Kultura polja s urnama

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Kultura polja sa urnama)
Kultura polja sa urnama nakon širenja, prikazana na karti žutom bojom i natpisom Urnfield systems.

Kultura polja sa urnama (njem: Urnenfelder) je kultura kasnoga bronzanog doba (XIII. do VIII. st. pne), nastala na prostoru Podunavlja i jugoistočnih Alpa, odakle se širila i po srednjoj Evropi.[1] Osnovno obilježje ove kulture, po čemu je i dobila ime, je obred spaljivanja pokojnika i pohranjivanja pepela u zemljane urne, koje su se potom ukapale u zemljane rake. Dostigla je visoki nivo i u obradi bronze.[2]

Keramika Kulture polja sa urnama

Faze razvoja[uredi | uredi izvor]

Bogata arheološka dokumentacija sa istraživanja na lokalitetima Mađarske, Češke, Slovačke i Austrije opovrgla je ranije teorije o ekspanziji lužičke kulture na prostor Panonije i njen udio u stvaranju kompleksa Urnenfelder kulture. Pokazalo se da je Urnenfelder kultura nastala postepenom transformacijom lokalnog substrata, a njenu najstariju razvojnu fazu na našem južnoslavenskom prostoru čine grupe tipa Virovitica i grupe mlađeg horizonta Surčin-Belegiš.[3]

U okviru kulture izdvojeno je 5 faza koje su identične sa Rajnekeovom podjelom.

Faza
Datumi p.n.e
Bronza D1300-1200
Halštat A11200-1100
Halštat A21100-1000
Halštat B11000-800
Halštat B2900-800
Halštat B3800-750

Ostave i nekropole[uredi | uredi izvor]

Ostave i nekropole predstavljaju glavni izvor pokretnog materijala. U starijim fazama urne nemaju zaštitnu konstrukciju, postavljene su u pravilne redove sa određenom orjentacijom. Javlja se neka vrsta kamenih sanduka. U mlađim fazama urne su zaštićene vijencem od oblutaka ili nekom vrstom suhozida. Često je sama urna pokrivena kamenom pločom ili stoji na njoj. Urne nisu u pravilnim redovima, nego su u grupama. U fazi V pojavljuju se minijaturni tolosi.[4]

Keramika[uredi | uredi izvor]

Za fazu 2 karakteristične su neukrašene, bikonične posude mrko - crne boje. U fazi 3 javljaju se šire urne sa cilindricnim vratom, kao grobni prilozi razne zdjele, bikonične sa jednom drškom, sa uvučenim obodom i jednom ušicom, poklopci za urne, oštro profilisane šolje sa vertikalnom drškom koja prelazi obod. U mlađoj fazi karakteristične su kruškolike urne sa 2 ili 4 naspramne ušice, na trbuhu, kao i zdjele u vidu turbana sa tordiranim obodom.[2]

Metalni nalazi[uredi | uredi izvor]

Metalni nalazi

U posebno izrađenim, i velikom broju nađenih ostava, nalazio se raznovrstan materijal od bronze:[5] javljaju se:

  • sjekire sa tulcem i lučnom sječicom (keltovi)
  • krivi noževi
  • mačevi sa jezičkom,
  • mač sa antenom profilisanog balčaka, ukrašen volutama
  • brijači polumjesečastog oblika
  • pljosnate strijele od bronzanog lima sa trnom za usađivanje
  • igle
  • metalne posude, kazančići sa apliciranim drškama
  • srpovi
  • privjesci u obliku stilizovane ljudske figure, imele, trougaoni privjesci i u obliku labrisa.

narukvice

Širenje[uredi | uredi izvor]

