Latentna inhibicija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Latentna inhibicija je tehnički termin koji se koristi u klasičnom uvjetovanju. Stimulansu koji u prošlosti nije imao nikakvog značaja treba puno više vremena da dobije značenje (kao signal) nego nekom novijem stimulansu. To je "mjera reduciranog učenja o stimulansu kojem je (neki) organizam ranije bio izložen bez ikakvih posljedica". Ova tendencija da se zanemari ili čak potpuno blokira formiranje pamćenja sprečavanjem asocijativnog učenja posmatranih stimulansa jeste nesvjesna reakcija[1] i pretpostavlja se da ona sprečava preopterećenje čúlā. Latentna inhibicija proučavana je kod više vrsta i za nju se vjeruje da je sastavni dio učenja i da omogućava organizmu uspješnu interakciju sa sredinom (npr., društvenom).

Niska latentna inhibicija[uredi | uredi izvor]

Većina ljudi sposobna je zanemariti stalnu struju dolazećih stimulansa, ali je ova sposobnost smanjena kod osoba s niskom latentnom inhibicijom. Posljedica toga je da takve osobe ne mogu blokirati periferne informacije i umjesto toga procesuiraju svaki aspekt i detalj bilo kojeg stimulansa. Pretpostavlja se da nizak stepen latentne inhibicije može prouzrokovati ili psihozu ili visok nivo kreativnosti ili oboje, što obično zavisi od stepena inteligencije.[2] Za one s natprosječnom inteligencijom smatra se da ovu struju stimulansa mogu efektivno procesuirati, što omogućuje njihovu kreativnost. S druge strane, oni s ispodprosječnom inteligencijom manje su sposobni nositi se sa stimulansima i kao rezultat toga podložniji su mentalnim bolestima.[3]

Pokazalo se da visoke razine neurotransmitera dopamina u mozgu smanjuju latentnu inhibiciju. Također su implicirane i neke disfunkcije drugih neurotransmitera, poput glutamata, serotonina i acetilholina.[4]

Niska latentna inhibicija nije mentalni poremećaj već više crta ličnosti i opis toga kako pojedinac apsorbira i asimilira podatke i stimulanse. Dalje, ona ne vodi nužno do mentalnog poremećaja ili kreativnog postignuća - ovo, poput mnogih drugih faktora u životu, zavisi od utjecaja iz okoline i predisponiranosti, bili ti utjecaji pozitivni (npr., obrazovanje) ili negativni (npr., zlostavljanje).

Najbolji primjer osobe koja ima ovo stanje, iako je fiktivna ličnost, jeste Michael Scofield, glavni lik američke hit-serije Prison Break.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]