Latentna inhibicija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Latentna inhibicija je tehnički termin koji se koristi u klasičnom uvjetovanju. Stimulansu koji u prošlosti nije imao nikakvog značaja treba puno više vremena da dobije značenje (kao signal) nego nekom novijem stimulansu. To je "mjera reduciranog učenja o stimulansu kojem je (neki) organizam ranije bio izložen bez ikakvih posljedica". Ova tendencija da se zanemari ili čak potpuno blokira formiranje pamćenja sprečavanjem asocijativnog učenja posmatranih stimulansa jeste nesvjesna reakcija[1] i pretpostavlja se da ona sprečava preopterećenje čúlā. Latentna inhibicija proučavana je kod više vrsta i za nju se vjeruje da je sastavni dio učenja i da omogućava organizmu uspješnu interakciju sa sredinom (npr., društvenom).

Niska latentna inhibicija[uredi | uredi izvor]

Većina ljudi sposobna je zanemariti stalnu struju dolazećih stimulansa, ali je ova sposobnost smanjena kod osoba s niskom latentnom inhibicijom. Posljedica toga je da takve osobe ne mogu blokirati periferne informacije i umjesto toga procesuiraju svaki aspekt i detalj bilo kojeg stimulansa. Pretpostavlja se da nizak stepen latentne inhibicije može prouzrokovati ili psihozu ili visok nivo kreativnosti ili oboje, što obično zavisi od stepena inteligencije.[2] Za one s natprosječnom inteligencijom smatra se da ovu struju stimulansa mogu efektivno procesuirati, što omogućuje njihovu kreativnost. S druge strane, oni s ispodprosječnom inteligencijom manje su sposobni nositi se sa stimulansima i kao rezultat toga podložniji su mentalnim bolestima.[3]

Pokazalo se da visoke razine neurotransmitera dopamina u mozgu smanjuju latentnu inhibiciju. Također su implicirane i neke disfunkcije drugih neurotransmitera, poput glutamata, serotonina i acetilholina.[4]

Niska latentna inhibicija nije mentalni poremećaj već više crta ličnosti i opis toga kako pojedinac apsorbira i asimilira podatke i stimulanse. Dalje, ona ne vodi nužno do mentalnog poremećaja ili kreativnog postignuća - ovo, poput mnogih drugih faktora u životu, zavisi od utjecaja iz okoline i predisponiranosti, bili ti utjecaji pozitivni (npr., obrazovanje) ili negativni (npr., zlostavljanje).

Najbolji primjer osobe koja ima ovo stanje, iako je fiktivna ličnost, jeste Michael Scofield, glavni lik američke hit-serije Prison Break.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://talentdevelop.com/articles/CPMOTSFE.html
  2. ^ http://www.futurepundit.com/archives/001684.html
  3. ^ http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=7870865&dopt=Citation
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8 Februar 2009. Pristupljeno 24 Juli 2010.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]