U 13.vijeku iz Podunavlja i Panonije krenuli su prema Apeninskom i Balkanskom poluostrvu pokreti velike mase srednjoevropskog stanovništva poznatog pod imenom naroda polja sa urnama. Neki od tih pohoda bili su pljačkaški, drugi su imali karakter seoba i naseljavanja novih teritorija.[6] Nosioci kulture polja sa urnama u širem prostoru srednjeg Podunavlja, zamjenjuju, potiskuju ili se nameću i miješaju sa nosiocima kulture grobnih humaka (tumula), koja bi se mogla sa sigurnošću označiti kao proto-ilirska, doneseći svuda jedno od svojih osnovnih obilježja – sahranjivanje pepela spaljenih mrtvaca u urnama.[1] Područje između Drave, Save i Dunava, i neznatno u Vojvodini koje je bilo ilirsko (Protoiliri), prešlo je u ruke doseljenika. Sjeverna Bosna, oko rijeke Save i donjih tokova njenih pritoka pripala je takođe ovim plemenima.

Na tom prostoru, prema stilskim varijacijama osnovnih tipova keramičkih i metalnih proizvoda moguće je izdvojiti više novih regionalnih kulturnih grupa koje su postale osnova za uspostavu etničke strukture stanovništva starijega željeznog doba. Pod zajedničkim imenom Panoni, kao jedinstvenom narodu, nazivaju se potomci nosilaca kulture polja sa urnama istočnoalpskog i zapadnopanonskog prostora: (Armantini, Breuci, Oserijati, Latobici, Kolapijani, Jasi). Na hrvatskom prostoru izdvojene su 4 manje kulturne grupe:[5]

Stanovništo planinskog i primorskog dijela pokazalo je mnogo veću žilavost u seobi iz Panonije. Za kasno bronzano doba raspolaže se sa većim brojem nalaza, pa se za taj period može govoriti o već potpuno formiranoj fizionomiji jednog kulturnog, pa možda i etničkog kompleksa koji egzistira na prostoru jugoistočne Bosne i sliva Gornjeg Podrinja, a koji je bio rezultat kontinuiranog razvitka tokom ranog i srednjeg bronzanog doba etnokulturnih formacija na navedenom području kroz Glasinačku kulturu.[8]

Invazija panonskih plemena nije rezultirala smjenom stanovništva i kulture na sjeverozapadnom Balkanu. Pojas uz južnu jadransku obalu, krajevi oko Neretve, jugoistočne Bosne, Crna Gora i Albanija nisu ni osjetili panonsku invaziju. Oni koji su prodirali dalje nisu bili osvajači koji nameću svoj način života svoju religiju i običaje jer su se stopili sa starosjediocima i iščezli. Jedina velika promjena je povećan broj podignutih gradinskih naselja, u prvom redu sa odbrambenom funkcijom. Plemena su se zbijala i učvršćivala, čuvajući svoj prostor i nastavljajući svoju autohtonu etnogezu (Prailiri).[6]

Nalazišta u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Nalazišta južno od Save: Donja Dolina kao metalurški centar sa pronađenim kalupima, pećina Hrustovača, Zecovi kod Prijedora, Vis kod Dervente, Srebrenik, Brdašce (Laktaši), Gradina Kekića glavica, japodsko područje kod Bihaća i prostor omeđen rijekom Une do Bihaća i Vrbasa do Jajca, južno do Grmeča i Srnetice.[3]

Snažan pritisak nosilaca kulture polja sa urnama vidi se i po pojavi prvih ostava na ovom području. Ne samo tipovi oružja, oruđa i nakita, već i neki elementi u obradi keramike prodiru duboko u unutrašnjost, što bi moglo značiti i inflitraciju manjih grupa ove kulture (gradina Savići u Šekovićima, Varvara kod Prozora). Utjecak kulture polja sa urnama prisutan je u keramografiji srednjobosanske kulturne grupe, te u tipologiji metalnih predmeta zastupljenih u mlađim ostavama.[1] Na prostoru sjeverno od prostora bronzanodobne glasinačke kulture naglo iščezava jedna srodna podrinjska kulturna grupa, sigurno kao posljedica najezde polja sa urnama.[8]

Brojni nalazi pokazuju kulturnu i trgovačku povezanost sa Glasincem i srednjom Bosnom. Medu grobnim prilozima otkriveni su i predmeti iz sjeverne i srednje Italije. Osim analogija u metalnim predmetima, postoje sličnosti i sa keramičkim formama: urne i zdjele oštre profilacije (Kumaja, Etrurija, Tarkvinija i Bolonja).

