Idi na sadržaj

Lokalna anestezija

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lokalna anestezija
Artikain je jedan od odobrenih lokalnih anestetika

Lokalna anestezija je bilo koja tehnika koja izaziva odsustvo senzacije u određenom dijelu tijela,[1] uglavnom s ciljem izazivanja lokalne analgezije, tj. lokalne neosjetljivosti na bol, iako mogu biti pogođena i druga lokalna čula. Omogućava pacijentima da se podvrgnu hirurškim i stomatološkim zahvatima sa smanjenom boli i nelagodom. U mnogim situacijama, kao što je carski rez, sigurniji je i stoga superiorniji od opće anestezije.[2]

Sljedeći termini se često koriste naizmjenično:

  • „Lokalna anestezija“, u strogom smislu, je anestezija malog dijela tijela kao što je zub ili područje kože.
  • „Regionalna anestezija“ ima za cilj anesteziranje većeg dijela tijela kao što su noga ili ruka.
  • „Kondukcijska anestezija“ obuhvata veliki broj tehnika lokalne i regionalne anestezije.

Medicinska

[uredi | uredi izvor]

Lokalni anestetik je lijek koji uzrokuje reverzibilnu lokalnu anesteziju i gubitak nocicepcije. Kada se koristi na specifičnim nervnim putevima (blokada nerva), mogu se postići efekti kao što su analgezija (gubitak osjeta [[bol]a]) i paraliza (gubitak mišićn esnage). Klinički lokalni anestetici pripadaju jednoj od dvije klase: aminoamidni i aminoesterski lokalni anestetici. Sintetski lokalni anestetici su strukturno srodni kokainu. Razlikuju se od kokaina uglavnom po tome što nemaju potencijal za zloupotrebu i ne djeluju na simpatoadrenergički sistem, tj. ne proizvode hipertenziju ili lokalnu vazokonstrikciju, s izuzetkom ropivakaina i mepivakaina koji proizvode slabu vazokonstrikciju. Za razliku od drugih oblika anestezije, lokalna anestezija se može koristiti za manji zahvat u hirurškoj ordinaciji jer ne dovodi pacijenta u stanje nesvijesti. Međutim, ljekar bi trebao imati sterilno okruženje dostupno prije izvođenja zahvata u svojoj ordinaciji. Lokalni anestetici djeluju prvenstveno reverzibilno blokirajući naponski kontrolirane natrijeve kanale u neuronskim membranama, što sprječava inicijaciju i širenje akcijskih potencijala duž senzornih živaca. Ovo blokira nociceptivne signale da dođu do mozga.

Lokalni anestetici se razlikuju po svojim farmakološkim svojstvima i koriste se u različitim tehnikama lokalne anestezije kao što su:

  • Topijska anestezija (površinska) – Površinska primjena na sluznicama ili koži.
  • Infiltracijska anestezija: Direktna injekcija u tkivo blizu mjesta zahvata.
  • Periferni nervni blokovi: Injekcija blizu specifičnih nerva ili pleksusa (npr. brahijalnog, femoralnog).
  • Neuraksijalna anestezija: Uključuje spinalne i epiduralne tehnike, koje anesteziraju šira područja putem blokade nervnih korijena.

Neželjeni efekti zavise od metode lokalnog anestetika i mjesta primjene detaljno objašnjenog u podčlanku lokalni anestetik, ali općenito, neželjeni efekti mogu biti:

  1. lokalizirana produžena anestezija ili parestezija zbog infekcija, hematom, prekomjerni pritisak tečnosti u zatvorenoj šupljini i prekid nerva i potpornog tkiva tokom injekcije.[3]
  2. sistemske reakcije poput sindroma depresije CNS-a, alergijske reakcije, vazovagusne epizode i cijanoze zbog toksičnosti lokalnog anestetika.
  3. nedostatak anestetičkog efekta zbog infektivnog gnoja kao što je apsces.

Historija i razvoj

[uredi | uredi izvor]

Regionalna anestezija ima bogatu historiju koja datira još iz kasnog 19. stoljeća, s ključnim pionirima koji su unaprijedili njen razvoj. Karl Koller je 1884. godine uveo kokain kao prvi lokalni anestetik, revolucionirajući upravljanje bolom.[4]

August Bier izveo je prvu spinalnu anesteziju 1898. godine, dok je James Leonard Corning istraživao epiduralne tehnike.[5]

Gaston Labat, često nazivan "ocem regionalne anestezije u Americi", osnovao je Američko društvo za regionalnu anesteziju 1923. i autor je utjecajnog udžbenika "Regionalna anestezija: Njena tehnička i klinička primjena". Njegov rad je standardizirao tehnike i promovirao rast ove oblasti.[6]

Kasnije, Manuel Martínez Curbelo bio je pionir kontinuirane spinalne anestezije 1940-ih.[7]

Ove inovacije postavile su temelje za modernu regionalnu anesteziju, omogućavajući sigurnije, ciljano ublažavanje boli.

