Lisna kost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Lisna kost
(Fibula)
Fibula - anterior view.png
Položaj lisne kosti kod čovjeka (crvena)
Braus 1921 293.png
Poprečni presjek donjeg ljudskog uda, sa prikazanom fibulom, (latinska terminologija)
Detalji
Ustrojstvo

Gornji i donji tibiofibulski zglob

Ankle
Identifikatori
Gray's p.260
MeSH A02.835.232.043.650.321
TA A02.5.07.001
FMA 24479
Anatomska terminologija

Lisna kost ili lisnjača (lat. fibula), poznata i kao "teleća kost", dio je skeleta noge kičmenjaka. Nalazi se na bočnoj strani cjevanice, s kojom je povezana sa obje strane.

To je manja od dvaije kosti potkoljenice, i, u odnosu na svoje dužinu, najvitkija od svih dugih kostiju. Njen gornji dio je mali, okrenut prema unatrag smješten uz glavu tibije, ispod nivoa zgloba koljena, a isključena je iz formiranja ovog zgloba. Njen donji ekstremitet inklinira malo naprijed, tako da se u prednjoj ravnini donjeg kraja; projicira se ispod tibije, a čini lateralni dio gležanjski zglob.[1][2][3][4]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Kost ima sljedeće komponente:

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Lisna kost ne nosi nikakvo značajno opterećenje (težine) tijela. Proteže se pored donjeg kraja tibije i formira vanjski dio gležnja, dajući stabilnost na ovom . zglobu Ima žljebove za određene ligamente koji daje poluga i umnožavaju mišićne sile. Ona pruža dodatne tačke za sljedeće mišiće:

Mišićne veze (prednja strana)
Mišićne veze (leđna strana)
Mišić Polazište/Hvatište Veza[5]
Musculus biceps femoris Hvatište Glava fibule
Musculus extensor hallucis longus Polazište Medijalna strana fibule
Musculus extensor digitorum longus Polazište Proksimalni dio medijalne strane fibule
Musculus fibularis tertius Polazište Distalni dio medijalne strane fibule
Musculus fibularis longus Polazište Glava i bočna strana fibule
Musculus fibularis brevis Polazište Distalne 2/3 bočne strane fibule
Musculus soleus Polazište Proksimalna 1/3 zadnje strane fibule
Musculus tibialis posterior Polazište Bočni dio zadnje strane fibule
Musculus flexor hallucis longus Polazište Zadnja strana fibule

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Najčešće povrede lisne kosti su jednostruki prelomi koji se saniraju putem rutinskih ortopedskih intrevencija.

Tokom Opsade Sarajeva (1992.-1995), za saniranje višestrukih lomova dugih kostiju usavršena je „sarajevska longeta“ – fiksator i za najkompliciranije politraumatske prelome potkoljeničnih kostiju.[6][7]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  5. ^ Bojsen-Møller, Finn; Simonsen, Erik B.; Tranum-Jensen, Jørgen (2001). Bevægeapparatets anatomi [Anatomy of the Locomotive Apparatus] (jezik: Danish) (12th iz.). str. 364–367. ISBN 978-87-628-0307-7. 
  6. ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: opći dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo. 
  7. ^ Gavrankapetanović F., Gavrankapetanović I., Hadžimehmedagić A., Vranić H. (2008). Vodič za politraumu: specijalni dio. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Institut za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]