Mišićni sistem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Lokomocijski sistem)
Na leđno-trbušnom (dorzo-ventralnom) pogledu na mišićni sistem gore, površinski mišići su prikazani na desnoj strani tijela, dok su duboki mišići prikazani na lijevoj polovini tijela. Za noge, površinski mišići su prikazani u prednjom aspektu, dok stražnji izgled pokazuje i površinske i dubinske mišiće.

Mišićni ili lokomocijski sistem je, uz skelet, jedna od komponenti lokomotorno-potpornog sistema ljudskog organizma.

Oblik i građa mišića[uredi | uredi izvor]

Oblik i građa skeletnih mišića čovjeka su vrlo slični skeletnim mišićima ostalih kopnenih kičmenjaka. Zato anatomi upotrebljavaju iste nazive za životinjske i ljudske mišiće.

Skeletni mišići su različitog oblika i veličine. Po obliku su:

  • vretenasti,
  • lepezasti,
  • trakasti ili
  • pločasti mišići.[1]

Poprečno-prugasti mišić, izdvojen iz buta žablje noge obavijen je, kao i ljudski, čvrstim svjetlucavim vezivnim omotačem; to je mišićna ovojnica. Unutar ovojnice nalaze se mišićni snopići obavijeni posebnom ovojnicom. Snopići se sastoje od svežnjića koje razdvajaju još tanje vezivne ovojnice. Kroz rastresito vezivno tkivo koje ispunjava prostor između ovojnica, granaju se krvne žile i nervi. Svaki svežnjić sastoji se od većeg broja poprečnoprugastih mišićnih vlakana. Mišićna vlakna duga su do 16 cm, a najdeblja imaju prečnik svega 1/10 mm.

Na krajevima mišića se mišićne ovojnice produžuju u tetive koje urastaju u pokosnicu i kost. Tetive povezuju mišić sa njegovim osloncem.

Druga vrsta mišića građena je od glatkih mišićnih vlakana i nalazi se u zidovima unutrašnjih organa, naprimjer – krvnih sudova, crijeva i želuca to su glatki mišići. Ćelije glatkih mišića su vretenaste, prosječne dužine 1/10 mm.

Rad i zamor mišića[uredi | uredi izvor]

Podraži li se mišić, on će se najprije skratiti i nabreknuti, a zatim ponovo olabaviti i omekšati. Vrsta podražaja nema uticaja na reakciju što znači da na različite podražaje mišić uvijek odgovara na isti način – grčenjem. Podražaje mišićima prenose nervi. Do mišićnih vlakana dopiru ogranci nervnog vlakna. Ti ogranci su sa mišićnim vlaknom povezani na poseban način, nervno – mišičnom pločom.

Za rad mišića potrebna je energija. Mišićne ćelije dobijaju energiju prilikom biološke oksidacije hranljivih supstanci koje dovodi krv. Glavni izvor energije je monosaharidni šećer glukoza. Biooksidacija glukoze odvija se putem niza hemijskih procesa u kojima se hemijska energija šećera pretvara u mehaničku (stezanje mišića) i toplinsku (zagrijavanje mišića).

Tokom rada, u mišićnim ćelijama, nastaju i štetne tvari, kao produkt oksidacije. Prilikom velikog opterećenja, u mišićima se te štetne tvari brže nakupljaju nego što ih krv može odnijeti. Zbog toga mišić slabije radi. To je umor mišića. Trajnijim fizičkim radom uz normalnu ishranu, u mišiću se povećava promjer i masa mišićnih vlakana, a time se povećava i radna sposobnost mišića. Suprotno tome, ako je mišić nedovoljno aktivan dolazi do njegovog slabljenja.

Poprečnoprugasti mišići odgovaraju na podražaje energično: naglo se grče i opružaju. Hodanje, nošenje tereta, obavljanje raznih proizvodnih operacija u tvornicama, prilikom obavljanja poljoprivrednih radova, kao i niz drugih sličnih fizičkih aktivnosti rezultat su stezanja određenih poprečnoprugastih mišića. Prilikom teškog fizičkog rada poprečnoprugasti mišići razvijaju veliku snagu, ali se brzo i umaraju.

Radom poprečnoprugastih mišića možemo upravljati. Pošto rade pod uticajem volje, nazivaju se i mišićima voljnih pokreta.

Glatki mišići stežu se sporije, ali se teže zamaraju. Glatka muskulatura radi bez kontrole naše volje. Mnogi od ovih mišića rade neprestano, čitavog našeg života.

Srčani mišić je po građi sličan poprečnoprugastim mišićima, ali radi bez uticaja naše volje.

Tri tipa mišićnog tkiva:
(a) – skeletno (poprečnoprugasto)
(b) – glatko
(c) – srčano.

