in Cresseuo aut in Dobru ad voluntate dicti Radoslaui) po cijeni od polovine prevezene soli. [1] Početkom novembra 1422. godine Klapac Stanković i Radoslav Milićiević označeni kao primićuri i katunari obavezali su se Ostoji Krakiću, Vlatku Bogdanoviću, Marku Ratkovom i Martolu Mišljenovom prevesti „60 tovara tkanina i stvari potrebnih za život ljudi“ (salmas sexaginta quatuor pannorum et rerum necessariarum ad vita hominis) do Breze i Prijepolja a po cijeni od 8 perpera i 6 groša po tovaru. [2] Augusta 1479. godine spomenut je Bijelja Veseoković („de Xoilon“), Vlah, označen kao kramar. On je od Mladiena Radosalića iz Olova primio 12 tovara olova i prevezao ih do dubrovačkog vlastelina Antonija Gučetića u Dubrovnik. [3] Februara 1501. godine Radoje iz Rudina, označen kao katunar i kramar, obavezao se dubrovačkomv lastelinu Francisku Crijeviću prevesti 18 tovara tkanina i stvari do Foče po cijeni od 75 aspri (akči) po tovaru. [4] Maja 1514. godine Hasan Popović Vlah Maleševac označen kao kramar primio je od Andrije Jurjeva Albanca 340 aspri za prijevoz tovara Petra Klobučarevića do Novog Pazara za Vuju Baljinovića iz Toplica. [5]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pribez Nicholich vlach de cathono de Bormaxi facit manifestum quod ipse promictit et se obligat Radoslauo Obradouich infra octo dies post festum Pascatis proxime venturos venire Ragusium cum centum equis et ibi caricare in Ragusii dictos centum equos sale quod debeat cum dictis equis portare in uno trium locorum, videlicet, aut in Praza aut in Cresseuo aut in Dobru ad voluntate dicti Radoslaui et dictus Pribez debet habere medietatem dicti salis, promictens dictus Pribez non relinquere salmas aliqua ocaxione. Et ultra dictos equos ponossii dictus Pribez tenetur concedere dicto Radoslauo duos equo sine aliquo naulo, item tenetur dictus Pribez tenetur tres equos bonos et suficientis pro tribus salmis pannorum ponandorum ad unum ex dictis tribus locis. Et pro qualibet salma pannorum debet habere pro suo naulo tria modia salis cum pacto quod dictus Pribez non possit accipere de Ragusio cum medietatem pro sua parte nixi quoniam Radoslauus scripsserit Ragusium esse ad locum ubi intendit ire. Renuntiando” (16. mart 1407. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Cancellariae, Svezak XXXVI, Folija 158.
  2. ^ „Clapaç Stancouich, Radossauus Milichieuich} primichuri presentis catonari confessi sunt habuisse et recepisse ab Ostoya Chrachich, Vlaticho Bogdanouich et Marcho Ratchi et Martolo de Misciglen salmas sexaginta quatuor pannorum et rerum necessariarum ad vita hominis, quas salmas promiserunt ponere usque Brexa et Prepogle, saluando illas justa posse. Et si culpa aut defecto dictorum Clapaç et Radossaui admicteretur aliquid quod ipsi teneatur restituere illis mercatoribus ... Pro quibus salmis debeant recipere a dictis mercatoribus pro salma qualibet yperperos octo grossos sex et quilibet ex dictis mercatoribus possit jurare et ey credatur de quo diceret admisisse omnes partes. Renuntiando” (2. novembar 1422. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Cancellariae, Svezak XLII, Folija 79 verso.
  3. ^ „Bieglia Veseochouich de Xoilon vlachus et cramarius coram domini consulibus constitutus et interogatus debito cacramento cui portauerit salmas duodecim plumbi quod portauit hodie Ragusium dixit suo sacramento quod Mladienus Radossalich in Olouo dedit sibi dictas salmas XII plumbi et dixit eidem Biglie quod deberet ipsum portare ad ser Antonium Mar. de Goze Ragusium et sit illud portauit Ragusium et consignauit illud plumbum dicto ser Antonio sicut sibi commisit dictus Mladienus. Qui ser Antonius ibi presentis confessus fuit habuisse dictum plumbum a dicto Bieglia cramario. Renuntiando” (27. august 1479. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Cancellariae, Svezak LXXIX, Folija 170.
  4. ^ „Radoe chatunar de Rudine cramarius ex conuentione habita cum ser Francisco Nicolini de Crieua ibi presente promisit de presenti cum equis XVIII leuare hic pannos et mercantias dicti ser Francisci et illos conducere usque Chozam pro aspris LXXV pro singula salma seu pro singulo equo. Et teneatur dictus Radoe ad omnes expensas que sequerentur a Ragusio usque Chozam et ad omnes auanias ita quuam dictus Radoe sit obligatus dictas salmas 18 omnibus expensis suis et absque aliqua controuersia, auania aut aliquo impedimento conducere et dare ad Chozam pro dictis aspris 75 pro salma” (10. februar 1501. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Notariae, Svezak LXXX, Folija 68 verso.
  5. ^ „Ego Chassanus Popouich de Malesseuaz cramar confiteor quod super me et omnia mea bona habui et recepi ab Andrea Georgii Albanassin aspros trecentos quadraginta pro vectura salmarum Petri Clobuzareuich per me conductarum et mihi consignatarum ad Noui Passar per Vuiam Balinouich de Toplice” (24. maj 1514. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Debita Notariae, Svezak LXX, Folija 164.

Izvori i literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mихаило Динић, Дубровачка средњовековна караванска трговина, у: „M. Динић, Српске земље у средњем веку”, Српска књижевна задруга, Београд 1978, 305-330.