Leđa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Leđa
Human back on gray background.jpg
Muška leđa
Edgar Germain Hilaire Degas 029.jpg
Slika ženskih leđa, Edgar Degas
Detalji
Latinski Dorsum
Sistem Kožni sistem, Mišićni sistem, Skeletni sistem
Kompleks
Kompleks
Kompleks
Identifikatori
Gray's p.1303
TA A01.1.00.018
FMA 14181
Anatomska terminologija
Muška leđa i stražnjica

Leđa (lat. dorsum) , poseebno ljudska, su veliko stražnje područje tijela, od stražnjice do vrata.[1] To je površina tijela suprotno od grudi. Duž leđa, medijalno prolazi kičma i stvara središnje područje uzdužne recesije. Širinu leđa stvaraju ramena na vrhu i karlica na dnu.

Bol u leđima uobičajeni je poremećaj zdravstvenog stanja, općenito benignog porijekla.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Centralno obilježje čovjekovih leđa je vidljost pršljenova, posebno od vrha grudnih do dna regij slabinskih, u kojima se nalazi kičmena moždina u svom kičmenom kanalu i koja uglavnom ima sigmoidnu zakrivljenost koja leđima daje oblik. Grudni koš se proteže od kičme na vrhu leđa (pri čemu vrh grudnog koša odgovara pršljenu T1, više od polovine dužine leđa, ostavljajući područje s manje zaštite između dna grudnog koša i kukova. Širina leđa na vrhu definirana je lopaticama, širokim, ravnim ramenskim kostima.

Mišići[uredi | uredi izvor]

Mišići leđa mogu se podijeliti u tri različite grupe: površinski, srednji i duboki.

Površinski[uredi | uredi izvor]

Grupa površinskih leđnih mišića, poznata i kao slijepa skupina, prvenstveno je povezana s kretanjem slijepog kostura. Sastavljena je od mišića: musculus trapezius, musculus latissimus dorsi, musculus rhombideus major, musculus rhomboideus minor i musculus levator scapulae. Inerviraju ih prednji ramusi kičmenih nerava, što odražava njegovo embrionsko porijeklo izvan leđa.

Srednji[uredi | uredi izvor]

Grupa srednjih mišića je također poznata i kao respiratorna grupa, jer može služiti respiratornoj funkciji. Sastoji se od musculus serratus posterior i musculus serratus posterior i musculus serratus posterior inferior. Poput površinske skupine, inervira se prednjim ramusima kičmenih nerava.

Duboki[uredi | uredi izvor]

Grupa dubokih mišića, poznata i kao intrizna skupina, zbog embrionskog porijekla u leđima, može se dalje podijeliti u četiri skupine:

Duboku grupu inervira stražnji ramusi kičmenih nerava.

Duboku skupinu inerviraju stražnji ramusi kičmenih nerava.[2]

Organi blizu leđa[uredi | uredi izvor]

Pluća su unutar rebara i protežu se do njihovog stražnjeg dijela, što im omogućava da ih se osluškuje kroz leđa. Bubrezi se nalaze ispod mišića u području ispod kraja rebra, labavo povezani sa peritoneumom. Udar u donji dio leđa može oštetiti bubrege pogođene osobe.

Površina leđa[uredi | uredi izvor]

Koža ljudskih leđa je deblja i ima manje nervnih završetaka nego koža na bilo kojem drugom dijelu trupa. Uz neke značajne izuzetke, muškarci na leđima imaju manje dlaka nego na grudima. Gornji srednji dio leđa je i jedno područje tijela koje prosječan čovjek u normalnim uvjetima možda neće moći fizički dodirnuti.

Kožu leđa inerviraju leđne kožne grane , kao i bočne trbušne kožne grane međurebarnih nerava.

Pokreti[uredi | uredi izvor]

Komplicirana anatomija leđa pruža potporu glavi i trupu, snagu u tjelesnom trupu, kao i veliku fleksibilnost i kretanje. Gornji dio leđa ima najviše strukturnih potpora, s rebrima čvrsto pričvršćenima za svaki nivo grudnog dijela kičme i vrlo ograničenim pokretima. Donji dio leđa (slabinski pršljenovi) omogućava fleksibilnost i kretanje sa savijanjem leđa (ekstenzija) i savijanju prema naprijed (fleksija). Ne dozvoljava uvijanje.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Bol u leđima[uredi | uredi izvor]

Leđa se sastoje od međusobno povezanih nerava, kostiju, mišića, ligamenata i tetiva, što sve može biti izvor boli. Bol u leđima je druga najčešća vrsta bolova kod odraslih (najčešće su glavobolje). Daleko najčešći uzrok bolova u leđima je naprezanje mišića. Leđni mišići se obično mogu izliječiti u roku od nekoliko sedmica, ali može biti intenzivan i iscrpljujući. Ostali uobičajeni izvori bolova u leđima uključuju probleme s diskom, kao što je degenerativna bolest diska ili slabinska diskusna hernija, mnoge vrste fraktura, poput spondilolisteza ili osteoporotski prijelomi ili osteoartritis.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dorland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Philadelphia: Saunders/Elsevier. 2012. str. 191. ISBN 978-1-4160-6257-8.
  2. ^ Drake, Richard Lee (2014). Gray's Anatomy for Students. Vogl, Wayne,, Mitchell, Adam W. M.,, Gray, Henry (Third izd.). Philadelphia. ISBN 9780702051319. OCLC 881508489.