Krilasta lopatica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Krilasta lopatica
Drugi naziviKrilasta skapula
Lijeva strana grudnog koša. (Krilo nije ilustrovano, ali serratus anterior je označen lijevo, a trapesius gore desno.)
SpecijalnostAnatomija čovjeka
SimptomiPoremećen oblik i položaj lopatice
KomplikacijeNeugodnosi u poktrtim ruku
Dijagnostička metodaFenotipski pregled
Diferencijalna dijagnozaNormalna skapula
TretmanObično nije potreban
PrognozaNije povezana s morbiditetom ili mortalitetom
FrekvencijaPribližno 15/7.000

Krilasta lopatica (lat. scapula alata) je skeletno medicinsko stanje u kojem lopatica strši iz leđa osobe u abnormalnom položaju.

U rijetkim stanjima ima potencijal da dovede do ograničene funkcionalne aktivnosti u gornjim ekstremitetima uz koje se nalazi. Može uticati na sposobnost osobe da podiže, vuče i gura teške predmete. U nekim ozbiljnim slučajevima, sposobnost obavljanja dnevnih aktivnosti, kao što je presvlačenje i pranje kose može biti otežana. Naziv ovog stanja potiče od njegovog izgleda, sličnosti krilu, zbog položaja medijalne ivice lopatica koje strše ravno iz leđa. Uočeno je da krila skapule poremete skapulohumerusni ritam, što doprinosi smanjenju fleksija i abdukcije gornjeg ekstremiteta, kao i gubitku snage i izvor značajnog bola.[1] Krilasta lopatica smatra se normalnim držanjem male djece, ali ne i starije djece i odraslih.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Krilo desne lopatice
Krilo lijeve lopatice

Ozbiljnost i izgled krilaste lopatice varira u zavisnosti od osobe, kao i mišića i/ili nerava koji su bili zahvaćeni.[2][3] Bol se ne javlja u svakom slučaju. U studiji na 13 osoba sa facioskapulohumerusnom mišićnom distrofijom (FSHD), nijedna od osoba se nije žalila na bol. Umor je, međutim, bio uobičajena karakteristika i svi su primijetili da postoje ograničenja u njihovim svakodnevnim aktivnostima.[3]

U većini slučajeva krilaste lopatice, oštećenje mišića serratus anterior uzrokuje deformaciju leđa. Taj mišić eže se vza medijalnu prednju površinuaspekt skapula (tj. pričvršćuje se na strani koja je najbliža kičmi i prolazi duž strane lopatice koja je okrenuta ka rebarnom kafezu) i normalno pričvršćuje lopaticu uz rebra. Kada se prednji serrđatus kontrahuje, dolazi do rotacije prema gore, abdukcije i slabe elevacije lopatice, što omogućava da se ruka podigne iznad glave.[4] Dugi grudni nerv inervira prednji seratus; stoga, oštećenje ili udar ovog živca može dovesti do slabljenja ili paralize mišića.[5] Ako se to dogodi, lopatica može skliznuti iz grudnog koša, dajući joj izgled poput krila na gornjem dijelu leđa. Ovo obilježje se posebno može vidjeti kada se oboljela osoba suprotstavlja otporu. Također može imati ograničenu sposobnost da podigne ruku iznad glave.

Kod FSHD, krilasta lopatica otkriva se tokom kontrakcije glenohumeralnog zgloba. U ovom pokretu, glenohumeralni zglob atipično i istovremeno abdukuje, a lopatica se rotira iznutra.[3]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Krilanje lopatice se, prema smjeru, dijele u dvije kategorije, medijalno i lateralno.[6] Medijalno krilanje je češće uzrokovano paralizama mišića serratus anterior.[1][7] Ovaj nerv snabdijeva prednji serratus, koji se nalazi na strani grudnog koša i djeluje tako da vuče lopaticu naprijed. Paraliza serratus anterior je disfunkcija koja je karakteristična za traumatske, netraumatske i idiopatske povrede dugog toraksnog živca.[1] Druga kategorija je lateralno krilanje koje je uzrokovano ozljedom kičmenog pomoćnog živca. Teška atrofija trapezijusa jsvlja se sa slučajnim oštećenjem kičmenog pomoćnog živca tokom biopsije limfnih čvorova vrata. Postoje brojni načini na koje dugi toraksni nerv može pretrpjeti ozljedu uzrokovanu traumom. To uključuje, ali nije ograničeno na tupu traumu (npr. udarac u vrat ili rame, iznenadna depresija ramenog pojasa, neobično uvrtanje vrata i ramena), pokrete koji se ponavljaju (npr. u sportskim aktivnostima, kao što su dizanje tegova ili sportovi koji uključuju bacanje), prekomjernu kompresiju područja ramena i razne kućne aktivnosti (npr. baštovanstvo, kopanje, pranje automobila, produženo opterećenje ruku tokom spavanja, podupiranje glave za čitanje itd.). Ponekad druge strukture u tijelu kao što su upaljeni i uvećani subkorakoidni ili burze podlopatičnih mišića pritiskaju nerv. Klinički tretmani također mogu uzrokovati ozljedu dugog toraksnog živca (jatrogeneza od nasilne manipulacije, mastektomija sa disekcijom pazušnog čvorova, hirurško liječenje spontanog pneumotoraksa, postopća anestezija iz različitih kliničkih razloga, te strujni udar, između ostalog).[1]

