Liješeva
Liješeva | |
|---|---|
Naseljeno mjesto | |
  Liješeva | |
 Interaktivna karta Liješeva | |
| Koordinate: 44°00′45″N 18°05′17″E / 44.0126°N 18.0881°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Grad | Visoko |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 401 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
Liješeva je naseljeno mjesto u sastavu Grada Visokog, u Bosni i Hercegovini. U historijskim i etnografskim opisima visočkog kraja Liješeva se navodi kao dio Visočke nahije, odnosno kao jedan od manjih predjela Gornjeg kraja, vezan uz tok potoka Lješevice.[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]Osmanski period
[uredi | uredi izvor]Za osmanski period važan je podatak da je područje Visokog već prije konačnog pada srednjovjekovne bosanske države bilo uključeno u osmanski upravni sistem, a kasnije organizirano kao nahija.[2] Prikaz osmanskih popisnih deftera stanovništva Visokog i okoline iz 1850. godine pokazuje da je tada postojao džemat Liješeva, u kojem su popisana sela Buzići, Dobrinje, Monjare i Liješeva.[3] Isti korpus izvora potvrđuje da su sela visočkog kraja sredinom 19. stoljeća bila evidentirana kao zasebne seoske cjeline unutar šire nahijske organizacije.[2]
U savremenoj administrativnoj organizaciji Liješeva je jedna od mjesnih zajednica na području Grada Visokog.[4]
Tradicijsko naslijeđe
[uredi | uredi izvor]Liješeva je posebno poznata po grnčarskom zanatu, koji predstavlja jedno od njenih najprepoznatljivijih obilježja. U okviru projekta Nematerijalna kulturna baština Bosne i Hercegovine, koji vodi Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, istaknuto je da se u selu i danas održava tradicija izrade glinenog posuđa, koja se prenosi s generacije na generaciju.[5] U istom projektu zabilježeno je i porodično predanje prema kojem se pojedine liješevske porodice ovim zanatom bave približno tri stoljeća.[6]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Liješeva | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[7] | 1991.[8] | 1981.[9] | 1971.[10] | ||||
| Osoba | 401 (100,0%) | 408 (100,0%) | 434 (100,0%) | 322 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 400 (99,75%) | 404 (99,02%)1 | 421 (97,00%)1 | 315 (97,83%)1 | |||
| Hrvati | 1 (0,249%) | 1 (0,245%) | – | – | |||
| Ostali | – | 2 (0,490%) | 1 (0,230%) | – | |||
| Srbi | – | 1 (0,245%) | 12 (2,765%) | 7 (2,174%) | |||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Izrada svirala jednojki i dvojnica na primjeru majstora Vehaba Halilovića iz Goduše kod Visokog". Academia.edu. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- 1 2 "Radovi Zavičajnog muzeja – Visoko, Knjiga I, Broj 3". Academia.edu. Zavičajni muzej Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ Maslo, Amer. "Osmanski popisni defteri stanovništva Visokog i okoline 1850. godine, prevela i priredila Ramiza Smajić" (PDF). Specto. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "Mjesne zajednice". Grad Visoko. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "Grnčar iz sela Liješevo radi na točku starom 500 godina". Nematerijalna kulturna baština Bosne i Hercegovine. Katedra za informacijske nauke, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "Čuvar porodične tradicije i starog zanata". Nematerijalna kulturna baština Bosne i Hercegovine. Katedra za informacijske nauke, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 116/7/8)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 20. 12. 2015.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 20. 12. 2015.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 20. 12. 2015.