Lajos Thallóczy

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Grob Lajosa Thallóczya na groblju Kerepesi u Budimpešti

Lajos Thallóczy, također poznat i kao Ludwig von Thallóczy, Ljudevit Taloci, rođen Lajos Stommer (Budim, 8. decembra 1856 – Herceghalom, 1. decembra 1916) bio je mađarski historičar, arhivista i visoki državni činovnik. Bio je rukovoditelj odjeljenja pri zajedničkom ministarstvu finansija Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini.

Ljudevit pl. Thallóczy rođen je u Košicama 1857. godine. Pravo mu je prezime Strommer, a uzeo je prezime po hrvatskoj velikaškoj obitelji Talovcima.[1] Filozofski fakultet je završio u Budimpešti. Delegacija Mađarske Akademije pod vodstvom turkologa Vambéryja odnijela je Hrvojev misal 1889. godine u Budim i potom poslala u Beč na fotolitografsko snimanje i proučavanje, uz subvenciju bosanske vlade. Materijale je obradio i Thallóczy i rezultati su objavljeni u jednoj studiji, kritičkom izdanju Thallóczyja, Vatroslava Jagića i Franza Wickhoffa 1891. godine.

Bavio se bosanskom historijom, a naročito geneaologijom, heraldikom i biografijama pojedinih ličnosti iz njenog srednjovjekovnog perioda. Objavio je niz ćirilskih i latinskih povelja, a pisao je i o vojvodi Hrvoju Vukčiću, o historiji Jajca, kao i o mnogim drugim temama.

Svoja znanja sažeo je u knjizi Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, objavljenoj u Minhenu i Lajpcigu, 1914. godine.

Umro je nesretnim slučajem 1917. godine kada se prevrnuo vagon voza u kojem se vozio.

Leon Biliński, zajednički ministar finansija (1912–1915), o Lajosu Thallóczyju[uredi | uredi izvor]

...čovjek čestit, ali čudak, stari kavalir, moj kasniji obožavatelj i posrednik u mađarskoj vladi, dobro upućen u sve moje akcije, u kojima mi je često bio od pomoći. Nisam ga smatrao previše mudrim, ali moram kazati da mi je kao historičar vrlo tačno nagovijestio kako ubistvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda neće proći bez vrlo teških historijskih posljednica. Thalloczy je poginuo u željezničkoj nesreći koju je sam nesvjesno prouzročio, kada je kao civilni komesar austrijske vojske u Beogradu (1915.) u zadnji čas naredio da se na voz priključi salonski vagon za njega!

Iz knjige: Bosna i Hercegovina u Uspomenama Leona Bilinskog, Institut za istoriju, Posebna izdanja, Sarajevo, 2004, str. 44–45.

Literatura o Lajosu Thallóczyju[uredi | uredi izvor]

  • Sima Ćirković, Taloci (Thallóczy) Lajos, “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Beograd 1997, 668–669.
  • H. Heppner, Serbien im Jahre 1889 nach einem Bericht Ludwig von Thallóczy’s, Mitteilungen des österreichischen Staatsarchivs 41, 1990, 156–193.
  • ... Thallóczy Lajos, “Opća enciklopedija Jugoslovenskog Leksikografskog zavoda, 8 (Š-Žva)”, Zagreb 1982, 198.
  1. ^ Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 19, str. 269