Lina Kostenko
Lina Kostenko | |
|---|---|
Ліна Костенко | |
 Lina Kostenko 2006. | |
| Rođenje | 19. mart 1930 |
| Nacionalnost | Ukrajinka |
| Obrazovanje | Kijevski pedagoški institut; Maksim Gorki književni institut |
| Zanimanje | pjesnikinja, književnica, publicistkinja |
| Godine aktivnosti | 1950-e – |
| Poznat(a) po | jedna od vodećih predstavnica ukrajinskih šezdesetnika |
Značajna djela | Marusja Čuraj, Berestečko, (Zapisi ukrajinskog luđaka) |
| Djeca | Oksana Pahlovska |
| Nagrade | Nagrada Taras Ševčenko (1987), Nagrada Antonovič (1990), Nagrada Petrarca (1994), Orden Legije časti (2022) |
Lina Kostenko (ukrajinski: Ліна Костенко; Ržiščiv, 19. mart 1930) ukrajinska je pjesnikinja, književnica i publicistkinja, jedna od najistaknutijih predstavnica generacije šezdesetnika u ukrajinskoj književnosti.[1][2] U sovjetskom periodu bila je povezana s disidentskim i kulturnim otporom rusifikaciji i političkoj represiji, a njezino djelo imalo je važnu ulogu u razvoju moderne ukrajinske književnosti od 1960-ih nadalje.[1][2]
Rođena je u Ržiščivu u tadašnjoj Ukrajinskoj SSR, a 1936. s porodicom se preselila u Kijev.[3] Studirala je na Kijevskom pedagoškom institutu, a potom na Književnom institutu Maksim Gorki u Moskvi, koji je završila 1956.[1][3] Prve pjesme objavila je početkom 1950-ih, dok su joj prve zbirke Prominnja zemli (Zraci zemlje, 1957), Vitryla (Jedra, 1958) i Mandrivky sercja (Putovanja srca, 1961) brzo donijele ugled među čitaocima i kritikom.[1][3]
Život i javni angažman
[uredi | uredi izvor]Kostenko je bila među najaktivnijim ličnostima ukrajinske kulturne opozicije 1960-ih.[3] Potpisivala je javna pisma protiv hapšenja i tajnih suđenja ukrajinskim intelektualcima 1965. i 1968, a zbog otvorenog protivljenja sovjetskoj kulturnoj politici njezina djela godinama su bila potiskivana, zabranjivana ili su kružila u samizdatu.[1][3] Zbirka Zorjanyj intehral bila je pripremljena za objavljivanje 1962, ali ju je cenzura zaustavila kao ideološki neprihvatljivu.[1]
Nakon dužeg razdoblja ograničenog objavljivanja, u Ukrajini joj je 1977. izašla zbirka Nad berehamy vičnoji riky (Nad obalama vječne rijeke), čime je formalno obnovljena njezina prisutnost u književnom životu.[1] U kasnijim desetljećima nastavila je objavljivati poeziju i prozu, ali je uglavnom zadržala distancu prema institucionalnoj i političkoj promociji vlastitog rada.[3] Prema podacima Enciklopedije savremene Ukrajine, majka je književne historičarke i kulturne djelatnice Oksane Pahlovske.[4]
Djelo
[uredi | uredi izvor]Poezija Line Kostenko prepoznatljiva je po spoju lirske intimnosti, historijske refleksije i moralno-političke odgovornosti pjesničkog govora.[1][2] U njezinom opusu posebno mjesto zauzimaju pjesme o ulozi pjesnika u totalitarnom društvu, kao i djela koja povezuju ukrajinsku historiju s pitanjima identiteta, slobode i kulturnog pamćenja.[1][2]
Među njenim najpoznatijim djelima su roman u stihovima Marusja Čuraj iz 1979, zbirka Nepovtornist (Nepovtornost, 1980), zbirka Sad netanučyh skulptur (Vrt netopivih skulptura, 1987) te historijski roman u stihovima Berestečko, koji je, iako napisan ranije, u knjižnom obliku objavljen 1999.[1][3] Objavila je i knjigu za djecu Buzynovyj car (Bazgovi car), a 2010. i svoj prvi prozni roman Zapysky ukrajinskoho samašedšoho (Zapisi ukrajinskog luđaka).[3] Njezina djela prevođena su na više jezika, uključujući engleski, poljski, italijanski, njemački, francuski i nizozemski.[3][5]
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]Za roman u stihovima Marusja Čuraj i zbirku Nepovtornist dobila je 1987. Nacionalnu nagradu Ukrajine imena Tarasa Ševčenka.[3] Dobitnica je i Nagrade Antonovič, Nagrade Petrarca za italijansko izdanje knjige Inkrustaciji, te Nagrade Olena Teliha.[4] Francuska joj je 2022. dodijelila Orden Legije časti.[4][6]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 "Kostenko, Lina". Internet Encyclopedia of Ukraine. Canadian Institute of Ukrainian Studies. Pristupljeno 8. 4. 2026.
- 1 2 3 4 "Lina Kostenko, a major contemporary Ukrainian poet and writer, has turned 86". Ukrainian Institute of America. Pristupljeno 8. 4. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 "Костенко Ліна Василівна". Komitet za Nacionalnu premiju Ukrajine imena Tarasa Ševčenka. Pristupljeno 8. 4. 2026.
- 1 2 3 "Костенко Ліна Василівна". Енциклопедія Сучасної України. Pristupljeno 8. 4. 2026.
- ↑ ""Кипариси горять". Вірші Ліни Костенко переклали нідерландською". PEN Ukraine. Pristupljeno 8. 4. 2026.
- ↑ "Ліні Костенко вручили найвищу французьку нагороду - Орден Почесного легіону". Ukrinform. 14. 7. 2022. Pristupljeno 8. 4. 2026.
Normativna kontrola  |
|
|---|