Idi na sadržaj

Logor Batković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Logor Batković bio je zatočenički logor u selu Batković kod Bijeljine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. U sudskoj dokumentaciji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navodi se kao mjesto nezakonitog zatočenja, zlostavljanja, prisilnog rada i ubistava nesrpskih civila i zarobljenika, a vodile su ga strukture Vojske Republike Srpske (VRS) i povezani organi vlasti bosanskih Srba.[1][2][3]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Prema nalazima MKSJ-a, u Batkoviću su od najmanje juna 1992. do kraja decembra 1992. držani zatočeni Bošnjaci i Hrvati, a dokumenti i svjedočenja pokazuju da je logor nastavio funkcionirati i tokom narednih godina rata.[1][2] U presudi Radovanu Karadžiću navodi se naredba Istočnobosanskog korpusa od 2. jula 1992. o osnivanju logora u Batkoviću, dok presuda Ratku Mladiću utvrđuje da je VRS uspostavio logor, da su ga vojnici VRS-a čuvali i komandovali njime te da je VRS snosio odgovornost za zatočenje i uvjete u logoru.[1][2]

Akademska literatura opisuje Batković kao regionalni i tranzitni logor kroz koji su prolazili zatočenici iz Bijeljine, Janje i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, uključujući osobe prebačene iz drugih logora kao što su Sušica, Manjača i Čelopek.[3] Hikmet Karčić navodi da je prema sačuvanom spisku vlasti Republike Srpske između 27. juna 1992. i 22. decembra 1995. evidentirano 2.468 zatočenika, uz napomenu da je stvarni broj osoba koje su prošle kroz logor vjerovatno bio veći, jer je Batković služio i kao tranzitno mjesto za razmjene i premještaje.[3] U novinarskim i memorijalnim izvorima često se navodi da je kroz logor prošlo više od 4.000 ljudi.[4]

Zatočenici i uvjeti

[uredi | uredi izvor]

MKSJ je utvrdio da su zatočenici u Batkoviću bili izloženi premlaćivanju, ponižavanju i prisilnom radu. U presudi Momčilu Krajišniku navodi se da su zatočenici bili svakodnevno primoravani na fizičke poslove, uključujući kopanje rovova, nošenje municije na liniji fronta, ukopavanje mrtvih te rad u poljima i fabrikama.[5] Ista presuda navodi i da su pojedini zatočenici bili pretučeni na smrt, dok su drugi bili izloženi naročito teškom zlostavljanju i prisiljavani na međusobno ponižavanje i seksualno nasilje.[5]

Presuda Ratku Mladiću detaljnije opisuje dolazak zatočenika u logor, njihovo premlaćivanje pri ulasku, svakodnevne batine, prisiljavanje na degradirajuće seksualne radnje, kao i dugotrajne fizičke i psihičke posljedice kod preživjelih.[1] Sud je također utvrdio da su u februaru 1993. u Batković dovođene i žene, uključujući zatočenice prebačene iz Zvornika, te da su u julu 1995. u logor prebacivani i zarobljeni Bošnjaci nakon pada Srebrenice.[1][3]

U presudama se spominju silovanja i druge forme seksualnog nasilja, uključujući prisiljavanje zatočenika na međusobne seksualne radnje i druga ponižavanja pod prijetnjom i fizičkom silom, što je sud kvalificirao kao dio šireg obrasca okrutnog i nečovječnog postupanja u logoru.[1][5]

Prema izvještavanju Detektora i svjedočenjima bivših logoraša, logor je ostao mjesto teških zlostavljanja i tokom kasnijih faza rata, a bivši zatočenici su više puta isticali da veliki broj odgovornih nikada nije procesuiran.[4]

Sudski postupci

[uredi | uredi izvor]

Zločini počinjeni u Batkoviću razmatrani su u više predmeta pred MKSJ-em, uključujući presude protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Momčila Krajišnika, u kojima je Batković naveden među mjestima nezakonitog zatočenja, prisilnog rada i zlostavljanja nesrpskog stanovništva.[1][2][5]

Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođeni su i domaći postupci za zločine u Batkoviću. Gligor Begović je prvostepeno osuđen na 13 godina zatvora zbog saučesništva u ubistvu trojice civila, seksualnog zlostavljanja i premlaćivanja zatočenika, a potom mu je kazna pravosnažno smanjena na 10 godina.[6][7]

Udruženja logoraša i organizacije koje prate suđenja za ratne zločine redovno obilježavaju godišnjicu otvaranja logora i upozoravaju na nedovoljno procesuiranje odgovornih, kao i na izostanak adekvatnog memorijalnog obilježavanja mjesta zatočenja.[4]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 "Prosecutor v. Ratko Mladić, Trial Judgement, Volume I" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (jezik: engleski). 22. 11. 2017. str. 277–293.
  2. 1 2 3 4 "Prosecutor v. Radovan Karadžić, Presuda, tom II" (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (jezik: bs/hr/sr). 24. 3. 2016. str. 248–250.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  3. 1 2 3 4 Karčić, Hikmet (2022). Torture, Humiliate, Kill: Inside the Bosnian Serb Camp System (jezik: engleski). Ann Arbor: University of Michigan Press. str. 153–160.
  4. 1 2 3 "Obilježavanje godišnjice otvaranja logora "Batković"". Detektor. 11. 4. 2025.
  5. 1 2 3 4 "Prosecutor v. Momčilo Krajišnik, Judgement" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (jezik: engleski). 27. 9. 2006. str. 115.
  6. ↑ "Gligoru Begoviću 13 godina za zločine u Batkoviću". Detektor. 11. 12. 2015.
  7. ↑ "Begović: Smanjena kazna za zločine u Batkoviću". Detektor. 8. 7. 2016.