Lehitski jezici
| Lehitski jezici | |
|---|---|
| Države govorenja | |
| Regije govorenja | Srednja Evropa |
| Jezička porodica | indoevropski
|
| Sistem pisanja | {{{sistem pisanja}}} |
| Službeni status | |
| Jezički kod | |
| Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika | |
Lehitski jezici su malena skupina zapadnoslavenskih jezika koji se govore ili su se govorili na području današnje Poljske gdje se još govore poljski, šleski i kašupski, i sjeveroistoku Njemačke gdje se govorio (danas izumrli) polapski jezik.[1]
Jezici[uredi | uredi izvor]
Lehitski jezici su:
- Poljski (ISO 639-1 kod: pl, ISO 639-2 kod: pol), koji govori približno 38 miliona ljudi u Poljskoj i nekoliko miliona u svijetu. Smatra se da poljski jezik ima nekoliko dijalekata, uključujući velikopoljski, malopoljski i mazovijski, između ostalih.
- Kašupski (ISO 639-2 kôd: csb), koji danas govori više od 110 000 ljudi u istočnom dijelu Pomeranskog vojvodsva. Ponekad se smatra poljskim dijalektom;
- Šleski (ISO 639-3 kôd: szl), koje danas koristi više od 530 000 ljudi u Šleskom vojvodstvu i još nekoliko ljudi u Šleskoj. Različite sorte šleskog obično se smatraju poljskim i češkim dijalektima.
- Pomorjanski jezik, izumrli jezik od početka 20. vijeka, jezik koji se ranije govorio u dijelovima Pomeranije, ponekad se poistovjećivao s kašupskim i izumrlim zapadnopomorskim dijalektima kao jedinstvenim pomeranskim jezikom (koji se također može smatrati dijalektom poljskog);
- Polabijski (SIL kod: pox), izumrli jezik od sredine 18. vijeka, jezik koji su ranije govorili slavenski narodi u područjima oko rijeke Labe na današnjem sjeveroistoku Njemačke.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Karakteristike lehitskih jezika uključuju:[2]
- Očuvanje nosnih samoglasnika.
- Razvoj praslavenskih ě, e, ę u a, o, ǫ prije tvrdih alveolarnih suglasnika (ili drugih sličnih diferencijacija ovih samoglasnika u zavisnosti od dijalekta). To dovodi do alternacija kao što su moderni poljski lato ("ljeto", nominativ) naspram lecie (lokativ), pięć ("pet") nasuprot piąty ("peti").
- Zadržavanje praslovenskog * dz kao afrikata, a ne kao običnog frikativa z.
- Nedostatak g → ɣ tranzicije. Poređenje poljske góra i češke horu ("planina").
- Takozvana četvrta palatalizacija velara na poljskom i kašupskom jeziku: / k ɡ /> [kʲ ɡʲ] ispred prednjeg samoglasnika /e/.[3]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Pojam lehitski odnosi se na jezike ove grupe i na slavenske narode koji govore tim jezicima (poznati kao lehiti). Izraz je povezan s imenom legendarnog poljskog pretka Lechom i imenom Lechia pod kojim je Poljska nekada bila poznata.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Lekhitic languages". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 4. 2021.
- ^ Zenon Klemensiewicz, Historia języka polskiego, 7th edition, Wydawnictwo naukowe PWN, Warsaw 1999. ISBN 83-01-12760-0
- ^ "Surface Velar Palatalization in Polish" (PDF).