Leukoencefalopatija sa nestajanjem bijele mase
| Leukoencefalopatija sa nestajanjem bijele mase (Detinjstvena ataksija sa hipomijelinizacijom centralnog nervnog sistema) (Leukodistrofija nestajuće bijele mase) (Leukoencefalopatija plemena Kri) (Leukodistrofija nestanka bijele mase sa zatajenjem jajnika, uključujući myelinopathia centralis diffusa | |
|---|---|
 Ovo stanje nasljeđuje se po autosomno recesivnom obrascu | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| OMIM | 603896 OMIM: 603945 OMIM: 606273 OMIM: 606454 OMIM: 606686 OMIM: 606687 OMIM: 603896 OMIM: 603945 OMIM: 606273 OMIM: 606454 OMIM: 606686 OMIM: 606687 (CACH/VWM) CARASIL: OMIM: 610149 OMIM: 600142 OMIM: 602194 OMIM: 600142 OMIM: 602194CADASIL: OMIM: 125310 OMIM: 600276 OMIM: 125310 OMIM: 600276 |
| GeneReviews | CARASIL Cerebral Autosomal Recessive Arteriopathy with Subcortical Infarcts and Leukoencephalopathy, Maeda Syndrome |
Leukoencefalopatija sa nestajanjem bijele mase (bolest VWM) je autosomno recesivna neurvnaa bolest. Uzrok bolesti su mutacije u bilo kojoj od 5 genskih podjedinica kodiranja faktora inicijacije translacije eIF2B: EIF2B1, EIF2B2, EIF2B3, EIF2B4 ili EIF2B5. Bolest pripada porodici stanja koja se nazivaju leukodistrofije.
Simptomi i znaci
[uredi | uredi izvor]Početak se obično javlja u djetinjstvu, ali pronađeni su neki slučajevi kod odraslih. Općenito, simptomi se traže kod djece. Simptomi uključuju cerebelarnu ataksiju, zgrčenost, očnu atrofiju, epilepsiju, gubitak motornih funkcija, razdražljivost, povraćanje, komu, a čak je i groznica povezana sa VWM.[1] Neurološki poremećaji i simptomi koji se javljaju kod VWM nisu specifični za zemlje; iste su u cijelom svijetu. Neurološke abnormalnosti možda nisu uvijek prisutne kod onih sa početkom u odrasloj dobi. Simptomi se općenito pojavljuju kod male djece ili novorođenčadi koja su se ranije razvijala prilično normalno.
Uzroci
[uredi | uredi izvor]VWM je leukodistrofija koja ima jedinstvene biohemijske abnormalnosti.[1] Jedinstveno obilježje VWM-a je da su negativno pogođen samo oligodendrociti i astrociti, dok se čini da ostale glijske ćelije i neuroni nisu pogođeni. Ovo je centralno pitanje o VWM-u. Pravi razlozi ovakvog ponašanja su nepoznati jer se ćelije nalaze u mozgu i rijetko su proučavane. Međutim, postoji teorija koju općenito prihvata većina stručnjaka u ovoj oblasti. Glavna karakteristika ovih ćelija je činjenica da sintetiziraju mnogo proteina. Proizvode veliku količinu proteina iz male količine prekursora i tako stalno rade i pod razumnom količinom stresa. Dakle, sa mutacijom u eIF2B, dolazi do blagog povećanja količine stresa s kojim se ove ćelije susreću, što ih čini podložnijim otkazivanju zbog stresa. Velika količina oligodendrocita koji pokazuju apoptotske karakteristike i ekspresiju apoptotskih proteina ukazuju na smanjenje broja ćelija u ranim stadijima bolesti. Prerano zatajenje jajnika je također povezano sa smanjenjem bijele tvari. Međutim, kroz intenzivnu anketu, utvrđeno je da čak i ako pojedinac ima prerano otkazivanje jajnika, ona ne mora nužno imati VWM.