Tehnike lokalne anestezije koje nisu medicinske

[uredi | uredi izvor]

Lokalno liječenje boli koje koristi druge tehnike osim analgetskih lijekova uključuje:

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. thefreedictionary.com > local anesthesia In turn citing: Mosby's Medical Dictionary, 8th edition. Copyright 2009
  2. Sukhminder Jit Singh Bajwa; Ashish Kulshrestha (2016). "Anaesthesia for laparoscopic surgery: General vs regional anaesthesia". J Minim Access Surg. 12 (1): 4–9. doi:10.4103/0972-9941.169952. PMC 4746973. PMID 26917912.
  3. "Nerve damage associated with peripheral nerve block" (PDF). Risks Associated with Your Anaesthetic. The Royal College of Anaesthetists. Section 12. januar 2006. Arhivirano s originala (PDF), 9. 10. 2007. Pristupljeno 10. 10. 2007.
  4. Goerig, Michael; Bacon, Douglas; van Zundert, André (2012). "Carl Koller, cocaine, and local anesthesia: some less known and forgotten facts". Regional Anesthesia and Pain Medicine. 37 (3): 318–324. doi:10.1097/AAP.0b013e31825051f3. ISSN 1532-8651. PMID 22531385.
  5. "Corning and cocaine: the advent of spinal anaesthesia". Grand Rounds. 15. 9. 2009. Pristupljeno 3. 6. 2025.
  6. "Labat Spinal Outfit". Wood Library-Museum of Anesthesiology (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 6. 2025.
  7. Curbelo, Manual Martinez (January–February 1949). "Continuous Peridural Segmental Anesthesia by Means of a Ureteral Catheter". Anesthesia & Analgesia (jezik: engleski). 28 (1): 13. doi:10.1213/00000539-194901000-00002. ISSN 0003-2999.
  8. Dubinsky RM, Miyasaki J (januar 2010). "Assessment: efficacy of transcutaneous electric nerve stimulation in the treatment of pain in neurologic disorders (an evidence-based review): report of the Therapeutics and Technology Assessment Subcommittee of the American Academy of Neurology" (PDF). Neurology. 74 (2): 173–6. doi:10.1212/WNL.0b013e3181c918fc. PMID 20042705.
  9. Varrassi G, Paladini A, Marinangeli F, Racz G (2006). "Neural modulation by blocks and infusions". Pain Practice. 6 (1): 34–8. doi:10.1111/j.1533-2500.2006.00056.x. PMID 17309707. S2CID 22767485.
  10. Meglio M (2004). "Spinal cord stimulation in chronic pain management". Neurosurg. Clin. N. Am. 15 (3): 297–306. doi:10.1016/j.nec.2004.02.012. PMID 15246338.
  11. Rasche D, Ruppolt M, Stippich C, Unterberg A, Tronnier VM (2006). "Motor cortex stimulation for long-term relief of chronic neuropathic pain: a 10 year experience". Pain. 121 (1–2): 43–52. doi:10.1016/j.pain.2005.12.006. PMID 16480828. S2CID 24552444.
  12. Boswell MV, Trescot AM, Datta S, Schultz DM, Hansen HC, Abdi S, Sehgal N, Shah RV, Singh V, Benyamin RM, Patel VB, Buenaventura RM, Colson JD, Cordner HJ, Epter RS, Jasper JF, Dunbar EE, Atluri SL, Bowman RC, Deer TR, Swicegood JR, Staats PS, Smith HS, Burton AW, Kloth DS, Giordano J, Manchikanti L (2007). "Interventional techniques: evidence-based practice guidelines in the management of chronic spinal pain" (PDF). Pain Physician. 10 (1): 7–111. PMID 17256025. Arhivirano s originala (PDF), 28. 8. 2008.
  13. Romanelli P, Esposito V, Adler J (2004). "Ablative procedures for chronic pain". Neurosurg. Clin. N. Am. 15 (3): 335–42. doi:10.1016/j.nec.2004.02.009. PMID 15246341.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]