Ljubunčića (Teskeredžića) kula u Voljicama

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ljubunčića (Teskeredžića) kula u Voljicama, je stambeno-fortifikacijski objekat iz osmanlijskog perioda, u naselju Voljice, općina Gornji Vakuf-Uskoplje, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 5. marta 2015. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se kula proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), i Ljiljana Ševo.

Historija[uredi | uredi izvor]

U Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu (XVII i XVIII stoljeće) feudalci-spahije, zaimi i kapetani gradili su kule, stambeno-fortifikacijske objekte s pratećim stambenim dodatkom odžakom-konakom. Kulama su nazivane i ishodne kuće, građene u blizini većih gradova, i koje su predstavljale objekte u kojima se boravilo tokom ljetnih mjeseci.

U samom Gornjem Vakufu su bile tri kule: Gafića kula u Donjoj mahali, Kovačevića kula u Donjoj mahal i Hadžijahića kula koja se nalazila uz lijevu obalu Vrbasa.

U okolini Gornjeg Vakufa zabilježene su sljedeće kule i to:

  • u selu Grnica – kula Kurbegovića,
  • u selu Paloč – kula Hadžibulića,
  • u selu Ričuca – kula je pripadala porodici Bušatlić,
  • u selu Bistrica - Abazovića kula,
  • u selu Mošcani, koje je udaljeno 3,5 km od Gornjeg Vakufa, na brežuljku koje dominira selom i Vilić-Poljem, vidiljivi su bili temelji kule, koja je imala dva sprata, a srušena je 1930. godine. Kula je pripadala porodici Vilić, kasnije prozvanoj Teskeredžić. Nisu sačuvani ostaci niti jedne od ovih kula.

U naselju Voljice, koje leži pod Radušom planinom, kula prvobitno pripadala je begovskog porodici Ljubunčić, a zatim porodici Teskeredžić. Do kraja XX stoljeća bila je u veoma dobrom stanju i u njoj se stanovalo. Nije poznat tačan period izgradnje kule. Kula je zapaljena i srušena 1992/1993. godine.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Na osnovu ostataka kule može se utvrditi da je imala pravougaonu osnovu oko 6,00 x 5,00 metara i visoka oko 7 m. Imala je prizemlje i dva sprata. Sačuvani su svi vanjski zidovi kule u visini od 1,80 do 2,20 metra. Njihova debljina u prizemlju iznosi oko 80 cm, i prema vrhu se sužavala tako da je na spratovima ona mogla iznositi od 60 do 70 cm. Na istočnom zidu ostao je sačuvan otvor-puškarnica dimenzija 51 x 30/11 x 17 cm. Kula je izgrađena na kosom terenu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alija Bejtić, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom III-IV, 1952–1953. Sarajevo: Štamparski zavod Veselin Masleša,1953.
  • Salih Rajković, Kule i odžaci u Hercegovini, Stambeno-fortifikacioni objekti, (naučnoistrživački rad) Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture, Print, 1982.
  • Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Hrvatski institut za povjest, Institut za historiju Sarajevo, Zagreb, 2003.
  • Evlija Čelebija, Putopis, Izdavačko preduzeće «Sarajevo Publishing», Sarajevo, 1996.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Ljubunčića kula". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Hamdija Kreševljaković, KULE I ODŽACI U BOSNI I HERCEGOVINI" (PDF). Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]