Lokalizam (lingvistika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Za druga značenja, pogledajte Lokalizam i Lokalizam.

Lokalizam (lat. locus = mjesto, smještaj; lokalni = mjesni, prostorni, svojstven određenom mjestu) – u lingvistici – se odnosi na mjesno ograničenje upotrebe specifičnih elemenata u lingvističkoj strukturi. Ograničenja se odnose na lokalno određeni raspon u kojem se pravila mogu primijeniti na određenu strukturu. Teorije transformacijske gramatike koriste sintaktičke lokalizme, uz ograničenja o izboru, sintaktičke obavezne forme i sintaktičke promjene.

U lingvistici, transformacijska gramatika ili transformacijsko-generativna gramatika je takva gramatika, posebno prirodnih jezika, koja uključuje korištenje definiranih operacija za tvorbu novih oblika od već postojećih. Ovaj koncept je formulirao Noam Chomsky.

Prema kraćoj verziji definicije, lokalizam je govorna ili kakva druga osobina nekog kraja, dijalektizam (lat.), riječ koja je u upotrebi u jednom lokalnom području, ili lokalna posebnost govora ili djelovanja.[1]

Lokalizmi u bosanskom jeziku[uredi | uredi izvor]

Lokalizmi u bosanskom jeziku su specifični za određena govorna područja, a posebno su brojni u bosanko-dalmatinskom i istočno-bosanskom dijalektu, kojim se govori u Bosni i Hercegovini.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Localism - Definition of localism by Merriam-Webster". merriam-webster.com. Pristupljeno 2. 8. 2015. 

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]