Latinizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Latinizmi (prema lat. latinizare = prevesti na latinski) ili latinština su idiom koji se odnosi na riječi ili njihove dijelove koji potiču iz latinskog jezika i/ili su pod njegovim utjecajem, prigodno ili trajno preneseni u drugi jezik i u njemu ostale prepoznatljive. Oblik latinizma može ostati izvoran ili glasovno ili fonetski prilagođen. Jezici koji su duže bili pod utjecajem latinske jezičke kulture i danas češće preuzimaju samo latinsko značenje, osobito u naučno-stručnom komuniciranju, u službi preciznijeg određivanja, kada u domaćem jeziku postoji više sinomima za isti pojam. U Evropi je češća pojava latinizama posljedica stogodišnje upotrebe u javnom i međunarodnom poslovanju sve do kraja Tridesetogodišnjeg rata.[1][2]

Latinizmi u bosanskom jeziku[uredi | uredi izvor]

Kao i u svim evropskim jezicima, u bosanskom postoji mnoštvo latinizama, a razvoj naučne i stručne nomenklature ih uvodi sve više i brže i u današnji govorni jezik. Zajedno s grekizmima, latinizmi se označavaju kao internacionalizmi ili europeizmi, budući da su ti leksemi rašireni u brojnim jezicima širom svijeta, posebno u Evropi.

Latinski jezički izraz može se uočiti u mnogim riječima, iako za njih postoje jasnije bosanske varijante. Česte su i tuđice koje su se već ukorijenile u bosanskom jeziku, kao što su: abortus, civil, direktor, doktor, literatura, rektor.

Većina latinizama u bosanskom jeziku potiče iz perioda kada je službeno bio uključen u srpskohrvatske/hrvatskosrpske standarde, a, kao i u svim južnoslavenskim jezicima, posebno se upotrebljavaju u stručnom komuniciranju, ali i u javnom i medijskom "prostoru", najčešće kao "učena" zamjena za razumljivije riječi na bosanskom.[3] Prema tome, latinizmi su u svim drugim jezicima, pa i u bosanskom, tuđice, koje potiču iz latinskog jezika. Latinski jezik, a zatim latinština su se proširili na područje Bosne i Hercegovine tokom rimske okupacije, a učvršćenje latinskog jezika posebno podržava najprije službena, a zatim medicinska i općenaučna praksa koja ga je prihvatila kao internacionalizirani jezik. Upotreba latinskog jezika na bh. prostorima traje više stoljeća, sve do kraja 18. stoljeća. Mnogi spomenici i značajna književna djela očuvana su na latinskom jeziku, kao i veliki broj pravno-administrativnih spisa, kao što su razne uredbe, darovnice, oporuke, ugovori, imenovanja, dopisi i tome slično.

Današnje riznice latinizama su publikacije u oblasti prirodnih nauka, štampani i elektronski mediji.

Česti latinizmi u bosanskom jeziku[uredi | uredi izvor]

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

Z

  • Zona

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čedić I., Ur. (2011). Rječnik stranih riječi bosanskog jezika. Sarajevo: Institut za jezik – Posebna izdanja , Knjiga 17. 
  2. ^ Hajdarević H., Kršo A. (2013). Pravopisni priručnik bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika sa osnovama gramatike, edicija Priručnici, knjiga 8. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu, Institut za jezik, Izdavačka kuća "BH Most". 
  3. ^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.