Netraumatska ozljeda dugog toraksnog živca uključuje, ali nije ograničena na, uzroke kao što su virusne bolesti (npr. gripa, tonzilitis-bronhitis, polio), alergijske reakcije na lijekove, predoziranje lijekovima, izlaganje toksičnosti (npr. herbicidima, tetanus), C7 radikulopatija i koarktacija aorte.[1]

Pored sekundarne paralize mišića serratus anterior, krilatsta lopatica je takođe uzrokovana paralizom trapezijusa i romboidnog mišića koji zahvataju dodatnu i dorzalni lopatični nerv.[1]

Iako su najčešći uzroci krilaste lopatice posljedica paralize serratus anterior, a rjeđe trapezijuske i romboidne paralize, još uvijek postoje druge okolnosti koje predstavljaju bolest. Ove incidencije uključuju direktne ozljede skapulotoraksnih mišića (tj. trapezijusnih i romboidnih mišića) i strukturne abnormalnosti (npr. patološka promkena zvana rotatorna manžetna, nestabilnost ramena, itd.).[1][8]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Pored anamneza i pregleda, preporučeno je da se uradi projekcijska radiografija vrata, grudnog koša, ramena i toraksnog ulaza, kako bi se isključile strukturne abnormalnosti kao što su kao loše sjedinjene ili tzv fraktura zelenog priključka.[1] Kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MRI) su rijetko indicirane, ali mogu biti korisne za odlučivanje ako se sumnja na određene dijagnoze, kao što su ozljede povezane s neurofibromatozama, poremećaj međupršnjenskog diska, radikulopatijaa i tumorima.[1]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Postoje različite klasifikacije za krilaste lopatice, a isto tako i nekoliko mogućnosti liječenja. Trening snage, posebno mišića serratus anterior, može se preporučiti jer je ovaj mišić odgovoran za držanje medijalnog dijela lopatice blizu grudnog koša. U težim slučajevima, može pomoći fizioterapija, jačanjem povezanih mišića. Fizioterapija predstavlja opcije liječenja ako postoji slabost glenohumerusnog zgloba mišića, ali ako se mišići ne kontrahiraju klinički i simptomi nastave biti ozbiljni duže od 3–6 mjeseci, operacija može biti sljedeća izbor.[9][10]

Fizioterapija za krilastu lopaticu obično uključuje vježbe usmjerene na jačanje prednjeg seratusa. Vježba sklekova plus (PUP) jedna je od najčešće propisivanih za njegovo jačanje. Sklekovi plus se obično rade u položaju sklekova ili uza zid ili napreduju do poda. Puna protrakcija skapule (plus) se dodaje nakon potpunog ispružanja lakta na kraju uobičajene vježbe sklekova. Pokazalo se da plus faza tokom PUP vježbe izaziva najveću prosječnu elektromiografsku aktivnost prednjeg seratusa (EMG) u poređenju s drugim vježbama koje aktiviraju SA i vježbama zatvorenog kinetičkog lanca.[11]

Skapulopeksija od lopatice do lopatice, prije i poslije operacije lično sa FSHD. Lopatice su povezane zajedno u uvučeni položaj sa tranplantatom (Ahilova tetiva). Na desnoj slici se mogu razlikovati glavni romboidni mišići.

