Krunoslav Draganović

Krunoslav Stjepan Draganović
Krunoslav Stjepan Draganović, historičar
Rođenje	(1903-10-30) 30. oktobar 1903. Brčko, Bosna i Hercegovina
Smrt	3. maj 1983(1983-05-03) (79 godina) Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Krunoslav Stjepan Draganović bio je katolički svećenik Franjevačkog reda Vrhbosanske nadbiskupije. Historičar, književnik i politički emigrant nakon drugog svjetskog rata. Rođen je u Brčkom, porijeklom iz Orašja, Draganović završava osnovnu i dva razreda srednje škole u Travniku. Gimnaziju završava u Sarajevu 1922. godine. U Beču upisuje studij elektrotehnike i mašinstva, kojeg napušta 1925. godine u petom semestru nakon uspješno položenog državnog ispita. Odlučuje se za zvanje svećenika i upisuje se u sarajevsku katoličku bogosloviju. Zaređen je za svećenika 1928. godine. 1932. godine upisuje dalji studij u Rimu gdje proučava povezanost kršćanstva i Islama, što bi mu pomoglo u njegovom radu u Bosni i Hercegovini. 1935. godine doktorira disertacijom na njemačkom jeziku pod nazivom Masovni prelazak katolika na pravoslavlje u hrvatskim govornim područjima za vrijeme turske vladavine (njemački: Massenübertritte von Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Türkenherrschaft.

Naučnim radim bavi se čitavog svog života, a 1940. godine postaje docent crkvene historije na Teološkom fakultetu u Zagrebu, a redovni profesor postaje 1942. godine. Odlazi 1943. godine u Vatikan kao nezvanični predstavnik Nezavisne Države Hrvatske, te se bavi pomaganjem hrvatskih izbjeglica. Organizator je Linije pacova, kojom je omogućen bijeg mnogim ustaškim političarima i oficirima, kao i njemačkim nacistima, te ratnim zločincima u Argentinu i zemlje Bliskog Istoka. Do 1962. godine surađuje sa američkom tajnom sluzbom CIC. Vraća se u Jugoslaviju 1967. godine pod nerazjašnjenim okolnostima i nakon saslušanja u zatvoru od 42 dana, izlazi na slobodu. Verzije o otmici jugoslovenske UDBA-e, kao i saradnja sa UDBA-om, ruskom i britanskom tajnom službom su novinarske pretpostavke i nisu dokazane. U kućnom pritvoru se bavi historijom Bosne i kasnije radi na sarajevskoj franjevačkoj bogosloviji kao profesor crkvene historije. Skupljao je podatke o masovnim smaknućima ustaških i domobranskih vojnika od strane partizana 1945. godine u Bleiburgu, o čemu je htio napisati knjigu, ali zbog pritiska tadašnje vlasti, odustao je od te namjere. Dijelovi rukopisa su objavljeni u raznim časopisima u Evropi i kasnije u Jugoslaviji. Napisao je mnoga značajna dijela o historiji Bosne i Hercegovine.

Značajnija djela

• Massenübertritte von Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Türkenschaft, Roma 1937. (prevedeno na hrvatski Masovni prijelaz katolika na pravoslavlje, Mostar 1991.)
• Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939.
• Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1975. (II. izdanje)
• Hrvati i Herceg Bosna, Sarajevo 1940.
• Katolička crkva u srednjevjekovnoj Bosni u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942.
• Hrvatska enciklopedija, Zagreb 1942-45.
• Enciclopedia Cattolica, Vatikan
• Poviest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb 1944. – u saradnji s Josipom Butorcem
• Sa Kupreške visoravni, Otinovci - Kupres 1970. u saradnji s Miroslavom Džajom
• Katarina Kosača Bosanska Kraljica, Sarajevo 1978.