Lotika Zellermeier

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Lotika Zellermeier (Lotika Cilermajer) (rođena 1860. u Krakovu, Poljska, umrla 1938. u Višegradu, Jugoslavija) bila je inspiracija nobelovcu Ivi Andriću za glavnog lika romana Na Drini ćuprija. Najstarija je od tri sestre Zellermeier koje su se krajem 19. vijeka iz Krakova doselile u Bosnu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Malo se zna o Lotikinom djetinjstvu i ranoj odrasloj dobi. Bila je udata za doktora u Krakovu, ali njegov identitet do danas je nepoznat. Umro je kad je Lotiki bilo 19 godina. Ubrzo nakon suprugove smrti, Lotika se sa sestrama preselila u bosanskohercegovački grad Višegrad (tada Austro-Ugarska). Istovremeno su se iz Krakova u Višegrad doselile još dvije jevrejske porodice, Zaller i Apfelmeier. Njihove sudbine će se nerazdvojno ispreplitati u narednim godinama.

Iako je bila udovica od rane mladosti, Lotika se više nije udavala i nije imala potomke.

U Višegradu je radila kao upravnica hotela Zur Brucke, kojeg su mještani zvali Lotikin hotel. Vlasnik hotela bio je suprug njene sestre Debore, Adolf Zaller. Dok je vodila hotel, jedan od stalnih gostiju bio je Ivo Andrić. Njih dvoje su tokom godina izgradili blisku vezu.

Lotika i Ivo Andrić[uredi | uredi izvor]

Ivo Andrić proveo je svoje djetinjstvo, mladost i ranu odraslu dob u Višegradu rado provodeći vrijeme u Lotikinom hotelu. Uspostavivši blizak odnos sa Lotikom, iskoristio je nju i njenu porodicu za osnovu za mnoge likove u svom romanu Na Drini ćuprija.[1][2] Kada je 1961. godine, 23 godine nakon Lotikine smrti, dobio Nobelovu nagradu za književnost, u pismu su mu čestitale njene nećakinje Ina i Helena. Ljubazno je odgovorio zahvalivši im se.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Lotikina sestra Debora bila je udata za Adolpha Zallera, također spomenutog u Andrićevom romanu. Njihova kćer Ina udala se za zagrebačkog doktora Dragu Marasa. Živjeli su u Montrealu, Quebec, u Kanadi, do kraja života.

Najmlađa sestra Adelaide udala se za Lavoslava Sperlinga, višegradskog biznismena, s kojim je imala petoro djece: sinove Samuela - bankara kojeg su nacisti ubili u Beču 1941. godine, Benjamina - vlasnika kožbe fabrike u Leipzigu, koji je također ubijen početkom Drugog svjetskog rata, Ferdinanda - koji je ubijen u logoru Sajmište u Beogradu, te kćerke Anu i Serafinu. Ana je rano umrla od tuberkuloza, dok je Serafina jedina preživjela rat.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Jevrejka unijela duh u višegradsku kasabu". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 5. 3. 2022.
  2. ^ Deutsche Welle, Lotika - zaboravljena Andrićeva junakinja | DW | 22. 10. 2018., pristupljeno 5. 3. 2022

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]