Kula hadži Muhamed-bega

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kula hadži Muhamed-bega ili zgrada poznata i kao "Turski sud" u selu Ribnici, koje se nalazi 4 km zapadno od Kaknja, na padinama brda Piljevine, na desnoj obali rijeke Ribnice. Naselje Ribnica kod Kaknja, nazvano je po istoimenoj rijeci u Crnoj Gori, u znak sjećanja na zavičaj hadži Omer-bega Delibaše koji je dekretom premješten na područje Kaknja u XVIII stoljeću. Hadži Omer-beg Delibaša bio je predak hadži Muhamed-begu Delibaši. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine donijela je odluku da se kula proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća komisije), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Ovo je samo jedan u nizu objekata koji spadaju u grupu nacionalnih spomenika BiH, a koji su u fazi raspadanja. Prema tački II Odluke, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, adiministrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. U cilju zaštite nacionalnog spomenika, komisija je utvrdila sljedeće mjere:

  • s obzirom na opasnosti kojima je dobro izloženo usljed odvijanja eksploatacijskih radova na površinskom kopu Vrtilište potrebno je izmjestiti nacionalni spomenik na prethodno pripremljenu lokaciju
  • dopušteno je korištenje nacionalnog spomenika u stambene, administrativne kulturne ili edukativne svrhe, te njegova adaptacija u cilju prezentacije ili prilagođavanja savremenim potrebama, pod uslovom da ne budu narušene osobine spomenika.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kulu u Ribnici sagradio je Hadži Muhamed-beg, posljednji kadija tvrđave Vranduk i vojni dostojanstvenik (bimbaša). U kuli je obavljao i sudačke poslove, a po potrebi je odlazio u Vranduk radi vjenčanja i suđenja. Dolaskom austrougarske vojske sve oko kule što je imalo vojnu svrhu je uništeno dok je kula ostala. Hadži Muhamed-begu su dozvolili da i poslije toga obavlja kadijske dužnosti. Umro je u prvoj deceniji dvadesetog stoljeća. Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata uništena je cijela biblioteka i kadijski sidžili – tefteri; ostao je samo rukom napisan Kur'an pretka Delibaše.

Opis[uredi | uredi izvor]

Prema načinu zidanja, vrsti i kvaliteti vezivnog sredstva, odnosno ostalog upotrijebljenog građevinskog materijala, organizaciji prostora, kao i načinu obrade pojedinih konstruktivnih elemenata, objekat i stilski i tipološki odgovara reprezentativnim stambenim kućama sa kraja XVIII ili prve polovine XIX stoljeća.

Kuća ima podrum, prizemlje u čijem središtu se nalazila kuhinja sa otvorenim ognjištem i sprat sa više prostorija. U njenom sklopu bile su i dvije velike magaze (jedna je korištena za zatvor, a druga kao konjušnica za jahaće konje). Kula se dijelila na dva dijela: muški (selamluk) i ženski (haremluk). Imala je veliku prostranu avliju u kojoj su bili smješteni ahari za vojsku i goste, zatim klanice (staja), odunluci, bunar i česma izvorske vode. Avlija i kula bile su opasane bedemima od kamena i hrastovih greda sa puškarnicama. Na spratu se nalazila prostorija u kojoj su redovno obavljana vjenčanja i sudjenja. Uvidom u sadašnje stanje, nije moguće identifikovati navedenu podjelu kuće na selamluk i haremluk, kao niti izvorni položaj prostorija.

Prema tlocrtnoj osnovi, pripada tipu kuća sa asimetričnom dispozicijom. Od ulice je odijeljen visokim zidom u kojem se sa jugozapadne strane ulazi u avliju. Kula ima pravougaonu osnovu dimenzija 14.25 x 12.72 m (vanjske dimenzije).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Muhamed Kreševljaković - Evidencija nepokretnih spomenika kulture na području Opštine Kakanj, (studija), Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine – Sarajevo, Sarajevo, 1983.
  • Mesud Sarić - Zenička čaršija i mahale, Zenica, 2006.
  • Grupa autora. Svrzina kuća, Muzej Sarajeva, 2001.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kula hadži Muhamed-bega". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 24. 9. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]