Leopoldstadt

Grb okruga Leopoldstadt

Okrug Leopoldstadt

Leopoldstadt je 2. od 23 bečkih okruga. Ime je dobio po caru Lepoldu I. U Leopoldstadtu se nalazi zabavni park Prater.

Geografija

Položaj

Drugi okrug se nalazi između Dunava i Dunavskog kanala i graniči se s prvim okrugom preko Dunavskog kanala. Obale Dunavskog kanala iznad Ulrichgasse dio su vanjske zone Historijskog centra Beča, koji je na listi svjetske baštine. Leopoldstadt također graniči s 3, 9,11 i 20. okrugom, kao i s 22. okrugom s druge strane Dunava. Prater zauzima veći dio drugog okruga. Ostrvo koje formiraju Dunav i Dunavski kanal nema službeno ime; u 19. stoljeću povremeno se nazivalo Leopoldstadtsko ostrvo.

Vode

Pored Dunava i Dunavskog kanala, najvažnije vodene površine u Leopoldstadtu su rukavci Dunava Oberes Heustadlwasser, Unteres Heustadelwasser, Rosenwasser, Krebsenwasser, Mauthnerwasser i Lusthauswasser kod Lusthausa.

Grätzl (gradski okrug)

U popularnom shvaćanju, postoje i različite četvrti sa svojim karakterom, takozvani Grätzl, kao što su Karmeliterviertel, Stuwerviertel, Nordbahnviertel, Alliiertenviertel i Pratercottage. Navedene u smjeru kazaljke na satu, sljedeće četvrti 2. okruga graniče manje-više direktno s Augartenom: Volkerviertel, Afrikanerviertel, Karmeliterviertel i Rembrantviertel.

Projekt regulacije Dunava, završen 1875., u početku nije promijenio granice okruga; međutim, Bruckhaufen i Kaisermühlen se više nisu nalazili na ostrvu, več na lijevoj obali novog glavnog kanala. Stvaranje 21. okruga 1905. uključivanjem područja istočno od 2. okruga također u početku nije utjecalo na granice okruga.

Sa 2 990 kuća (9,5%) od ukopno 32 524 kuće u svih 19 okruga, Leopoldstadt je bio okrug s najviše kuća 1899., a slijedio ga je Hietzing, na tadašnjem području sa 2 882 kuće

Iščlanjenje iz 2. okruga

Površina okruga se smanjlivala od 1900. nadalje:

• Godine 1900. , na zahtjev lokalnih političara, Brigittenau i sjeverni dio Zwischenbrückena odvojeni su od 2. okruga i uspostavljeni kao 20. okrug. Za razliku od danas, njegova granica je išla duž desne obale Dunava (Handelskai). Sama rijeka i područje na lijevoj obali, nizvodno od Brigittenauspitza, ostali su dio 2. okruga. Leopoldstadt je takoizgubio svoju poziciju okruga s najviše zgrada, ali sa 141 007 stanovnika (8,5%) od 1 662 269 stanovnika Beča, ostao je daleko najnaseljeniji. Gustoća naseljenosti historijskog Leopoldstadta postaje jasna kada se doda 71.153 stanovnika (4,3%) novog 20. okruga: Zajedno, dva okruga su imali u sebi jednog od osam stanovnika Beča.
• Dana 19. februara 1924., sjeveroistočna granica između 2. i 20. okruga duž ulice Innstraße proširena je preko Dunava do starog Dunava. (Kao što je navedeno u Bečkom pokrajinskom zakonu, duž ove linije bili su planirani mostovi preko oba vodena puta.) Bruckhaufen, smješten na lijevoj obali Dunava sjeverno od ove linije (danas područje između sjeverne ulice Arbeiterstrandbadstrasse, Donauturmstrasse i ulice Am Bruckhaufen), postao je dio 21. okruga.
• Dana 15. oktobra 1938., kao dio stvaranja Velikog Beča pod nacističkom vlašču, Kaisermühlen, posljedni dio Leopoldstadta na ljevoj obali Dunava, odvojen je od njega i uključen u 21. okrug. To je također utjecalo na današnja područja Donauparka, Donau City-ja, UNO City-ja, Arbeiterstranda (Radničke plaže), Strandbad Alte Donau (stare dunavske plaže) i najzapadnijeg dijela Gänsehäufela. (Godine 1954. Kaisermühlen je postao dio 22. okruga.)

