Leeds United FC

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Leeds United AFC)
Idi na: navigaciju, pretragu
Leeds United AFC
Logo Leeds United AFC.png
Puno ime kluba Leeds United Football Club
Nadimak The Whites
United
The Peacocks
Osnovni podaci
Osnovan 1919.
Lokacija Leeds
West Yorkshire
Engleska
Boje          
Stadion Elland Road [1]
Kapacitet: 37.890
Vlasnik/ci Eleonora Sport Ltd [2]
Predsjednik Massimo Cellino
Menadžer Flag of Denmark.svg Thomas Christiansen
Liga Championship
Federacija FA
Pozicija
2016/17.
7. mjesto
Dresovi
Boje ekipe
Kit body bluecollar.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Kit body thin white hoops.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Kit left arm bluecuffpiping.png
Boje ekipe
Kit body royalbluesides.png
Boje ekipe
Kit right arm bluecuffpiping.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Web stranica: leedsunited.com

Leeds United Association Football Club, je profesionalni nogometni klub iz Leedsa, grofovija West Yorkshire, Engleska. Domaće utakmice igra na stadionu Elland Road u Beestonu od 1919. godine. Iako je klub većinu svog postojanja proveo pri vrhu engleskog nogometa, u sezoni 2007/08. nakon teških finansijskih problema, prvi put se takmičio u trećem rangu engleskog nogometa.

Najuspješniji period klub je doživio pod vodstvom trenera Dona Revia tokom 1960-ih i 1970-ih, kada su osvojili veliki broj domaćih i evropskih trofeja. Nakon Revievog odlaska na klupu engleske nogometne reprezentacije, Leeds je ispao u drugu ligu, 1982. godine, te se tamo zadržao do 1990. kada ga Howard Wilkinson uvodi u Premijer ligu. Već dvije godine kasnije Leeds je igrao i u Ligi prvaka.

Najčešći klupski nadimci su "Leeds", "United", "The Whites" (Bijeli) i "The Peacocks" (Paunovi). Taj nadimak klub je dobio po prijašnjem imenu Elland Roada, The Old Peacock Groundu.[3]

Historija[uredi | uredi izvor]

1904. godine je osnovan Leeds City, prethodnik Leeds Uniteda. Leeds City je prisilno raspušten 1919., zbog nezakonitog plaćanja igrača tokom Prvog svjetskog rata, te je iste godine osnovan Leeds United. 31. oktobra 1919. ušao je na poziv J.Nicholsona u englesku nogometnu ligu, umjesto Leeds City-a. Klub Yorkshire je ponudio Leedsu da igra na stadionu Elland Road, što su oni i prihvatili. Crowther Hilton, predsjednik nogometnog kluba Huddersfield Town, posudio je Leeds Unitedu oko 35,000 £, kako bi mogli organizirati klub. 26. februara 1920. doveo je i bivšeg trenera Barnsleya, Arthura Fairclougha u Leeds kao glavnog trenera tima, dok je dotadašnji trener Dick Ray postao njegov pomoćnik.

Rani period (1920-1960)[uredi | uredi izvor]

31. maja 1920. godine, Leeds United je izabran u Football League, ligu koja obuhvata takmičenja između engleskih i velških ekipa, u tri takmičenja Championship, League One i League Two.

Tokom sljedećih nekoliko godina, Leedsove dobre igre u Drugoj diviziji donijele su mu naslov 1924. godine, te prelazak u Prvu diviziju, tadašnju najvišu ligu. Međutim, tamo se nisu uspjeli dugo zadržati, već sezone 1926./27. ispadaju u drugu ligu, a Fairclough podnosi ostavku. U godinama do početka Drugog svjetskog rata, Leeds je dva puta ispadao iz lige,ali oba puta se odmah i vraćao. 5. marta 1935. godine Ray daje ostavku, a njega zamjenjuje Billy Hampson koji je ostao na toj poziciji čak 12 godina. U sezoni 1946./47. Leeds, s najgorim ligaškim omjerom pobjeda u svojoj historiji, opet ispada iz lige. Nakon te sezone, Hampson daje ostavku, međutim ostaje raditi u klubu kao glavni skaut, a na mjestu trenera zamjenjuje ga Willis Edwards.

1948. godine Sam Bolton postaje novi predsjednik Leedsa umjesto Ernesta Pullana, a Edwardsa, koji postaje pomoćni trener, zamjenjuje Frank Buckley.

Leeds ostaje u Drugoj diviziji do sezone 1955/56, kada su predvođeni legendom velškog nogometa Johnom Charlesom, stigli do drugog mjesta, te se time kvalificirali u Prvu diviziju. Međutim, John Charles nije bio zadovoljan klubom, te je prodan Juventusu za tada ogromnih 65,000 funti. Gubitak takvog ključnog igrača koji trebao biti vođa Leedsa, doveo je do ponovnog ispadanja u Drugu diviziju sezone 1959./60.

