Los
| Los | |
|---|---|
| Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) | |
 | |
,_Potter_marsh,_Alaska,_Estados_Unidos,_2017-08-22,_DD_139.jpg) Odrasla ženka u Potter Marshu, Aljaska | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Artiodactyla |
| Porodica | Cervidae |
| Potporodica | Capreolinae |
| Rod | Alces |
| Vrsta | A. alces |
| Dvojno ime | |
| '''Alces alces''' (Linnaeus, 1758) | |
 Rasprostranjenost losa | |
| Sinonimi | |
| Cervus alces Linnaeus, 1758[1] | |
Los (latinski: Alces alces) najveća je danas živuća vrsta iz porodice jelena i jedina savremena vrsta roda Alces.[2] Rasprostranjen je u borealnim i hladnim umjerenim područjima Sjeverne Amerike, Evrope i Azije, gdje nastanjuje šume, močvare i druga vlažna staništa.[3] Vrsta se odlikuje veoma dugim nogama, izduženom glavom, kožnim režnjem pod grlom i širokim, lopatastim rogovima mužjaka.
Opis
[uredi | uredi izvor]Los je snažno građen papkar s visokim ramenima, dugim nogama i kratkim repom.[2] Odrasli mužjaci u pravilu su osjetno veći od ženki i razvijaju rogove koji se svake godine odbacuju i ponovo izrastaju.[4][5] Za razliku od većine drugih jelena, rogovi losa najčešće su široki i lopatasti, s rubnim izdancima, a ne usko razgranati.[2] I mužjaci i ženke imaju pod grlom viseći kožni režanj, često nazivan zvono.[4]
Prema zoološkim i stručnim izvorima, odrasli mužjaci obično dosežu masu od približno 380 do 700 kg, dok ženke najčešće imaju 200 do 490 kg; visina u ramenima može prelaziti 2 m kod najvećih jedinki.[2][4][6] Najveći primjerci zabilježeni su u Aljasci i dijelovima sjeveroistočne Azije.[2][6]
Rasprostranjenost i stanište
[uredi | uredi izvor]Los ima cirkumpolarnu rasprostranjenost u sjevernoj hemisferi.[2][4] U Evropi živi u Skandinaviji, Finskoj, baltičkim zemljama, Poljskoj, Bjelorusiji, dijelovima Ukrajine i širokom pojasu Rusije, dok je u Aziji rasprostranjen kroz Sibir do istočnih dijelova kontinenta.[2][3] U Sjevernoj Americi javlja se u velikom dijelu Kanade, na Aljasci i u sjevernim te planinskim područjima Sjedinjenih Američkih Država.[2][6]
Vrsta je najčešće vezana za borealne šume, mješovite šume i vlažna staništa uz jezera, rijeke i močvare.[3][4] Tokom toplijeg dijela godine često boravi uz vodu, gdje se hrani i vodenim biljkama, dok zimi češće koristi zaklon šumskih područja s dovoljno drvenastih izdanaka.[2][4]
Način života i ishrana
[uredi | uredi izvor]Los je pretežno samotnjačka životinja i izvan perioda parenja najčešće se kreće pojedinačno.[4][5] Ženke se najčešće viđaju s mladuncima, a privremena okupljanja mogu se javiti na pogodnim hranilištima ili u sezoni parenja.[4] Iako djeluje tromo, dobar je plivač i sposoban je prelaziti veće vodene površine, što mu pomaže pri traženju hrane i izbjegavanju grabežljivaca.[7]
Ishrana losa zasniva se pretežno na brstenju, a uključuje lišće, izdanke, grančice, koru i vodeno bilje.[4] Sastav hrane mijenja se sezonski: ljeti se više hrani zeljastim i vodenim biljkama, a zimi drvenastim dijelovima biljaka.[4] Među prirodnim neprijateljima ubrajaju se prije svega vukovi i medvjedi, naročito kada je riječ o teladi i oslabjelim jedinkama.[8]
Parenje se uglavnom odvija u jesen, kada mužjaci ulaze u razdoblje pojačane aktivnosti i međusobnog nadmetanja za ženke.[4] U to vrijeme mužjaci se glasaju, obilježavaju prostor i mogu se sukobljavati rogovima.[4] Skotnost traje oko osam mjeseci, a ženka najčešće koti jedno mladunče, rjeđe dva, u proljeće ili rano ljeto.[4][8] Mladunci ostaju uz majku do naredne sezone parenja.[4]
Taksonomija i podvrste
[uredi | uredi izvor]Los pripada rodu Alces, redu Artiodactyla i porodici Cervidae.[1][9] Savremene taksonomske baze potvrđuju ga kao jedinu živuću vrstu toga roda.[9][10] U zoološkoj literaturi navodi se više podvrsta, ali njihov broj i razgraničenje nisu jednako prihvaćeni u svim klasifikacijama.[9] Među često navođenim podvrstama jesu evropski los (A. a. alces), aljaški los (A. a. gigas), Širasov los (A. a. shirasi) i jakutski ili srednjosibirski los (A. a. pfizenmayeri).[6]
Status zaštite
[uredi | uredi izvor]Prema podacima IUCN-a, Evropske agencije za okoliš i NatureServea, los se na globalnom nivou smatra vrstom najmanje zabrinutosti.[11] Iako je u pojedinim dijelovima areala brojnost lokalno opadala ili se mijenjala pod utjecajem lova, promjena staništa, parazita i klimatskih faktora, vrsta kao cjelina i dalje ima široku rasprostranjenost i veliku ukupnu populaciju.[11]
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Alces: A Journal Devoted to the Biology and Management of Moose (Alces alces) (Alces: časopis posvećen biologiji i upravljanju populacijama losa).
- DuTemple, Lesley A. North American Moose (Sjevernoamerički los). Lerner Publications, 2000. ISBN 978-1-57505-426-1
- Geist, Valerius; Francis, Michael H. Moose: Behavior, Ecology, Conservation (Los: ponašanje, ekologija, zaštita). Voyageur Press, 1999. ISBN 978-0-89658-422-8
- Promack, Jennie; Sanker, Thomas J. Seasons of the Moose (Godišnja doba losa). Gibbs Smith, 1992. ISBN 978-0-87905-455-7
- Strong, Paul. Wild Moose Country (Zemlja divljeg losa). Cowles Creative Publishing, 1998. ISBN 978-1-55971-638-3
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Alces alces (Linnaeus, 1758)". GBIF. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 "Moose". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 3 "Elk – Alces alces (Linnaeus, 1758)". EUNIS. Evropska agencija za okoliš. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 "Alces alces". Animal Diversity Web. University of Michigan. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 "Amazing Species: Moose" (PDF). IUCN Red List. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 3 4 "Moose (Alces alces) Species Profile". Alaska Department of Fish and Game. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- ↑ "Moose". National Geographic. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 "Moose". National Wildlife Federation. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 3 "Alces alces". Mammal Diversity Database. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- ↑ "ITIS – Alces alces". Integrated Taxonomic Information System. Pristupljeno 10. 4. 2026.
- 1 2 "Alces alces". NatureServe Explorer. Pristupljeno 10. 4. 2026.