Broj stanovnika 20. okruga se povećao od njegovog odvajanja odvajanja od 2. okruga, dok se gustina naseljensti u 2. okruga smanjila- dijelom zbog protjerivanja i/ ili ubistva jevrejskih stanovnika Leopoldstadta. Danas, 2. okrug čini 4,6% površine Beča, ali u njemu živi 5,6% stanovništva.

Grb

Hugo Gerard Ströhl je 1904. dizajnirao grbove bečkih okruga. Grb Leopoldstadta sastavljen je od pečata okružnih sudova bivših predgrađa:

• Sveti Leopold u gornjem lijevom dijelu simbolizira historijski Leopoldstadt, bivši Donji Werd, područje između Augartena, Taborstraße, Praterstraße i Dunavskog kanala. Odjeven je u plavi kaput i crveni ogrtač s hermelinom, te nosi austrijski vojvodski šešir. U rukama drži zastavu Nadvojvodstva Austrije ispod Ennsa i model crkve, što simbolizira pokroviteljtvo župne crkve u Leopoldstadtu.
• Gornji desni dio grba predstavlja dio Jägerzeile, područje istočno od današnje Praterstraße i Pratersterna. Prikazuje srebrnog jelena Svetog Huberta na zelenoj livadi. Jelen ima dvanaest zlatnih rogova, iz čijeg središta viri zlatni krst. Kao simbol lova, jelen predstavlja nekadašnji značaj Pratera i dunavskih močvara kao lovišta.
• Donji dio grba predstavlja dio Zwischenbrücken. Prikazuje crveni jezik na srebrnoj pozadini, okružen zlatnim oreolom ukrašenim s pet zlatnih petokrakih zvijezda. Grb simbolizira Svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika mostova, i predstavlja područje koje se prvobitno nalazio imeđu nekoliko rukavaca Dunava i njihovih mostova. Od regulacije Dunava između 1870. i 1875., ovo područje se protezalo sjeveroistočno od Sjeverne željezničke stanice (danas: Bečka stanica Praterstern), otprilike između Reichsbrücke i Nordbahnbrücke (a od 1900. djelomično pripada 20. okrugu).

Historija

Početci naselja mogu se datirati oko 1300.. Od 1300. dokumentirana su prva naselja na ostrvima na Dunavu, koji je često mijenjao svoj tok. Most prema Donjem Werdu (werd, srednjovisokonjemački za otok) u blizini gradskih vrata Rotenturm spominje se 1368. (do 1782. jedini) U 15. stolječu, grad Beč je ovdje stekao zemljište i farme. Naselje se razvilo u poplavnim područjima koja su ranije služila uglavnom kao pašnjaci: za stoku stanovnika Beča, kao i za stoku uvezenu iz Mađarske ili u tranzitu (oko 1500. , 50 000 je godišnje tjerano u Austriju, od kojih je dio tjeran u južnu Njemačku) i konje; grad je za to naplaćivao naknade za ispašu. Pokošeno sijeno se koristilo za hranjenje teglećih životinja, a Donji Werd je također obezbjeđivao građevinsko drvo i ogrjev za grad.

Do 1450., područje između ulica Hollandstraße, Taborstraße (koja se u to vrijeme još zvala Kremser Straße) i Praterstraße bilo je izgrađeno; veći dio Donjeg Werda još uvijek je bila poplavna šuma, ispresijecana mnogim rukavcima Dunava, čiji se tok mogao drastično promijeniti zbog poplava. 1439. izgrađen je prvi višerasponski most preko Dunava i njegovih bočnih kanala na mjestu koje se danas zove Gaußplatz.

