Lastovska bitka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lastovska bitka
Hrvatsko-mletački ratovi
Datum1000. godina
LokacijaLastovo, Hrvatska
IshodPobjeda Mletačke Republike
Sukobljene strane
Mletačka Republika Hrvatsko Kraljevstvo
Komandanti
Petar II Orseolo,
mletački dužd
nepoznato
Žrtve
nepoznato veliki
Ostrvo Lastovo (na karti centralne i južne Dalmacije) u periodu prije bitke bilo je u sastavu bizantske Teme Dalmacije, koja je za vladavine Stjepana Držislava bila pod upravom hrvatskog kralja

Lastovska bitka je bio oružani konflikt između stanovnika ostrva Lastovo i pomorskih snaga Mletačke Republike koji se dogodio u proljeće 1000. godine. Mlečani su izvršili opsadu utvrđenog naselja na ostrvu, probili liniju odbrane i zauzeli naselje. Živote preživjelih stanovnika su poštedjeli, ali su razorili gradske zidine, a samo naselje zapalili. Cijelo su ostrvo na kraći period priključili svojoj državi.

Bitka je rezultat sticaja okolnosti koje su nastale krajem 10. vijeka na području oko Jadranskog mora. Na tron mletačkog dužda došao je 991. godine Petar II Orseolo, koji je odlučio da prestane da plaća godišnji danak Hrvatima za slobodan prolaz svojih lađa u Jadranu. U to je vrijeme (oko 997.) umro hrvatski kralj Stjepan Držislav, a Orseolo je pripremio svoje pomorske snage za zauzimanje hrvatske teritorije uz more koja je do tada bila u sastavu bizantijske Teme Dalmacije i kojom je po ovlašćenju bizantijskog cara upravljao hrvatski kralj.

Istovremeno je, na samom kraju 10. vijeka, nastala i dinastička kriza u Hrvatskoj, jer su dva mlađa sina kralja Držislava, Krešimir i Gojslav, osporili najstarijemu Svetoslavu pravo na hrvatsku krunu, pa je došlo do borbe za prijestolje. Time je odbrana kraljevstva bila znatno oslabljena. Svetoslav je borbu izgubio i sklonio se u Mletačkoj Republici.

Mlečani su odlučili da iskoriste šansu i poslali svoju flotu prema jugoistoku. Pošto je u mnogim jadranskim priobalnim i ostrvskim gradovima velik dio stanovništva bio romanskog porijekla, dolazak mletačke flote na čelu sa duždom i preuzimanje uprave nad pojedinim gradovima tekao je uglavnom bez većih incidenata. Ipak, ostrvske gradove Vis, Hvar i Korčulu Orseolo je zauzeo uz određen otpor, koji je negdje bio veći, a negdje manji. Najveći otpor bio je na Lastovu.

Tačan datum bitke za Lastovo nije poznat. Iz zapisa mletačkog ljetopisca i duždevog sekretara Ivana Đakona saznaje se da je prije odlaska duždeve flote prema hrvatskoj obali u Veneciji 9. maja 1000. upriličena svečana proslava blagdana Spasovdana. Sljedeći dan je dužd Orseolo bio kod patrijarha u nedalekom Gradu, a 11. maja isplovio sa svojom flotom prema jugu. Kad su stigli do Lastova, Lastovljani su Mlečane dočekali negostoljubivo, iza odbrambenih zidina svog naselja, davši time do znanja Mlečanima da će pružiti otpor. Ovi su zatim opkolili naselje, te nakon poziva na predaju, koji nije prihvaćen, napali njegova ulazna vrata, kao i kule koje su ga okruživale. Uspjeli su osvojiti kulu u kojoj su stanovnici imali cisternu sa zalihama pitke vode, što je bio velik gubitak za stanovnike. Bitka je ubrzo završila, a preživjeli Lastovljani bili su prisiljeni položiti oružje.

Petar II Orseolo je pobjedom u bitki podvrgnuo Lastovo pod svoju vlast. Potom je sa svojom flotom otplovio dalje na jugoistok, u pravcu Dubrovnika, gdje ga je dočekala dubrovačka vlastela i iskazala mu lojalnost. Zatim se vratio u Veneciju i tituli dužda pridodao titulu dux Dalmatiae (vojvoda Dalmacije).

Mlečani su zadržali vlast na sjeveroistočnoj obali Jadrana, pa tako i na Lastovu, i za vrijeme Petrova sina i nasljednika Otona Orseola, koji je vladao do 1026. godine. Hrvatski kralj Stjepan I je, koristeći mletačke probleme i smrt bizantijskog cara Bazilija II, vratio dijelove Dalmacije pod svoju vlast. Za vrijeme Stjepanova sina Petra Krešimira IV (vladao 1058-1074.), koji je imao titulu “kralja Hrvatske i Dalmacije”, Lastovo je bilo u sastavu Hrvatske. Sredinom 13. vijeka, tačnije 1252. godine, stanovnici Lastova su odlučili da svoje ostrvo priključe Dubrovačkoj komuni (koja je kasnije postala Dubrovačka Republika), i nikada više nisu došli pod vlast Mlečana.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]