Kupid (Michelangelo)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Usnuli Kupid bila je skulptura koju je uradio italijanski renesansni umjetnik Michelangelo Buonarroti, a koju je umjetno načinio starijom da bi izgledala poput antičkih skulptura po savjetu Lorenza de' Medicija. Upravo je ova skulptura prvi put skrenula pažnju pokrovitelja umjetnosti u Rimu i pomogla je pokrenuti karijeru jednog od najpoznatijih umjetnika u historiji. Skulptura Usnulog Kupida smatra se i jednom od najpoznatijih krivotvorina u historiji umjetnosti.[1][2]

Usnuli Kupid[uredi | uredi izvor]

Mladi Jupiter, djelo italijanskog renesansnog slikara Giulia Romana, Nacionalna galerija, London, možda sadrži citat Michelangelovog "Usnulog Kupida"

Unatoč talentu i ugledu koji su bili daleko iznad njegovih godina i iskustva, Michelangelo je bio samo još jedan izgladnjeli umjetnik koji je pokušavao pronaći načine za finansiranje svoje umjetnosti. U 21. godini života imao je talent i strast, ali ne i ime neophodno za prodaju svojih umjetničkih djela po isplativoj cijeni. Radio je u Firenci na početku renesanse, kada su mnogi kolekcionari umjetnosti bili više zainteresirani idejom posjedovanja nekih klasičnih skulptura (koje su se u to vrijeme tek počele otkrivati), nego stjecanjem savremene umjetnosti. Suočen s ovom dilemom, odlučio se za naizgled logično rješenje: napravio je klasičnu skulpturu koristeći tehniku umjetnog starenja. U tinejdžerskim godinama bio je štićenik Lorenza de' Medicija, koji mu je i predložio da uradi skulpturu Kupida.[3] Godine 1495. Michelangelo je započeo rad na svom poznatom djelu Usnuli Kupid, neposredno nakon povratka u Firencu iz Bologne. Skulpturu Kupida tretirao je kiselom zemljom da bi izgledala kao antičke skulpture.

Izvještaj o nastanku i ranoj historiji ovog skulptorskog djela Michelangelov biograf Ascanio Condivi vjerodostojno povezuje. On iznosi poznatu priču o tome kako je Michelangelo prodao skulpturu Usnuli Kupid trgovcu umjetničkim predmetima Baldassareu del Milaneseu. Zatim ju je Baldassare prodao kardinalu Raffaellu Riariju iz San Giorgia u Rimu, koji je kupio Usnulog Kupida vjerujući da je to antičko djelo. Kardinal je kasnije otkrio svoju grešku, vratio kip lukavom trgovcu i uzeo nazad svoj novac. Ali u isto vrijeme, kardinal je bio impresioniran Michelangelovom umjetničkom virtuoznošću, pa nije podigao nijednu optužnicu protiv njega.[2]. Razlog za to je (prema historičaru umjetnosti Noa Charneyu) i činjenica da su se renesansni pokrovitelji umjetnosti u to vrijeme divili umjetnicima koji su mogli reproducirati djela antičkih majstora. Dobar imitator time je dokazao da ima istinski potencijal. Stoga je mogućnost pravljenja drevnog rimskog kipa pokazala nevjerovatan talent koji je Michelangelo imao.[3] Zbog toga kardinal mu je dozvolio da zadrži svoj dio novca, a pozvao ga je i da dođe u Rim. Ovaj trenutak odredio je novo poglavlje u životu umjetnika, koji je još uvijek imao samo dvadeset i jednu godinu.[2] Michelangelo je u međuvremenu otkrio da je Baldassare pretjerano zaradio prodajući njegovu skulpturu kardinalu, otišao je u Rim i od trgovca zatražio nazad svog Kupida.[4] Trgovac je to odbio rekavši da bi je radije uništio.[5]

Usnuli Kupid je bilo značajno umjetničko djelo u uspostavljanju ugleda mladog Michelangela, na samom početku njegove umjetničke karijere.[6] Skulpturu je kasnije Cesare Borgia poklonio jednoj od tada poznatih mecena umjetnosti Isabelli d'Este, a vjerovatno ju je kasnije pokupio Karlo I, kralj Engleske kada su sve kolekcije loze Gonzaga kupljene i odnesene u London u 17. vijeku. Godine 1698. skulptura Usnuli Kupid je vjerovatno bila uništena u velikom požaru u Palati Whitehall u Londonu.[7] Da je sačuvana, skulptura Usnuli Kupid Michelangela Buonarrotija i dalje bi se smatrala neprocjenjivom, uprkos statusu krivotvorine.[2]

Stojeći Kupid[uredi | uredi izvor]

Još jedna skulptura Kupida, u stojećem položaju, urađena je za Riariovog bankara, Jacopa Gallija.[8] Savremenici koji su imali priliku vidjeti ovo skulptorsko djelo opisali su ga kao Kupida ili Apolona, ​​s vazom među stopalima.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Entry on "Cupid," The Classical Tradition (Harvard University Press, 2010), p. 245; Stefania Macioe, "Caravaggio and the Role of Classical Models," in The Rediscovery of Antiquity: The Role of the Artist (Collegium Hyperboreum, 2003), str. 437–438.
  2. ^ a b c d e "Umjetnički falsifikat koji je pomogao Michelangelu da započne karijeru umjetnika". thevintagenews.com. Pristupljeno 9. 1. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ a b "Kako je krivotvorena skulptura podstakla Michelangelovu ranu karijeru". atlasobscura.com. Pristupljeno 9. 1. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "Izgubljeni Uspavani Kupid Michelangela Buonarrotija". tandfonline.com. Pristupljeno 8. 1. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ Rona Goffen (2004). Renaissance rivals: Michelangelo, Leonardo, Rafael, Titian. Yale University Press. str. 409, note 83.
  6. ^ Deborah Parker, Michelangelo and the Art of Letter Writing (Cambridge University Press, 2010), p. 11; Rona Goffen, Renaissance Rivals: Michelangelo, Leonardo, Raphael, Titian (Yale University Press, 2002, 2004), p. 95.
  7. ^ Sheila Gibson Stoodley (august 2008). "Misadventures in Collecting". Arts and Antiques.[trajno mrtav link]
  8. ^ Umberto Baldini, Michelangelo scultore, Rizzoli, Milano 1973, pp. 90-91.