Neuropatologija
[uredi | uredi izvor]Nakon autopsije, dokumentovan je potpuni efekat VWM. Siva masa ostaje normalna po svim karakteristikama, dok bijela mijenja teksturu, postajući mehkaa i želatinasta. Razrjeđivanje bijele tvari vidi se pod svjetlosnim mikroskopom, a može se vidjeti i mali broj aksona i U-vlakana koja su zahvaćena. Uočljive su i brojne male šupljine u bijeloj tvari. Ključna karakteristika koja VWM izdvaja od ostalih leukodistrofija je prisustvo pjenastih oligodendrocita. Ovi pjenasti oligodendrociti imaju tendenciju da imaju povećane citoplazmatske strukture, veći broj nepravilnih mitohondrija i višu stopu apoptoze. Astrociti abnormalnog oblika sa febrilnim infekcijama su veoma rasprostranjeni u kapilarama u mozgu. Začudo, astrociti su pogođeni više nego oligodendrociti; postoji čak i smanjenje progenitora astrocita, ali aksoni ostaju relativno neozlijeđeni.[2]
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Većina simptoma za dijagnozu javlja se u ranim godinama života, sa oko dvije do šest godina.[3] Bilo je slučajeva u kojima su se početak i simptomi javili kasno u odrasloj dobi. Oni s početkom u ovom uzrastu imaju različite znakove, posebno nedostatak kognitivnog pogoršanja. Općenito, otkrivanje oblika VWM-a kod odraslih je teško jer MRI nije bio uobičajen alat kada su dijagnosticirani.[1] Uobičajeni znakovi koje treba tražiti uključuju hronično progresivno nervno pogoršanje s cerebelarnom ataksijom, spazmima i mentalnim padom,a javljaju se i opadanje vida, blaga epilepsija, drhtanje ruku, otežana sposobnost žvakanja i gutanja hrane, brzo propadanje i febrilne infekcije nakon traume glave ili straha, gubitak motornih funkcija, razdražljivost, promjene ponašanja, povraćanje, pa čak i koma. Oni koji padnu u komu, ako izađu, obično umiru u roku od nekoliko godina.[3]
MRI
[uredi | uredi izvor]Snimak magnetne rezonans pacijenata sa VWM pokazuje dobro izraženu leukodistrofiju. Slike pokazuju preokret intenziteta signala bijele mase u mozgu. Vidljive su i sekvence oporavka i rupe u bijeloj tvari.[4] Vremenom, MRI je odličan u pokazivanju razrjeđivanja i cistaste degeneracije bijele tvari jer je zamijenjena tekućinom. Da bi se prikazala ova promjena, najbolji pristup je prikazivanje bijele mase kao visokog signala (T2-ponderirano), gustoće protona i oporavaka inverzije oslabljenog tekućinom (FLAIR). T2-ponderirane slike koje takođe prikazuju cerebrospinalnu tečnost i razrijeđenu/cistastu bijelu tvar. Da bi se vidjelo preostalo tkivo i procijenila perspektiva o nanesenoj šteti (također pomaže u određivanju stope propadanja) (T1-ponderisano), gustina protona i FLAIR slike su idealne jer pokazuju šare zračećih pruga u degenerirajućoj bijeloj masi. Nedostatak MR-slika je njihova neučinkovitost i poteškoće u interpretaciji kod dojenčadi, jer mozak još nije u potpunosti razvijen. Iako su neki obrasci i znakovi vidljivi, još uvijek je teško postaviti konačnu dijagnozu. Ovo često dovodi do pogrešne dijagnoze kod dojenčadi, posebno ako magnetna rezonanca rezultira dvosmislenim obrascima ili zbog visokog sadržaja vode u mozgu dojenčadi. Najlakši način da se riješi ovaj problem je naknadna magnetna rezonanca u narednim sedmicama. Potencijalno sličan izgled MRI sa abnormalnostima bijele mase i cistastim promjenama može se vidjeti kod nekih pacijenata sa Ito hipomelanozom, nekim oblicima Loweove (okulocerebrorenalne) bolesti ili nekom od mukopolisaharidoza.[3]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Ne postoje tretmani, već samo mjere predostrožnosti koje se mogu preduzeti, uglavnom za smanjenje traume glave i izbegavanje fiziološkog stresa.[3] Pokazalo se da melatonin obezbeđuje citoprotektivne osobine glijinih ćelija izloženih stresorima kao što su ekscitotoksičnost i oksidativni stres. Ovi stresori bi bili štetni za ćelije sa genetički smanjenom aktivnošću proteina eIF2B. Međutim, istraživanja koja povezuju ove ideje još nisu sprovedena.[4]
Epidemiologija
[uredi | uredi izvor]Obavljeni su opsežni patološki i biohemijski testovi, ali uzrok je pronađen proučavanjem male populacije u kojoj su pronađene mutacije gena eIF2B.[2] Nisu sprovedene efikasne sistemske studije da bi se utvrdila incidencija širom sveta, ali u dosadašnjim studijama, čini se da je preovlađujuća u populaciji kavkazoida.[3] Čini se da VWM ima manji broj slučajeva na Bliskom i+Istoku, a Turska još nije imala prijavljen slučaj. Njena prevalencija je ograničena sposobnošću ljekara da identifikuje bolest.[4] Od 2006. godine, više od 200 ljudi je identificirano sa VWM, od kojih je mnogima prvobitno dijagnosticirana neklasifikovana leukodistrofija.[2]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- CADASIL (cerebralna autosomno dominantna arteriopatija sa subkortikalnim infarktima i leukoencefalopatijom)
- Progresivna multifokusna leukoencefalopatija
- Metahromatska leukodistrofija
- Opće leukoencefalopatije
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 Baumann, N.; Turpin, J-C (2000). "Adult-onset leukodystrophies". Journal of Neurology. 247 (10): 751–9. doi:10.1007/s004150070088. PMID 11127529. S2CID 6817046.
- 1 2 3 Schiffmann, R.; Elroy-Stein, O. (2006). "Childhood ataxia with CNS hypomyelination/vanishing white matter disease – A common leukodystrophy caused by abnormal control of protein synthesis". Molecular Genetics and Metabolism. 88 (1): 7–15. doi:10.1016/j.ymgme.2005.10.019. PMID 16378743.
- 1 2 3 4 5 van der Knaap, M.S.; Pronk, J.C.; Scheper, G.C. (2006). "Vanishing White Matter Disease". Lancet Neurology. 5 (5): 413–423. doi:10.1016/S1474-4422(06)70440-9. PMID 16632312. S2CID 44301370
- 1 2 3 Dr. Raphael Schiffmann (direktor Baylor Research Institute u Dallasu, Texas). Telefonski intervju 2008-11-08.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- "Leukoencephalopathy with vanishing white matter". Neurographics. 2 (1). mart 2012. Arhivirano s originala, 1. 1. 2022. Pristupljeno 1. 1. 2022.
