Idi na sadržaj

Leteća lisica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Leteće lisice
(Rod Pteropus)
Velika leteća lisica
(Pteropus vampyrus)
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredMammalia
RedChiroptera
PodredMegachiroptera
PorodicaPteropodidae
RodPteropus

Leteće lisice su šišmiši roda Pteropus, koji pripada podredu letipasa (Megachiroptera), koji su najveći šišmiši na svijetu. Poznate su i kao voćni šišmiši, veliki šišmiši i pod drugim kolokvijalnim nazivima. Žive u tropima i suptropima Azije ( uključujući i Indijski potkontinent), Australije, Istočne Afrike i brojnim otocims Indijakog okeana i Pacifika. U ovom rodu postoji najmanje 60 recentnih vrsta.[1][2]

Najstariji preci roda Pteropus su iskopani imali su značajne razlike, kao rane prilagodbe letenju, kao što je rep za stabilizaciju. Najstariji veliki šišmiši datiraju od prije oko 35 miliona godina, ali prethodna praznina u fosilnim zapisima čini njihovu pravu lozu nepoznatom. Karakteristično je, da se sve vrste letećih lisica hrane samo nektarom, cvjetovima, polenom i voćem, što objašnjava njihovu ograničenu tropsku distribuciju. Nemaju sposobnost eholokacije, funkcije koja pomaže drugim predstavnicima podreda šišmiša, sitnih šišmiša, lociranje i hvatanje plijena, kao što su insekti u vazduhu. Umjesto toga, miris i vid su im vrlo dobro razvijeni. U potrazi za hranom, mogu doseći u dalju okolinu i do 60 kilometara. Kada locira hranu, leteća lisica je "obruši" u lišće i uzima je. Može se uhvatiti za ogranak zadnjim nogama, onda se obrće naglavačke i visi, crpeći hranu do dna, pridržavajući se za granu jednim od svojih zadnjih nogu ili kandžom palca na vrhu krila.[3]

Status

[uredi | uredi izvor]

Mnoge vrste letećih lisica su ugrožene i do danas istrebljenje, a posebno na Pacifiku, gdje je veliki broj vrsta izumro kao rezultat prekomjerne berbe za ljudsku ishranu. Tamo se meso letećih smatra delikatesom, što je dovelo do velikog obima komercijalne trgovine. Ljudska potrošnja mesa letećih lisica u Guam je, pretpostavlja se, dovela do povećanja učestalosti neurodegenerativnih bolesti. U 1989., sve vrste roda Pteropus su smješteni na Dodatak II u CITES i najmanje sedam na Dodatak I, koji ograničava međunarodnu trgovinu. Podvrsta P. hypomelanus maris sa Maldiva se smatra ugroženom zbog ograničene rasprostranjenosti i pretjeranog uništavanja. Trgovine voća šišmišima je nezakonita ali neadekvatno ograničena. Lokalni poljoprivrednici mogu također napadaju šišmiše, jer se hrane na njihovim plantažama, a u nekim kulturama, vjeruje se da njihovo meso liječi astme. Neljudske predatori uključuju ptice grabljivice, zmije i druge sisare.[4][5]

Skelet indijske leteće lisice P. giganteus

Velika leeteća lisica (P. vampyrus) je uopće nakrupniji predstavnik roda Pteropus,[2] ali nekoliko ostalih vrsta su blizu nje. Raspon krila velike leteće lisice je oko 1,5 m, a pet jedinki je teško oko 0.65 kg.[6][7] Najvećea težina oko 1,65 i 1, 45 kg je izmjerena kod velike indijske leteće lisice (P. giganteus), kao i kod velike leteće lisice (P. neohibernicus).[2][8] Crnobrada leteća lisica (P. melanopogon) je također masivna i teža od prosjeka ostalih velikih šišmiša, ali o tome nema egzaktnih podataka.[9] Poređenja radi, measurements are available nepotpini raspon krila velike leteće lisice (P. neohibernicus), ali sa dužinom potkoljenice 206 mm.[8] Može čak nadmašiti veliku leteću lisicu ( P. vampyrus ) u kojoj podlaktice sežu do {200 mm. Izvan ovog roda, gigantska zlatnokruna leteća lisica ( Acerodon jubatus ) je jedini šišmiš sa sličnim dimenzijama.[2] Većina vrsta letećih lisica vrste su znatno manje i obično teže manje od 600 g. Najmanja je maskirana leteća lisica ( P. personatus ), Temmenickova leteća lisica (P. temminckii), guamska leteća lisica ( P. tokudae) i patuljasta leteća lisica ( P. woodfordi), a sve teže manje od 170 g. Dlaka je duga i svilenkasta sa gustom pod-dlakom. Nemaju repa. Kao što ime sugerira, glava podsjeća na male lisice zbog malih ušiju i velikih očiju. Ženke imaju jedan par dojki koje se nalaze u regiji grudi. Uši su jednostavne (dugi i šiljaste) sa vanjskim obodom koji formira neprekinuti prsten (obilježavajuće karakteristike Megachiroptera). Prsti imaju oštre, zakrivljene kandže.

Primatska teorija

[uredi | uredi izvor]

Neki naučnici su predložili da su leteće lisice su potekle od primata, a ne šišmiša i da je sposobnost leta kod sisara evoluirala više nego jednom. Ova teorija nije prihvaćena od strane većine modernih zoologa i u suprotnosti je sa DNK dokazima.

Crna leteća lisica Pteropus alecto
Livingstonov voćni šišmiš Pteropus livingstonii
Marianski voćni šišmiš Pteropus mariannus
Sivoglava leteća lisica Pteropus poliocephalus na rođenju (Currumbin, Queensland)
Velika leteća lisica Pteropus vampyrus

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  2. ^ a b c d Nowak, R. M., editor (1999). Walker's Mammals of the World. Vol. 1. 6th edition. Pp. 264-271. ISBN 0-8018-5789-9
  3. ^ Matti Airas. "Echolocation in bats" (PDF). HUT, Laboratory of Acoustics and Audio Signal Processing. str. 4. Arhivirano s originala (PDF), 19. 10. 2013. Pristupljeno 19. 7. 2013.
  4. ^ Holtcamp, W. (2012). "The emerging science of BMAA: do cyanobacteria contribute to neurodegenerative disease?". Environmental health perspective. 120 (3). doi:10.1289/ehp.120-a110. PMC 3295368. PMID 22382274.
  5. ^ Mueller, R. 2000. "Pteropus conspicillatus" (On-line), Animal Diversity Web.[1]
  6. ^ Francis, C. M. (2008). Mammals of Southeast Asia. Pp. 195-196. ISBN 978-0-691-13551-9
  7. ^ Payne, J., and Francis, C. M. (1998). Mammals of Borneo. P. 172. ISBN 967-99947-1-6
  8. ^ a b Flannery, T. (1995). Mammals of New Guinea. Pp. 376-377. ISBN 0-7301-0411-7
  9. ^ Flannery, T. (1995). Mammals of the South-West Pacific & Moluccan Islands., ISBN 0-7301-0417-6

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]