Kultura ljevkastih pehara

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
TRB culture map.png
Skarpsalling vessel, Denmark, 3200 BC

Kultura ljevkastih pehara trajala je približno od oko 4300. do oko 2800. godine pr. n. e. U literaturi se često susreće pod kraticom TRB ili TBK (od njem. naziva Trichter(-rand-)becherkultur; eng. Funnel(-neck-)beaker culture). Granice između pojedinih perioda na području sjeverne Europe su vrlo fleksibilne, a ponekad ih je i nemoguće odvojiti. Potpunim preuzimanjem i primjenom neolitkog paketa, a zatim i osobina koje se vežu za proces indoeuropeizacije, kao što su konji i kola, periodizacija ovoga prostora postaje još složenija i maglovitija.

Rasprostranjenost i razvoj[uredi | uredi izvor]

Predstavljala je mješavinu lokalnih mezolitskih i neolitskih kompleksa u sjevernoj i centralnoj Evropi, između Elbe i Visle. Predhodile su joj: Ertebølle kultura u Skandinaviji, Dnjepar-Don kultura i Kultura trakaste keramike. Zbog različitih i mnogobrojnih uticaja kuttura je predstavljala kompleks nekoliko varijanti. Na području središnje Njemačke TRB se manifestira kao grupa Baalberg, poznata iz oko dvije stotine grobova, čija keramografija upućuje na uticaje s prostora Badenske kulture, a mrtvi se pokapaju u grobnice ukopane u zemlju obložene kamenom i s nasutim humkama, što se sve dovodi u vezu sa indoevropeizacijim.[1] U kasnom 4. milenijumu, sa istoka je potiskuje Kultura loptastih amfora, smanjujući joj prostor na sjevernu Njemačku i dijelove Skandinavije. Konačno će je zamijeniti Kultura vrpčaste keramike, a u Danskoj i dijelovima Švedske Kultura zvonastih pehara.

Vrijeme njenog trajanja je doba izgradnje najvećeg broja sjevernoevropskih i zapadnoevropskih megalita koji redovno nastaju na mjestima na kojima već tokom mezolita borave velike populacije, što pokazuje da ne postoje oštri skokovi i promjene u sastavu populacija, već je riječ o sporim procesima u kojima se razlikuje još uvijek relativno jak tradicionalni supstrat te superstrat koji se gradi na njemu.

Kultura ljevkastih pehara svrstava se u ne-indoevropske. Dio autora nosioce ove kulture vidi kao jedno od najizglednijih polazišta za porijeklo ne-indoeuropskih elemenata koji postoje u lingvistici i sintaksi germanskih jezika. Jedno od objašnjenja bilo je da je protogermanski jezik hibrid nastao miješanjem dvaju indoeuropskih jezika, jednog satemskog i jednog kentumskog. Neki lingvisti su smatrali da čak trećina germanskog leksika ukazuje na neki ne-indoeuropski supstrat, a osim kulture ljevkastih pehara, kao supstrat predlagala se i hiljadama godina starija kultura Maglemose koja pripada ranom mezolitu Skandinavije. Ovakve teze lingvistički i arheološki nisu dokazane pa ostaju na nivou razmišljanja.[2]


Nalazi[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo je uzgajalo ovce, koze, goveda i svinje, ali su se bavili i lovom i ribolovom. Na nalazištima kulture ljevkastih pehara prisutan i domesticirani konj, ali bez potvrda u njegovom korištenju u privredi i obredima u onoj mjeri u kojoj je to slučaj u crnomorskim stepama. Kuće su bile dimenzija oko 12x6 m. U blizini Olszanica jedna kuća bila je sa otvorom za vrata širine 2,2 m, vjerovatno za ulaz kola. Kuća je bila duga 40 m, sa troja vrata. Pronađena je i jedna vrsta kalca koja je služila za potpalu vatre.

Pravili su i obredna središta od nabacane zemlje (na ostrvu Fin - Danska i do 85000 m3), zaštićena palisadama i jarcima.

Najpoznatiji nalaz je Bronocice lonac, otkriven u Gmina Działoszyce, Poljska, datiran u vrijeme 3635–3370 pne. Nalazi se u Muzeju arheologije u Krakovu. To je keramička vaza ukrašena sa motivima iz ljudske okoline. Kada se krugovi spoje linijama dobije se najranije poznati motiv zaprežnih kola. To sugeriše da su se kola u srednjoj Evropi pojavila sredinom 4. stoljeća. [3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • J. P. Mallory,, Douglas Q. Adams (1997). Enciklopedija Indoevropskih kultura. Taylor & Francis.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)

Reference[uredi | uredi izvor]