Idi na sadržaj

Ljupčo Arsov

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ljupčo Arsov
2. Predsjednik izvršnog vijeća Narodne skupštine Socijalističke Republike Makedonije
Vrijeme na dužnosti
1953-61.
PrethodnikLazar Koliševski
NasljednikAleksandar Grličkov
6. predsjednik Narodne skupštine Socijalističke Republike Makedonije
Vrijeme na dužnosti
1962-63.
PrethodnikLazar Koliševski
NasljednikVidoje Smilevski
7. predsjednik Socijalističke Republike Makedonije
Vrijeme na dužnosti
1962-63.
PrethodnikLazar Koliševski
NasljednikVidoje Smilevski
12. predsjednik Socijalističke Republike Makedonije
Vrijeme na dužnosti
1979-82.
PrethodnikVidoje Smilevski
NasljednikAngel Čemerski
Lični podaci
Rođenje (1910-05-19) 19. maj 1910.
Štip, Osmansko carstvo
Smrt18. novembar 1986(1986-11-18) (76 godina)
Skoplje, SR Makedonija, SFR Jugoslavija
NacionalnostMakedonac
Obrazovanjeekonomista
Vojna služba
Ordeni
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vijencem
Orden republike Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Ljupčo Arsov — Goce (Štip, 19. maj 1910 — Skoplje, 18. novembra 1986) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Makedonije, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. Od 1979. do 1982. godine obavljao je funkciju predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Makedonije.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. maja 1910. godine u Štipu. Godine 1932. završio je Višu ekonomsku školu u Zagrebu i potom se zaposlio, kao službenik u Hipotekarnoj banci u Beogradu. Još za vrijeme studija u Zagrebu pristupio je omladinskom revolucionarnom pokretu, a 1940. godine je postao član Komunističke partije Jugoslavije. Kada je službeno premešten u Valjevo, tamo postaje instruktor KPJ u Mjesnom komitetu, a 1941. godine član Rejonskog komiteta KPJ u Beogradu.

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u Štip i odmah se uključio u rad partijske organizacije i radio na pripremama oružane borbe. Krajem 1941. godine bio je član Mjesnog komiteta KPJ za Bitolj i radio je na pripremama za formiranje partizanskog odreda. Početkom 1942. godine bugarska policija ga je uhvatila, ali je zbog nedostatka dokaza ubrzo pušten iz zatvora. U aprilu 1942. godine izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju. Kada je u junu, otišao na sastanak u Prilep, policija je 23. juna opkolila kuću u kojoj se održavao sastanak i prilikom bjekstva, Ljupčo je slomio nogu i bio uhvaćen. Poslije četiri mjeseca ispitivanja i mučenja, bio je interniran. Posle povratka iz internacije marta 1943. godine postao je sekretar Oblasnog komiteta KPJ u Štipu. Postao je član Petog oblasnog komiteta i komesar Pete operativne zone. Zatim odlazi na Skopsku Crnu Goru i u okolini Vranja 1. decembra 1943. godine formira Kumanovski partizanski bataljon Orce Nikolov. Na terenu je rukovodio partizanskim akcijama, dok nije pozvan u Skoplje, gdje je kasnije postao sekretar Oblasnog komiteta. Bio je vijećnik na Drugom zasjedanju AVNOJ-a i član Glavnog štaba NOV i PO Makedonije. Na Prvom zasjedanju Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije, 2. augusta 1944. godine u manastiru sv. Prohor Pčinjski, izabran je za potpredsjednika Predsjedništva ASNOM-a.

Poslijeratni period

[uredi | uredi izvor]

Poslije oslobođenja Jugoslavije obavljao je razne odgovorne dužnosti:

  • član CK KP Makedonije, od 1944.
  • u prvoj vladi NR Makedonije izabran je za potpredsjednika i za ministra finansija
  • ministar rada u Vladi FNRJ, od 1948. do 1952.
  • Predsjednik Izvršnog veća NR Makedonije, od 1953. do 1961.
  • predsjednik Narodne skupštine NR Makedonije, od 1962. do 1963.
  • predsjednik Vijeća naroda Savezne skupštine SFRJ
  • republički i savezni narodni poslanik, u svim skupštinskim sazivima do 1967.
  • predsjednik SSRN Makedonije, od 1967. do 1971.
  • predsjednik Predsjedništva SR Makedonije, od 1979. do 1982.
  • član Savjeta federacije

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden junaka socijalističkog rada. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 29. novembra 1953. godine.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Narodni heroji 1982, str. 33.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Enciklopedija Jugoslavije tom I. Beograd: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1990.
  • Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.