Pored očite vezanosti za zapadnopanonski i istočnoalpski prostor, pojavljuju se i neki elementi koji se mogu smatrati originalnim. Od metalnih proizvoda to su igle sa šiljkom na glavi i ornamentikom čije je izvorište neosporno istočnoalpski i zapadnopanonski prostor. Veliki broj keramičkih tipova i prisustvo ornamentalnog manira facetiranja i kaneliranja vezani su za analogne tipove sa drugih lokaliteta Urnenfelder kulture, ali se javljaju i unikatni oblici koji u kulturnom smislu dakako čine sporadičnu pojavu. Tu se prije svega misli na zdjele sa uvučenim naokolo facetiranim obodom.

Istočno jadransko primorje[uredi | uredi izvor]

Seobe iz Panonije izazvale su intenzivan uticaj i dovele do etničkih i kulturnih promjena. Iz ovog vremena je istraženo 35 nalazišta: groblje pod Brežcem, groblje Vrčin, gradina iznad Lima, Vizače, Bezdenjača (Ružica Dreschler-Bižić, 1965.), groblja u Kompolju, Prozoru i Vlaškom Polju, Beretinova gradina u Radovinu.

  • Skeletno sahranjivanje ispod tumula je prestalo u Istri i na području sjevernog Jadranskog zaleđa. U notranjskoj i japodskoj kulturi, zbog miješanja stanovništva, primjenjivala su se oba načina sahranjivanja, inhumacija ispod tumula i incernacija sa urnama u ravnim grobovima. Iz burnih vremena su sahranjivanja u jamama (Bezdenjača kod Vrhovina).[6]
  • Veliki broj naselja je nestao ili promijenio položaj
  • Naseljuju se teško pristupačne jame i pećine
  • Došlo je do seobe Ilira u Italiju od XII-IX vijeka pne. Liburni su se gušće kolonizirali u IX vijeku. To potvrđuje isti tip gradinskih naselja, sahranjivanje u tumulima i razni bronzani predmeti, isti kao na istočnoj obali Jadrana.
  • Pojava većeg broja ostava (22 ili 23). Dvije su u i Istri, 1 sa liburnskog, 10 sa dalmatskog, 4 sa japodskog i 5 (6) sa južnojadranskog područja. Po četiri su nađene u gradinama i pećinama.
  • Intenzivne su veze sa susjednim kulturama na Balkanu, Panoniji i sjevernoj Italiji i uvoze se metalni predmeti
  • Javlja se i domaća proizvodnja metalnih predmeta
  • Promjene u izradi keramike

[9]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 18. 12. 2018.
  • Vaclav Radimský, Nekropola u Jezerinama u Pritoci kod Bišća. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, V, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1893, 37-92.
  • Borivoj Čović, Gradinsko naselje na Kekića Glavici. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s, XVII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1962, 41-61.
  • Zdravko Marić, Japodske nekropole u dolini Une. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s. XXIII, Sarajevo, Zemaljski muzej, l968, 5-79.
  • Branka Raunig, Praistorijska nekropola na Gradini u selu Ripač. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s.35/36, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1981,141-161.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Kultura polja sa urnama, s.100". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  2. ^ a b "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  3. ^ a b "Orhan Jamaković - Kraj bronzanog i početak željeznog doba na prostoru sjeverozapadne Bosne" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 2. 2021. Pristupljeno 13. 2. 2020.
  4. ^ Hrvatska enciklopedija (LZMK) - arheološka nalazišta
  5. ^ a b c Hrvatska enciklopedija (LZMK) - kultura polja sa žarama
  6. ^ a b c "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  7. ^ Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj
  8. ^ a b Mesihović, 2013, s.35
  9. ^ "Šime Batović - Kasno brončano doba na istočnom jadranskom primorju - Godišnjak ANUBiH, knjiga 13," (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 2. 2021. Pristupljeno 20. 3. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kultura_polja_s_urnama&oldid=3561533"