Godine 1529. mostovi su uništeni tokom Prve opsade Beča, a donji Werd je okupirala osmanska vojska. Građani koji su izgubili domove zbog naknadne obnove gradskih zidina naselili su se na području današnje Rotensterngasse i Große Sperlgasse. Pivare su izgrađene 1530. i 1536 godine (pivara na danšnjoj Malzgasse postojala je do 1846.).

Od 1569., car Maksimilijan II dozvolioje svojim drvodjelcima i lovočuvarima da se naselje u Donjem Werdu, isprva u Venediger Au, a zatim na desnoj strani puta od grada do Pratera. Iz ovoga se razvilo predgrađe Jägerzeile južno od današnje Praterstraße (u dijelu Czerningasse-Praterstern)

Godine 1614., milosrdna braća, pozvani u Beč, osnovali su svoj samostan s pripadajućom bolnicom, koji i danas postoji. Karmelićani su se tamo naselili 1621.. Neposredno prije toga, 1614, car Matijaš pozvao je u Beč Hospitalski red Braće Hospitalaca Svetog Ivana od Boga. Izgradnja crkve i bolnice započela je 1622., a potvrđena je poveljom o osnivanju od strane cara Ferdinanda II iz 1624.. Bolnica u donjoj Taborstrasse, koja je u to vrijeme bila važna ruta na velike udaljenosti prema sjeveru, i danas postoji; to je najstarija bolnica u gradu. Karmelićanska crkva, koja se nalazi u blizini, također je bila carska zadužbina (Ferdinand II, 1623.) i takođerdio habsburške ofenzive protiv reformacije za osnivanje samostana. Dvije crkve stvaraju upečatjive arhitektonske znamenitosti duž ovog dijela ulice.

Ostrvo mace i prvi Leopoldstadt

Godine 1624. car Ferdinand II protjerao je jevrejske stanovnike iz Beča iz grada i dodijelio im Donji Werd kao njihovo stambeno područje. Ovo je formalizirano sporazumom iz 1626. između jevrejske zajednice i Bürgerspitala (građanske bolnice), kojim je područje "Auf der baumlosen Haide" (Na goloj vrštini) definirao na sljedeći način (današnji nazivi): Kleine Pfarrgasse-Große Schiffgasse-Krummbaumgasse-Karmelitergasse-Taborstraße. Neke od kuća iz tog vremena i danas postoje, naprijemer Pabsthaus (Haidgasse 6, nazvana po dugogodišnjoj vlasničkoj porodici), kao i dvije susjedne kuće u Große Sperlgasse: Haus zum Sieg (Haidgasse 8, nazvana po pobjedi nadvojvode Karla u bici kod Asperna) i Haus zum goldenen Hasel (Kod Zlatnog lijeska) u Große Pfarrgasse 19, koja datira iz perioda prije godine natpisa na portalu (1736).

Godine 1669/70, na nagovor svoje španske supruge i gradskog vijeća Beča, Leopold I je protjerao Jevreje i odavde. Mnogi od njih su pronašli utočište na području današnjeg Gradišća, gdje je osnovano Sedam zajednicapod zaštitom mađarske magnatske porodice Esterházy. Godine 1670. car je položio kamen temeljac za crkvu posvećenu Svetom Leopoldu 1671. godine, nakon što su sinagogu, izgrađenu na tom mjestu samo nekolikko godina ranije, spalili Bečlije Od tad se Donji Werd zove Leopoldstadt po caru, ime koje je 1850. godine preneseno s ovog relativno malog područjana cijeli okrug. Godine 1679. bjesnila je razorna epidemija kuge. Godine 1683., tokom Druge opsade Beča, Leopoldstadt su opustošili opsjedatelji, a obnovljen je u narednim godinama. Leopoldskirche je obnovljena između 1722. i 1724. godine prema planovima Antona Ospela.

