Kula Radetina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Kula Radetina, je fortifikacijski objekat iz srednjeg vijeka i osmanlijskog perioda, općina Cazin, Bosna i Hercegovina, i proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik čine: Kula Radetina, pećina na kojoj se nalazi Kula, potok Radetina i prirodno naslijeđe u okruženju Kule.

Od Cazina je udaljena 4 km. Nalazi na strmom i nepristupačnom uzvišenju sjeverozapadno od Cazina, između sela Ćoralići i Gornja Koprivna. Ispod Kule se nalazi pećina i vjerovatno se ranije u Kulu ulazilo kroz pećinu iz koje izvire potok Radetina.

Predstavljala je dio pograničnog odbrambenog sistema, kao posjed plemićke porodice Kobasića koji su gospodarili prostorom Brekovice u XV i XVI vijeku. U izvještaju generala Ivana Lenkovića o kulama i gradovima Krajine iz 1536. godine, kaže se da Kulu Radetinu u naselju Ćoralići treba porušiti. Nakon 1577. kada ovi krajevi dolaze pod osmansku upravu, i kula služila je kao karaula i stražarnica, po čemu je ovaj kraj tada dobio ime Karaula.

Opis[uredi | uredi izvor]

Kula je visoka, relativno uska građevina, koja je bila izgrađena i korištena kao vlastelinski fortifikacijski objekat. Kružne je osnove čiji unutrašnji promjer iznosi cca 6,0 m. visine do 10,0 m. Zidovi Kule su izgrađeni od lomljenog kamena, a njihova debljina iznosi oko 1,4 m. Ulaz u kulu je danas gotovo onemogućen. Krova nema. Vidljivi su tragovi balkona koji je služio kao osmatračnica. Manji otvori su korišteni kao puškarnice.

Ispod Kule nalazi se pećina iz koje izvire potok Radetina. Ulaz u pećinu je ozidan lomljenim kamenom Prvi dio pećine je širine cca 5,4 m, a visina iznosi cca 3,0 m. Nakon ovog dijela pećina se sužava i nakon 15,0 m ponovo se proširuje.

Vegetacija okoline Cazina je bujna i karakteriziraju je mezofilne zajednice šuma hrasta kitnjaka i običnog graba ilirskog područja (Querco – Carpinetum Horv. et al. 1974). Cazinski region je poznat i po disjunktnom arealu šume kestena (Querco – Castanetum). Pokrivenost šumskom vegetacijom i prisustvo pitke vode omogućava obitavanje više vrsta sisara, ptica, vodozemaca, beskičmenjaka.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ćiro Truhelka, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1904.,  izdanje knjižare J.  Studnička i drugi,  Sarajevo, 1904.
  • Hamdija Kreševljaković, Cazin i okolina,  Sarajevo, 1934.
  • Radoslav Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, II.  izdanje. Zagreb: 1943.
  • Hamdija Kreševljaković, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II/1951. Sarajevo,  Orijentalni institut u Sarajevu, 1952., 119-184.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kula Radetina". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]