Don Revie (1961-1975)[uredi | uredi izvor]

U martu 1961 godine, klub je imenovao Dona Reviea kao trenera. Njegov rad je počeo u nepovoljnim okolnostima,[4] Klub je upao u finansijske poteškoće, te ga je u sezoni 1961./62. pobjeda u zadnjem kolu spasila od ispadanja u Treću diviziju. Međutim, nakon što je Revie posložio ekipu, Leeds se plasira u Prvu diviziju sezone 1963./64.

Između 1965. i 1974. Leeds nikada nije bio plasiran slabije od četvrtog mjesta, a osvojio je dva naslova prvaka, FA Cup, League Cup i dva Kupa velesajamskih gradova. U tom periodu, Leeds je često završavao na drugom mjestu, pet puta su bili viceprvaci lige, tri puta su gubili u finalu FA Cupa, te jednom u finalima Kupa velesajamskih gradova i Kupa pobjednika kupova. Revie na Elland Roadu ostaje do 1974., kada napušta klub i postaje selektor engleske nogometne reprezentacije.

Clough, Armfield, Stein, Adamson, Clarke, Gray i Bremner (1975-1988)[uredi | uredi izvor]

1975. godine novi trener postaje Brian Clough, otvoreni kritičar Don Revie.[5] Pod vodstvom Clougha, ekipa slabo igra, te je smijenjen već nakon 44 dana[6], te ga nasljeđuje bivši kapetan engleske reprezentacije, Jimmy Armfield.

Armfield je već veteransku Revievu ekipu doveo do finala Evropskog Kupa, gdje ih je porazio minhenski Bayern. Uz pomoć pomoćnog trener Dona Howea, Armfield je pomladio tim, i iako više nisu dominirali engleskim nogometom, Leeds ostaje među deset najboljih ekipa. Međutim, uprava kluba je željela nove naslove, te daje otkaz Armfieldu, i zamjenjuje ga s Jockom Steineom, koji je, poput Clougha, bio na dužnosti samo 44 dana prije nego što je postao selektor škotske reprezentacije. Novi trener kluba postaje Jimmyu Adamsonu, ali on nije bio u mogućnosti zaustaviti raspadanje tima, te 1980. daje ostavku, a zamjenjuje ga bivša zvijezda Leedsa i engleske nogometne reprezentacije Allan Clarke. Uprkos tome što je potrošio dosta novaca na pojačanja, klub nastavlja s lošim rezultatima, te klub ponovno ispada iz lige sezone 1981./82. Clarke je dobio otkaz, a zamjenjuje ga bivši suigrač Eddie Gray.

Howard Wilkinson (1988-1996)[uredi | uredi izvor]

Novi trener postaje Howard Wilkinson, koji već iduće sezone uvodi klub u prvu ligu. U svojoj prvoj sezoni u prvoj ligi nakon 1982., Leeds završava na četvrtom mjestu, a iduće godine osvajaju prvenstvo. Međutim, sezone 1992./93., Leeds ispada u ranoj fazi Lige prvaka, a u prvenstvu jedva izbjegavaju ispadanje, završavajući na 17 mjestu. Wilkinsonov Leeds ni kasnije nije pružao dobre igre, iako je ušao u finale League Cupa 1996., u kojem je poražen od Aston Ville. Leeds sezonu 1995./96. završava na 13. mjestu, nakon poraza od 4:0 na domaćem terenu od Manchester Uniteda, te uprava otpušta Wilkinsona.

Graham i O'Leary (1997-2001)[uredi | uredi izvor]

Leeds je odlučio na mjesto trenera postaviti Georgea Grahama. To imenovanje je bilo sporno,[7] budući da je Grahamu prethodno engleski nogometni savez, zbog nezakonitih isplata, zabranio bavljenje nogometom u roku od godine dana. Pod Grahamovim vodstvom, Leeds se kvalificirao u Kupu UEFA naredne sezone.

U oktobru 1998. Graham odlazi u Tottenham, a glavni trener postaje njegov dotadašnji pomoćnik David O'Leary. O'Leary je u ekipu uveo obećavajuće mlade igrače, s kojima Leeds sezonu završava na 3. mjestu, koje vodi u Ligu Prvaka. Međutim, Leedsov uspjeh pokvarili su igrači Jonathan Woodgate i Lee Bowyer koji su pretukli azijskog studenta, koji je zadržan u bolnici s teškim povredama. Nakon sudske presude, Bowyer je pušten na slobodu, a Woodgate je proglašen krivim, te je morao odraditi 100 sati dobrovoljnog rada.

