Ljubljanski tramvaji
| Ljubljanski tramvaji | |
|---|---|
 Voz br. 5 u Tehničkom muzeju Slovenije | |
| Opće informacije | |
| Država |  SFRJ |
| Mjesto | Ljubljana |
| Prijevoznik | Električna cestna železnica |
| Broj linija | 4 |
| Datum otvaranja | 6. septembra 1901. |
| Datum ukidanja | 20. decembra 1958. |
| Infrastruktura | |
| Dužina trase | 21 km |
| Širina kolosijeka | 1000 mm |
| Napon kontaktne mreže | 500 V DC |
| Broj depoa | 1 |
Ljubljanski tramvaj bio je javni tramvajski sistem namijenjen prijevozu putnika po Ljubljani. Ljubljanski tramvaj je saobraćao od 6. septembra 1901. do 20. decembra 1958.
Historija
[uredi | uredi izvor]Izgradnja
[uredi | uredi izvor]Ljubljanski gradonačelnik Ivan Hribar je 1. januara 1900. najavio da će se grad zalagati za uvođenje električnog tramvaja.[1] Ubrzo nakon toga započeli su prvi projektantski radovi, a izgradnja depoa (u Vodmatu) i prvih linija započela je u proljeće 1901. Prve probne vožnje izvršene su tokom ljeta, a 6. septembra 1901. tramvaj je zvanično započeo sa radom.[2]
Prije Drugog svjetskog rata
[uredi | uredi izvor]
Tramvajski saobraćaj se u to vrijeme odvijao na tri linije sa 13 tramvajskih vagona. Mreža je imala ukupnu dužinu od 5220 metara i bila je u potpunosti elektrificirana sistemom jednosmjerne struje od 500 V. Tramvajski vagoni su imali kabinu za vozača na oba kraja i mogli su se ravnopravno kretati u oba smjera, tako da okretanje na krajnjim stanicama nije bilo potrebno. Vozilo je moglo primiti oko 30 putnika i dostizalo je brzinu do 30 km/h.
Tramvaj je bio u vlasništvu kompanije Splošna maloželeznička družba, koja je bila u vlasništvu njemačke kompanije Siemens & Halske. U prvim godinama rada tramvaj nije donosio željeni profit, pa ga je početkom 1930-ih preuzela gradska kompanija Cestna električna željeznica, osnovana u tu svrhu.[3] Između 1931. i 1940. izgrađeno je nekoliko novih linija, a postojeće su proširene. Također je kupljeno 15 novih motornih vagona, a 9 tramvaja je proizvedeno u vlastitim radionicama kompanije u depou.[4]
Nakon Drugog svjetskog rata
[uredi | uredi izvor]Nakon Drugog svjetskog rata, pokušalo se obnoviti vozni park i pruge, ali tramvaj je postajao sve nepopularniji. Trolejbus je počeo sa radom 1951., a za tramvaj je to bio početak kraja. 20. decembra 1958. ljubljanski tramvaj je napravio svoju posljednju vožnju - njegovoj "sahrani" prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi. Šine su potom vrlo brzo demontirane, a još uvijek upotrebljiva vozila prodata su Osijeku i Subotici, gdje su nastavila sa radom još nekoliko godina.[4]
Linije
[uredi | uredi izvor]Tramvajska mreža 1940.
| Linija | Ruta |
|---|---|
| 1 | Šentvid – Ajdovščina – Splošna bolnica |
| 2 | Vič – Ajdovščina – Sveti Križ (Žale) |
| 3 | Magistrat – Rakovnik |
| 4 | Glavna pošta – Sveti Križ (Žale) |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Simčič, Valentina Plahuta (2021-05-25). "Ten things about the legendary mayor Ivan Hribar". PeopleOfLjubljana.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-05-21.
- ↑ "Historical highlights. More than a century of memories and experience". Javni Holding Ljubljana. 2012-03-04. Arhivirano s originala, 4. 3. 2012. Pristupljeno 2025-05-21.
- ↑ "Zgodovina". Ljubljanski potniški promet (jezik: engleski). 2012-10-04. Pristupljeno 2025-05-21.
- 1 2 Pospichal, Josef. "Straßenbahn Ljubljana". www.pospichal.net. Pristupljeno 2025-05-21.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Brate, Tadej (1997). Ljubljanski tramvaj včeraj, danes, jutri = Ljubljana tramway yesterday, today, tomorrow (jezik: slovenski). Ljubljana: Tehniški muzej Slovenije. ISBN 961-90361-3-1.
- Brate, Tadej (2005). Zgodovina mestnega prometa v Ljubljani (jezik: slovenski). Ljubljana: LPP d.o.o. ISBN 961-91685-0-X.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