Uprkos svim represijama do nacističke ere, Jevreji su se više puta vraćali u ovaj dio grada, koji je bio povoljno smješten za trgovinu, te blizu obrazovnih institucija. Nadimak okruga, "Ostrvo mace", potiče od brojnih pekara mace koji su proizvodili beskvasni hljeb tokom jevrejskih praznika. Do Holokausta, jevrejsko stanovništvo je činilo značajan dio stanovnika 2. okruga. Granica koju je povukao karmelićanski manastir i danas je vidljiva kao kratki dio historijskog zida izeđu Karmelitergasse i Tandelmarktgasse (vidljivo u dvorištima Tandelmarktgasse 8 i Karmelitergasse 24). Jevrejski stanovnici Beča danas ponovo žive u ovom okrugu.

Prater i Augarten

Tokom Tridesetogodišnjeg rata, Šveđani su opsjedali grad 1645. godine. Nakon njihovog povlačenja, izgrađena je kapela posvećena svetoj Brigiti Švedskoj. Područje, ranije nazvano Schottenau, dobilo je ime po ovoj kapeli. (Sjeverni dio 2. okruga postao je zaseban okrug, također nazvan Brigittenau, 1900. godine.)

Godine 1537., Ferdinand I, rimsko-njemački kralj, a kasnije i car, izgradio je Prater Hauptallee (glavnu aveniju), koju je od 1867. godine ne prekida potok Heustadelwasser. Godine 1560. Prater je ograđen kao carsko lovište, a ulaz neovlaštenim osobama je bio zabranjen. U Augartenu, Leopold I je 1704. godine izgradio palatu, a od 1712. godine nadalje, Karlo VI je angažovao Jeana Treheta da dizajnira park u baroknom stilu koji je sačuvan do danas

Godine 1766. car Josip II, kao suvladar s Marijom Terezijom u Habsburškoj monarhiji, otvorio je Prater, vrlo veliko područje, za javnost; osnovan je "Wurstelprater" (službeno Volksprater od 1786.). Godine 1775. car je također otvorio Augarten, u čijem je Josefsstöckelu (jednostavnoj, jednokatnoj zgradi) volio provoditi ljeto i odakle je papa Pio VI blagoslovio Bečlije 1782.: Mjesto rekreacije posvečena svim ljudima, od strane njihovih blagajnika. (Posveta iznad glave kapije). Od Augartena, ravna avenija proteže se oko 6 km do Lusthausa (obnovljenog 1783. od strane Isodora Canevalea) na livadama Pratera (do 1867. dva puta prekidan Heustadlwasserom, ogrankom Dunava; danas niz ulicu Klanggasse, Heinestraße,Praterstern i Hauptallee); Od 1963. godine na glavnoj aveniji na snazi je opšta zabrana vožnje. Godine 1782. Mozart je održao koncert u Augartenu. Sin Antona Grassalkovicsa, mađarskog "ministra finansija" Marije Terezije, također po imenu Mozart, osnovao je soju bečku rezidenciju kao princ nasuprot glavnog ulaza u Augarten (a time i ljetnu rezidenciju cara Josipa II) 1789. godine. Beethoven je održao koncert u Augartenu 1803. godine.

Između 1721. i 1723., najstarja bečka kasarna, Konjička kasarna Leopoldstadt , izgrađena je na lokaciji između Oberer Donaustraße 17 i Oberer Augartenstraße, jer su stanovnici smatrali da je obavezno smještaj vojnika u privatnim kućama previše opterećujuće. Strušena je između 1863. i 1865. Kasnije se na ovom mjestu nalazila fabrika Hammerbrot.

Leopoldstadt je pretrpio teške poplave 1744., 1787., 1830. i 1862. Poplava iz 1830. opisana je u noveli Franza Grillparzera "Der arme Spielmann". (Oznaka koja označava nivo vode iz 1830. godine može se naći na unutrašnjoj strani glavne kapije Augartena na adresi Obere Augartenstraße 1.)

Pozorište Leopoldstadt otvoreno je 1781. u Jägerzeile (danas Praterstraße 31), gdje su, između ostalih, nastupali Nestroy i Raimund (premijera predstave "Der Barometermacher auf der Zauberinsel" 1824.). 1838. prodato je pozorišnom direktoru Carlu Carlu i nastavio je sa radom kao Carltheater, preselivši se u novu zgradu 1847.