Hirurške opcije uključuju neurolizu (hordotomija) i prijenos međurebarnog živca ako je njegova lezija uzrok krilanja. Za krilo lopatice koje nije podložno popravljanju živaca, opcija je transfer tetiva. Mišić pectoralis major može se uraditi za izolovanu paralizu prednjeg seratusa, a Eden-Langeova procedura može se uraditi za izolovanu paralizu trapezijusa. Kada prijenos tetiva nije izvodljiv, kao što je u slučaju mišićnih distrofija ili višestrukih mišićnih deficita, preostale opcije uključuju skapulotorakalnu fuziju (također poznatu kao skapulodeza), koja izaziva fuziju kostiju između lopatice, rebarnog koša i skapulotoraksna fiksacija bez artrodeze (skapulopeksija).[3][10] Iako se pokazalo da skapulotoraksna fuzija ima uspješne ishode, komplikacije su bile prisutne u preko 40% od 130 pacijenata koje su posmatrali Kord et al.[12]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Krilasta lopatica zbog paralize prednjeg seratusa je rijetka. U jednom izvještaju (Fardin et al.), postojala je incidencija od 15 slučajeva od 7.000 pacijenata viđenih u elektromiografskoj laboratoriji. U drugom izveštaju (Overpeck i Ghormley), postojao je samo jedan slučaj od 38.500 pacijenata posmatranih u Mayo Clinic. U još jednom izveštaju (Remak), bile su tri dijagnoze paralize prednjeg seratusa u seriji od 12.000 neuroloških pregleda..[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j Martin RM, Fish DE (March 2008). "Scapular winging: anatomical review, diagnosis, and treatments". Current Reviews in Musculoskeletal Medicine. 1 (1): 1–11. doi:10.1007/s12178-007-9000-5. PMC 2684151. PMID 19468892.
  2. ^ Lee SG, Kim JH, Lee SY, Choi IS, Moon ES (June 2006). "Winged scapula caused by rhomboideus and trapezius muscles rupture associated with repetitive minor trauma: a case report". Journal of Korean Medical Science. 21 (3): 581–4. doi:10.3346/jkms.2006.21.3.581. PMC 2729973. PMID 16778411.
  3. ^ a b c d Giannini S, Faldini C, Pagkrati S, Grandi G, Digennaro V, Luciani D, Merlini L (October 2007). "Fixation of winged scapula in facioscapulohumeral muscular dystrophy". Clinical Medicine & Research. 5 (3): 155–62. doi:10.3121/cmr.2007.736. PMC 2111408. PMID 18056023.
  4. ^ "Serratus Anterior". ExRx.net.
  5. ^ Nath RK, Lyons AB, Bietz G (March 2007). "Microneurolysis and decompression of long thoracic nerve injury are effective in reversing scapular winging: long-term results in 50 cases". BMC Musculoskeletal Disorders. 8: 25. doi:10.1186/1471-2474-8-25. PMC 1831472. PMID 17343759.
  6. ^ Cole, Brian J.; Sekiya, Jon K. (2013). Surgical Techniques of the Shoulder, Elbow and Knee in Sports Medicine E-Book: Expert Consult - Online and Print (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 334. ISBN 9781455723584.
  7. ^ Le Nail LR, Bacle G, Marteau E, Corcia P, Favard L, Laulan J (June 2014). "Isolated paralysis of the serratus anterior muscle: surgical release of the distal segment of the long thoracic nerve in 52 patients". Orthopaedics & Traumatology, Surgery & Research. 100 (4 Suppl): S243-8. doi:10.1016/j.otsr.2014.03.004. PMID 24703793.
  8. ^ Schmitz C, Sodian R, Witt TN, Juchem G, Lang N, Bruegger C, et al. (April 2009). "Winged scapula after aortic valve replacement". The Annals of Thoracic Surgery. 87 (4): 1277–9. doi:10.1016/j.athoracsur.2008.08.050. PMID 19324173.
  9. ^ Galano GJ, Bigliani LU, Ahmad CS, Levine WN (March 2008). "Surgical treatment of winged scapula". Clinical Orthopaedics and Related Research. 466 (3): 652–60. doi:10.1007/s11999-007-0086-2. PMC 2505206. PMID 18196359.
  10. ^ a b "Scapular Winging". NYU Medical Center. Arhivirano s originala, 29 September 2012.
  11. ^ Kang FJ, Ou HL, Lin KY, Lin JJ (November 2019). "Serratus Anterior and Upper Trapezius Electromyographic Analysis of the Push-Up Plus Exercise: A Systematic Review and Meta-Analysis". Journal of Athletic Training. 54 (11): 1156–1164. doi:10.4085/1062-6050-237-18. PMC 6863690. PMID 31584855.
  12. ^ Kord D, Liu E, Horner NS, Athwal GS, Khan M, Alolabi B (April 2020). "Outcomes of scapulothoracic fusion in facioscapulohumeral muscular dystrophy: A systematic review". Shoulder & Elbow. 12 (2): 75–90. doi:10.1177/1758573219866195. PMC 7153204. PMID 32313557.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Bolesti perifernog nervnog sistema Šablon:Stečene mišićno-koštane deformacije

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Krilasta_lopatica&oldid=3408612"