Let 571 Sabene
| Let 571 Sabene | |
|---|---|
 Izraelski vojnici spašavaju taoce iz aviona | |
| Lokacija | Aerodrom Tev Aviv |
| Koordinate | 32°00′34″N 34°52′37″E / 32.0094°N 34.8769°E |
| Datum | 8. maj 1972. |
| Meta | Izraelci |
| Vrsta napada | Otmica aviona |
| Mrtvih | 3 (1 putnik i 2 napadača) |
| Ranjenih | 3 (2 putnika i 1 komandos) |
| Počinioci | Organizacija Crni septembar |
Let 571 Sabene bio je redovni putnički let iz Bruxellesa za Tel Aviv preko Beča, kojim je upravljala belgijska nacionalna aviokompanija Sabena. Dana 8. maja 1972, putnički avion Boeing 707 koji je obavljao tu liniju, a kojim je upravljao britanski pilot Reginald Levy, DFC,[1] otela su četiri člana Organizacije Crni septembar, palestinske terorističke grupe. Slijedeći njihova uputstva, kapetan Levy je sletio avionom na aerodrom Lod (kasnije Međunarodni aerodrom Ben Gurion).[1] Otmičari su zahtijevali da Izrael oslobodi palestinske zatvorenike u zamjenu za taoce. Zastoj je okončan napadom izraelskih komandosa u kojem su svi otmičari ubijeni ili zarobljeni.
Otmica aviona
[uredi | uredi izvor]Napad, koji je isplanirao Ali Hassan Salameh, izvela je grupa od dva muškarca i dvije žene koji su se pretvarali da su dva para: vođa grupe Ali Taha Abu Snina, plus Abed al-Aziz Atrash, Rima Tannous i Theresa Halsa.[2] Bili su naoružani s dva pištolja, dvije ručne bombe i dva pojasa s eksplozivom. Dvadeset minuta od Beča, otmičari su ušli u pilotsku kabinu. "Kao što vidite", rekao je kapetan Levy 90 putnika, "imamo prijatelje u avionu." Sakrio je od otmičara da je njegova supruga putnica u avionu, putujući s njim kako bi proslavili njegov rođendan u Tel Avivu.[2]
Ubrzo nakon preuzimanja komande, otmičari su odvojili jevrejske taoce od ostalih i poslali ih u zadnji dio aviona.[3] Kada je avion sletio, otmičari su zahtijevali oslobađanje 315 osuđenih palestinskih terorista[4] zatvorenih u Izraelu i prijetili da će dići avion u zrak s putnicima. Kapetan Levy uspio je poslati Izraelcima kodiranu poruku tražeći pomoć. Ministar odbrane Moshe Dayan i ministar saobraćaja Shimon Peres, koji će postati premijer, a kasnije i predsjednik Izraela, vodili su pregovore s otmičarima dok su pripremali operaciju spašavanja pod kodnim nazivom "Operacija Izotop".[5] Kapetan Levy je rekao da je s otmičarima razgovarao o svemu "od navigacije do seksa" dok su putnici i posada čekali da budu spašeni.[6]
Dana 9. maja 1972. u 16:00 sati započela je operacija spašavanja: tim od 16 komandosa Sayeret Matkal, predvođen Ehudom Barakom,[1] uključujući Benjamina Netanyahua,[1] obojica buduća izraelska premijera, približio se avionu[7] prerušeni u aviotehničare u bijelim kombinezonima.[1] Nakon što su ga prethodne noći imobilizirali ispuhivanjem nekih guma stajnog trapa, uvjerili su otmičare da je njegovom hidrauličnom sistemu potreban popravak. Zatim su upali u avion,[2] ubivši oba muška otmičara u roku od dvije minute.[8] Također su zarobili dvije ženske otmičarke[1] i spasili svih 90 preostalih putnika. Tri putnika su ranjena u razmjeni vatre, od kojih je jedna kasnije preminula od zadobijenih povreda. Netanyahu je također ranjen tokom spašavanja kada je drugi komandos, Marko Ashkenazi, slučajno ispalio iz pištolja dok je njime udarao Theresu Halsu. Metak je prošao kroz nju i probio Netanyahuov biceps.[2]
Posljedice
[uredi | uredi izvor]Halsa i Rima Tannous su na kraju osuđeni na doživotni zatvor - Halsa na 220 godina.[2] Oslobođeni su u novembru 1983, u razmjeni zarobljenika nakon Libanskog rata 1982.[2]
Sabena je nastavila upravljati avionom još pet godina, sve dok ga nije kupila kompanija Israel Aircraft Industries. Na kraju je prodan izraelskom ratnom zrakoplovstvu i dugi niz godina služio je kao špijunski avion, učestvujući u većini dugometnih operacija ratnog zrakoplovstva.[9]
Kapetan Levy, veteran Kraljevskog ratnog zrakoplovstva koji je učestvovao u strateškim misijama bombardiranja Njemačke tokom Drugog svjetskog rata,[1] a također i u berlinskom zračnom mostu,[1] pridružio se Sabeni 1952.[1] Penzionisao se 1982.[1] i umro od srčanog udara u bolnici u blizini svog doma u Doveru 1. augusta 2010.[1] Otmica se dogodila na njegov 50. rođendan.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Hevesi, Dennis (5. 8. 2010). "Reginald Levy Is Dead at 88; Hailed as a Hero in a '72 Hijacking". The New York Times. Pristupljeno 6. 8. 2010.
- 1 2 3 4 5 6 Jeffries, Stuart (11. 11. 2015). "Four hijackers and three Israeli PMs: the incredible story of Sabena flight 571". The Guardian. Pristupljeno 11. 11. 2015.
- ↑ "Two Passengers on Hijacked Plane Seriously Wounded; Terrorists Separate Jews from Non-jews on Plane". Jewish Telegraphic Agency. 11. 5. 1972. Pristupljeno 8. 5. 2016.
- ↑ Klein, Aaron J. (2005). Striking Back: The 1972 Munich Olympics Massacre and Israel's Deadly Response. New York: Random House. str. 16. ISBN 1-920769-80-3.
- ↑ Judah Ari Gross (13. 8. 2015). "When the prime ministers took down the hijackers". The Times of Israel. Pristupljeno 13. 8. 2015.
- ↑ "Pilot's Story: Terrorists Didn't Know His Wife Was Passenger on Plane". Jewish Telegraphic Agency. 11. 5. 1972. Arhivirano s originala, 29. 3. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2012.
- ↑ Sontag, Deborah (20. 4. 1999). "2 Who Share a Past Are Rivals for Israel's Future". The New York Times. str. Section A, Page 3, Column 1.
- ↑ Fountain, Nigel (23. 8. 2010). "Reginal Levy obituary". The Guardian. Pristupljeno 11. 11. 2015.
- ↑ "באר שבע – ה'בואינג' שנחטף בדרך לחצרים" [Be'er Sheva – a Boeing hijacked on the way to the premises]. Mynet (jezik: hebrejski). Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 9. 7. 2021.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Historija izraelskih specijalnih snaga
- Heves, Dennis (4. 8. 2010). "Reginald Levy Is Dead at 88; Hailed as a Hero in a '72 Hijacking". The New York Times. Pristupljeno 5. 8. 2010.