U Kupu UEFA, Leeds je 2000. godine, igrao svoje prvo evropsko polufinale nakon 25 godina u kojem su se susreli s turskim prvakom Galatasarayem u Istanbulu. Leeds je izgubio taj susret s 2-0, ali rezultat je ostao u sjeni smrti dva Leedsova navijača, Christophera Loftusa i Kevina Speighta, koji su izbodeni neposredno prije početka susreta.[8] Leeds u revanš susretu nije imao snage za pobjedu, te utakmica završava rezultatom 2-2. Minutom šutnje se svake godine na godišnjicu incidenta Leeds prisjeća svojih poginulih navijača.[9]

Finansijski problemi i ispadanje (2001-2007)[uredi | uredi izvor]

Leeds pod vodstvom O'Learya nikada nije završavao sezonu izvan prvih pet ekipa, međutim sve se mijenja nakon poraza u polufinalu Lige Prvaka. Pod upravom tadašnjeg predsjednika Petera Ridsdalea, Leeds je uzeo velike kredite za pojačavanje ekipe, koje je namjeravao vratiti od TV prava i sponzorskih prihoda od nastupa u Ligi Prvaka.[10] Ali, Leeds se nije uspio kvalificirati za to takmičenje, a budući da su trebali isplatiti kredite, bili su prisiljeni prodati Ria Ferdinanda u Manchester United za 30 miliona funti.

O'Learya na mjestu trenera zamjenjuje bivši selektor engleske reprezentacije, Terry Venables. Pod njegovim vodstvom Leeds igra slabo, te zbog dugova, uprava prodaje sve najbolje igrače, uključujući i Jonathana Woodgatea. Zbog loših rezultata i neslaganja s predsjednikom kluba, Vanablesu je uručen otkaz, te ga zamjenjuje Peter Reid, koji uspjeva spasiti klub od ispadanja u niži rang. U međuvremenu, predsjednik kluba Risdale podnosi ostavku, te ga zamjenjuje ekonomski stručnjak John McKenzie. Nakon neuspješnog starta u sezoni 2003./04., Reida na mjestu trenera nasljeđuje Eddie Gray.

U teškoj finansijskoj krizi, i s rasprodanom većinom igrača, Leeds uprkos svim naporima, nije uspio izbjeći ispadanje u Championship, te Graya zamjenjuje Kevin Blackwell. Uprkos tome što su na kraju sezone klub napustili i preostali igrači, Leeds je bio prisiljen prodati svoj stadion Elland Road u jesen 2004. [11]

Klub je prodan Kenu Batesu za 10 miliona funti.[12] Blackwell je uspio stabilizirati klub, te Leeds sezonu 2004./05 završava u sredini tabele, a već iduće sezone šestim mjestom osigurava kvalifikacije za ulazak u prvu ligu, u kojima je poražen od Watforda.

10. septembra 2006. godine, čelnici kluba najavljuju da će u roku od godine dana dug biti otplaćen.[13] Međutim, klub loše počinje sezonu 2006./07., te je 20. septembra 2006. smijenjen Blackwell. Zamjenjuje ga Dennis Wise, ali ni on nije bio u mogućnosti spriječiti ispadanje u treću ligu.[14]

Sezone 2007./08., iako ga je engleski nogometni savez kaznio s 15 negativnih bodova, Leeds se uspio kvalifikovati za razigravanje za ulazak u drugu ligu, u kojem je poražen u posljednjem susretu od Doncaster Roversa. U sezoni 2009./10. Leeds se uspio izboriti za povratak u Championship.

Nastupi u ligama kroz historiju[uredi | uredi izvor]

  • 1920–1924: Divizija 2
  • 1924–1927: Divizija 1
  • 1927–1928: Divizija 2
  • 1928–1931: Divizija 1
  • 1931–1932: Divizija 2
  • 1932–1947: Divizija 1
  • 1947–1956: Divizija 2
  • 1956–1960: Divizija 1
 

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Takmičenje Plasman Sezone
Prva divizija I mjesto 1968–69, 1973–74, 1991–92
II mjesto 1964–65, 1965–66, 1969– 70, 1970–71, 1971–72
Druga divizija I mjesto 1923–24, 1963–64, 1989–90
II mjesto 1927–28, 1931–32, 1955–56
Play-off (II mjesto) 1986–87, 2005–06
League One I mjesto 2010–11
Play-off (II mjesto) 2007–08
FA kup Pobjednik 1971–72
Finalista 1964–65, 1969–70, 1972–73
Liga kup Pobjednik 1967–68
Finalista 1995–96
FA Charity Shield/Community Shield Pobjednik 1969–70, 1992–93
Finalista 1974–75
Kup šampiona/Liga prvaka Finalista 1974–75
1/2 finale 1969-70
Kup pobjednika kupova Finalista 1972–73
Kup velesajamskih gradova Pobjednik 1967–68, 1970–71
Finalista 1966–67

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]