Lamijski rat

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Lamijski rat (323. p. n. e.-322. p. n. e.), nazvan po gradu Lamija, je bio rat, odnosno neuspješni ustanak u Grčkoj protiv vlasti antičke Makedonije vlasti i Antipatera, makedonskog namjesnika u Grčkoj.

Ustanak je izbio nedugo nakon smrti makedonskog kralja Aleksandra III. Velikog. Ustanak su pokrenuli Atina i Etolski savez. Atinjani su uveli vojnu obvezu za sve muškarce ispod 40 godina i uzeli u službu 8000 plaćenika. Antipater se htio povući u Makedoniju i pričekati pojačanje iz Grčke. Leosten, atinski vojskovođa, postavio je vojsku kod klanca Termopile i time zatvorio put Antipateru i prisilio ga na bitku. U bitki kod Heraklije, 323. p. n. e., Leosten je pobijedio Antipatera. Antipater se zatim povukao u grad Lamija, koji je Leosten stavio pod opsadu. Antipater je ponudio Leostenu pregovore, što je ovaj odbio, iako nije imao potrebnu vojnu opremu da uspješno dovrši opsadu.

Nakon tih uspjeha ustanku su se pridružili brojni dobrovoljci iz drugih grčkih gradova. Makedonski vojskovođa Leonat, koji je krenuo u pomoć Antipateru, također je doživio poraz. Tu su poginuli i Leosten i Leonat. Ipak se Antipater uspio izvući iz Lamije i povući u Makedoniju.

Međutim, Makedonci su imali potpunu pomorsku prevlast, te je Klit potukao Atenjane u pomorskoj bitki kod Abida, 322. p. n. e. Nakon toga mnogi grčki dobrovoljci napuštaju ustanak i vraćaju se svojim domovima. Makedonski vojskovođa Krater stigao je iz Azije s vojnim pojačanjem. Antipater i Krater su, udruženi, pobijedili oslabljene Grke u odlučnoj bitki kod Kranona 322. p. n. e. Do 321. p. n. e. ponovo su svi grčki gradovi, osim Etolskog saveza, bili pod vlašću Makedonaca. Daljnje pokoravanje Grčke je spriječeno jer su izbile borbe između Aleksandrovih generala dijadosa.

Ovim ratom Atina je prestala biti velika pomorska sila. Atina je bila prisiljena platiti ratnu odštetu i prihvatiti oligarhijsko vladanje 9000 najbogatijih Atinjana. Pogubljeni su, ili počinili samoubistvo, mnogi ugledni Atinjani koji su podržavali ustanak, npr. Demosten i Hiperid.