Idi na sadržaj

Kurt Waldheim

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kurt Waldheim
9. predsjednik Austrije
Vrijeme na dužnosti
1986–1992.
PrethodnikRudolf Kirchschläger
NasljednikThomas Klestil
4. generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Vrijeme na dužnosti
1. januar 1972 – 31. decembar 1981.
PrethodnikU Thant
NasljednikJavier Pérez de Cuéllar
Ministar vanjskih poslova Austrije
Vrijeme na dužnosti
19. januar 1968–21. april 1970.
Lični podaci
Rođenje (1918-12-21) 21. decembar 1918.
Sankt Andrä-Wördern, Prva Austrijska Republika
Smrt14. juni 2007(2007-06-14) (88 godina)
Beč, Austrija
Politička strankaNarodna stranka Austrije
SupružnikElisabeth Ritschel ​(od 1944)
Djeca3
Vojna služba
PripadnostSavezna Država Austrija (1936–1937)
Nacistička Njemačka (1941-1945)
VojskaVojska Austrije
Vermaht
Ratovi/bitkeDrugi svjetski rat

Kurt Waldheim (Sankt Andrä-Wördern, 21. decembar 1918 – Beč, 14. juni 2007) bio je austrijski diplomat i političar.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

U Beču je završio Diplomatsko-konzularnu akademiju. Bio je doktor pravnih nauka. Član je austrijskih delegacija na međunarodnum pregovorima u Parizu, Londonu i Moskvi. Poslije je bio poslanik u parlamentu, a zatim ambasador Austrije u Kanadi. Ministar vanjskih poslova Austrije je od 1968. do 1972.

Bio je četvrti generalni sekretar Ujedinjenih nacija od 1972. do 1981. i šesti predsjednik Austrije od 1986. do 1992.Dok se kandidovao za ovu funkciju na izborima 1986, otkriće njegove službe u Grčkoj i Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata, te njegovog znanja o nacističkim zločinima kao obavještajnog oficira u nacističkom Wehrmachtu,[1] izazvalo je međunarodnu kontroverzu.[2]Jugoslavenska državna komisija proglasila ga je ratnim zločincem. Waldheim je kao obaveštajni oficir bio član štaba generala Alexandra Löhra, zapovjednika njemačke armije koja je pokrivala jugoistok Evrope. Učestvovao je u borbama na Kozari u ljeto 1942.[3] Waldheima je zbog zasluga u bici na Kozari odlikovao hrvatski poglavnik Ante Pavelić.[4] Predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, odlikovao je Waldheima jednim od najviših jugoslovenskih odlikovanja, ne znajući detalje njegove prethodne vojne službe.[5]

Waldheim je negirao da je znao da se u Bosni događaju ratni zločini na vrhuncu bitaka između nacista i Titovih partizana 1943.[6] Prema Eliju Rosenbaumu, Waldheim je 1944. pregledao i odobrio paket antisemitskih propagandnih letaka koji su trebali biti bačeni iza sovjetskih linija, od kojih je jedan završavao: "Dosta jevrejskog rata, ubijte Jevreje, dođite."[7]

Washington i London stavili su ga na listu osoba kojima je zabranjen ulazak u SAD i Veliku Britaniju.[8] Ta odluka nikad nije promijenjena. Umro je u Beču 14. juna 2007. nakon što mu je otkazalo srce.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "The Waldheim Waltz - Waldheims Walzer - A movie by Ruth Beckermann www.thewaldheimwaltz.com en". www.thewaldheimwaltz.com. Pristupljeno 10. 10. 2024.
  2. Klein, David Ian (4. 6. 2021). "75 years after Nuremberg, America's top Nazi-hunter looks back". The Forward. Pristupljeno 9. 5. 2023.
  3. Kandell, Jonathan (15. 6. 2007). "Kurt Waldheim". The New York Times. Pristupljeno 7. 5. 2010. Waldheim took part in, and was decorated for, Operation Kozara, a large-scale antipartisan operation involving mass reprisals – at the rate of 100 executions for every German killed – and mass deportations of Serb women and children to concentration camps.
  4. Letter from Europe: Vienna, 20 June The New Yorker
  5. "Wir Österreicher wählen, wen wir wollen". Der Spiegel (jezik: njemački). 14. 4. 1986. Staatschef Tito überreichte Waldheim trotzdem einen der höchsten jugoslawischen Orden [Anyhow, Tito awarded Waldheim with one of the highest Yugoslav orders].
  6. "Kurt Waldheim". The Daily Telegraph. London. 15. 6. 2007. Pristupljeno 7. 5. 2010.
  7. Rosenbaum, EM with Hoffer W, Betrayal: The Untold Story of the Kurt Waldheim Investigation and Cover-Up St. Martin's Press, 1993, ISBN 0-312-08219-3, str. 338.<nowiki>
  8. "Waldheim, ex-UN leader and Nazi, buried in Austria". Reuters. 23. 6. 2007.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]