Latinka Perović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Latinka Perović (Kragujevac, 1933 – Beograd, 2022) srbijanska je historičarka i bivša političarka. Sa 27 godina bila je predsjednica Antifašističkog fronta žena Srbije (AFŽ). Obavljala je dužnost sekretara Saveza komunista Srbije od 1968. do 1972. godine. Smatrali su je najuticajnijom ženom u zemlji u to vrijeme i jedinom koja svoju poziciju nije dobila udajom za moćnijeg muškarca, već zahvaljujući svojoj inteligenciji, sposobnosti i ambicijama. 1972. godine Josip Broz Tito smjenjuje je sa pozicije sekretara iz straha da su njena uvjerenja previše liberalna. Nikada se nakon toga više nije vratila u politiku. Posvetila se historijskom istraživanju i postala poznata kao prominentni stručnjak za srpsku historiju 19. vijeka, kao i srpsku savremenu historiju.

Od 1976. do 1998. radila je na Institutu za noviju istoriju Srbije. U svojim tekstovima i studijama o savremenoj Srbiji, često naglašava da Srbija ima potrebu za političarem koji će javno preuzeti odgovornost za zlodjela počinjena u bivšoj Jugoslaviji kako bi se pomoglo pomirenje sa susjednim državama i spriječilo ponavljanje slične tragedije.[1][2]

Kako je osnivač modernog liberalizma u Srbiji, neki tvrde da je Perović politički guru Čedomira Jovanovića, predsjednika Liberalno-demokratske partije (LDP) Srbije.

Od 1993. godine Latinka Perović radi kao glavna i odgovorna urednica magazina "Tokovi istorije". Rijetko se pojavljuje u javnosti i rijetko daje intervjue.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • "Zatvaranje kruga" (Sarajevo 1991)
  • "Politička elita i modernizacija u prvoj deceniji nezavisnosti srpske države"
  • "Srbija u modernizaciskim procesima" (Beograd, 1994)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lučić-Čavić, Milica (1. 6. 2007). "Sukob palanačkog i modernog duha". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 2. 12. 2015.
  2. ^ "Latinka Perović". gariwo.org. Pristupljeno 2. 12. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]