Muskulatura[uredi | uredi izvor]

U ljudskom tijelu djeluje nekoliko stotina mišića. Oni ukupnom masom premašuju masu kostura, a zajedno s njim sačinjavaju dvije trećine mase našeg tijela.

Skeletni mišići izgrađuju muskulaturu glave, vrata, trupa i udova.

Mišići glave i vrata su po obliku pretežno lepezasti, trakasti i pljosnati. Usta i očne duplje su okruženi kružnim mišićima. Donju vilicu podiže žvačni mišić. On je jedan od najjačih mišića u tijelu. Trakasti mišići vrata pokreću glavu i održavaju je u uspravnom položaju.

Mišići trupa su po obliku slični mišićima glave i vrata. Pljosnati prsni i leđni mišići učestvuju u pokretima ruku i savijanju trupa. Međurebarni mišići šire i sužavaju prsni koš.

Mišići udova su pretežno vretenasti. U nadlaktici se ističu dvoglavi i troglavi mišić, a u butu - četvoroglavi i dvoglavi. Ovi mišići djeluju u antagonističkim parovima. Jedan privlači kost, a drugi je vraća u prvobitan položaj.

Glatki mišići pokreću želudac, jednjak, crijeva. Nalaze se i u stijenkama krvnih sudova, maternice, mokraćnog mjehura. Pokreti ovih organa odvijaju se putem naizmjeničnog stezanja i opuštanja kružnih i uzdužnih slojeva glatkih mišićnih ćelija.

Bolesti i njega mišića[uredi | uredi izvor]

Upala mišića je najčešći poremećaj u radu preopterećenog mišićnog tkiva. Uzročnici upale mogu biti i bakterije ili mehaničke povrede. Upalu prate jaki bolovi prilikom najmanjeg pokreta tijela. Liječnici preporučuju bolesnicima mirovanje i fizikalnu terapiju.

Mišićna distrofija je teška bolest, koja zahvata pojedine dijelove muskulature. Očituje se u odumiranju mišića, a uzrokuje je prekid nervno-mišićnih veza na vlaknima poprečnoprugastih mišića. Distrofija se razvija postepeno.

Za pravilan razvoj i održavanje muskulature važna je redovna aktivnost, bavljenje fizičkim vježbama i pravilna ishrana. Fizički napor povećava masu skeletnih mišića. Zato radom i sportskim aktivnostima jačamo svoju tjelesnu muskulaturu. Ako se mišići ne opterečuju u dovoljnoj mjeri, smanjuju se i kržljaju. Mišići noge koja se zbog prijeloma nalazi u gipsu mogu u toku mjesec dana znatno smanjiti volumen.

Za rad i razvoj mišića potrebna je hrana koja sadrži dovoljno bjelančevina i ugljikohidrata. Bjelančevine se troše za izgradnju, a ugljikohidrati se razgrađuju i oslobađaju energiju.

Vježbe i sportovi, posebno - plivanje i veslanje, skladno razvijaju mišiće tijela. Stalnom upotrebom muskulature razvijaju se prirodna svojstva mišića: sposobnost za rad i izdržljivost u radu.

Na mnogim radnim mjestima u savremenoj proizvodnji, radnici obavljaju samo određene radne operacije, a sve je češći rad u sjedećem položaju. Usljed stalnog naprezanja iste grupe mišića, dolazi do zastoja u radu drugih grupa. Zbog toga se u toku ili poslije rada obavlja korektivna gimnastika. Posebnlm vježbama pokreću se oni mišići koji su u toku rada mirovali ili su se slabo kretali.

Iscrpljenim mišićlma je potreban oporavak. Ukoliko je čitav organizam iscrpljen napornim radom, najlakše će se oporaviti odmorom. U tom slučaju ležanje i san su odgovarajući odmor. Ako se umori samo neki dio tijela, tada je najbolje promijeniti aktivnost i tako zaposliti druge dijelove mišićnog sistema. Nakon dugog stajanja, sjedenja u školi i sl. potrebno je izaći na igralište, u prirodu, trčati, hodati, razgibati sve dijelove tijela.

Jačanje mišića utiče i na jačanje kostura. Prilikom snažnijeg rada mišića, kosti se više opterećuju, a opterećivanje izaziva njihovo jačanje. Pritisak ili potezanje potiču ćelije pokosnice da proizvode koštano tkivo u onim dijelovima koji su najviše opterećeni. Kosti sportista su teže od kostiju Ijudi koji se ne bave sportom.

Rad mišića utiče i na rad drugih organskih sistema. Prilikom fizičkog rada udisaji su dublji, i u pluća ulazi više kisika. Srce se jače steže i pospješuje cirkulaciju krvi. Pojačano trošenje hranljivih sastojaka i mišića - izaziva glad. Uzimanje veće količine hrane pojačava probavu, ali i izlučivanje produkata metabolizma. Tada su i nervi, šaljući podražaje u mišiće, mnogo aktivniji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]