Ludvik Lazar Zamenhof

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ludvik Lazar Zamenhof
Ludvik Lazar Zamenhof
Rođenje
Ludvik Lazar Zamenhof

(1859-12-15) 15. decembar 1859.
Smrt14. april 1917(1917-04-14) (57 godina)
Druga imenaDr. Esperanto, Gofzamen, Unuel, Anna R.
Zanimanjeoftalmolog
Poznat(a) poEsperanto
Značajna djela
Unua Libro (1887)
Dua Libro (1888)
Fundamento de Esperanto (1905)
Supružnik/ciKlara Zamenhof
DjecaAdam, Zofija i Lidija
RoditeljiMarko i Rozalija Zamenhof
Potpis
Originala Verkaro-L L Zamenhof signature.svg

Ludvik Lazar Zamenhof (poljski: Ludwik Łazarz Zamenhof, ruski: Лю́двик Ла́зарь Заменго́ф; Białystok, 15. decembar 1859 – Varšava, 14. april 1917) bio je poljski oftalmolog i tvorac međunarodnog umjetnog jezika esperanta.[1][2]

Poznat je također po svojim Pseudonimima: Dr. Esperanto, Gofzamen, Unuel, Anna R.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Zamenhofovi roditelji su bili: Marko Zamenhof, učitelj, i Rozalija Zamenhof. Njegova porodica su Jevreji porijeklom iz Litvanije.

Odrastao je u Białystoku (u tadašnjem Ruskom Carstvu, današnja Poljska), višenacionalnom gradu, u kome su se govorili mnogi jezici.

Za vrijeme studiranja upoznao se sa cionizmom, međutim, shvativši njegovu nerealnost, posvetio se kreiranju esperanta. Studirao je medicinu u Moskvi (1879–1881) i Varšavi (1881–1885). Specijalizovao se za oftalmologiju u Beču (1886).

Rudimentalni oblik esperanta bio je dovršen do početka zime 1878. i mladi Zamenhof sa svojim gimnazijskim kolegama organizuje slavlje koje naziva „danom rođenja međunarodnog jezika“. Međutim on nije prestajao da svoj jezički projekt dotjeruje tako da npr. 1881. postoje tri u mnogo čemu različita jezička projekta, a već 1885. daje projektu konačni izgled. Zatim je slijedeće dvije godine nastojao da nađe izdavača.

Sve troje Zamenhofove djece ubili su nacisti: sina Adama policija u Varšavi po naređenju Berlina, a obje ćerke Lidiju i Sofiju usmrtili su u gasnim komorama Treblinke 1942. Njegov unuk Luj-Kristofer Zaleski-Zamenhof sada živi u Francuskoj.

Esperanto[uredi | uredi izvor]

Dana 26. jula 1887. izlazi iz štampe Prva knjiga esperanta, zahvaljujući pomoći koje dobija od oca Klare Zamenhof (devojačko Silbernik) s kojom se iste godine ženi. Prvi njihov sin Adam Zamenhof, rođen 1888, postat će također oftalmolog, i nastaviti će sa praksom svog oca; njihova prva ćerka rođena 1889, postati će također ljekar; druga ćerka Lidija Zamenhof, rođena 1904, najvjernije od djece slijedila je put svoga oca, organizujući nastavu na esperantu.

Novembra 1897. porodica Zamenhov se nastanjuje u Varšavi, u siromašnom jevrejskom kvartu. Tek 1905, prvi put za 20 godina, dobijaju priliku da sa suprugom otputuje na „Prvi esperantski kongres“ takozvani Bolonjski proces. Kasnije, zahvaljujući honoraru koje počinje da dobija od poznatog esperantskog časopisa La Revuo, nastavlja da svake godine učestvuje na esperantskim kongresima, pa čak i na onom 1910. u Washingtonu. Počev od 1905. do Prvog svjetskog rata njegov život teče mirno i radno; preko dana u ljekarskoj ordinaciji, a samo uveče bi mogao da se posveti svojim strastima: jeziku i projektu univerzalne religije; između ovih dijelio je svoje snage i vrijeme.

Na esperantskom planu njegovi prevodi redovno se pojavljuju u esperantskim časopisima, sa sve većim uspjehom.

Religija[uredi | uredi izvor]

Na religijskom planu, on objavljuje 1906, u Rusiji, anonimnu brošuru o „Homaranizmu“. Najpoznatiji francuski esperantista toga vremena De Bofron ga žestoko napada u časopisu „L'Esperantiste“, i Zamenhof mu odgovara, ali uvijek anonimno. Jula 1911. prisustvuje Međunarodnom antirasnom kongresu u Londonu gdje predstavlja svoj projekt u kome kaže, da „će međuplemenska različitost i mržnja potpuno nestati kada cijelo čovječanstvo bude govorilo jednim jezikom i imalo jednu religiju“. Kasnije, da bi pokušao što što lakše da brani svoja religijska ubjeđenja, a da ne prouzrokuje štetu esperantskom pokretu 1912, na Svetskom esperantskom kongresu u Krakovu, javno se distancira od svake buduće uloge u esperantskom pokretu. Sljedeće godine, objavljuje novu kompleksniju verziju svoje ranije brošure pod nazivom „Deklaracija o Homaranizmu“: očigledno u želji da aludira na „Deklaraciju o Esperantizmu “, koju beše obznanio na Prvom kongresu u Bolonji.

Bio je zamislio da organizuje kongres svojih religijskih pristalica u Parizu kada ga u tom trenutku prekida iznenadna ratna eksplozija. Morao je da se vrati u Varšavu preko Švedske i Finske. Vrativši se natrag u svoj grad, nastavio je neumorni rad. Završava 4 toma Andresenovih bajki, prijevod Starog zavjeta; istovremeno on završava cirkularno pismo sazivajući sastanak svih intelektualaca koji bi bili voljni da organizuju Opći svjetski kongres za novu (neutralnu) sveopću religiju. Usred tih nastojanja sustiže ga smrt 14. aprila 1917. Ostao je do posljednjeg daha vjeran svojim idealima, koje je tako lijepo opisao u dole citiranom pismu Alfredu Mišou (Alfred Michaux).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "L.L. Zamenhof | Polish linguist and physician | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-05-09.
  2. ^ "Birth of Ludwig Zamenhof, creator of Esperanto | History Today". www.historytoday.com. Pristupljeno 2022-05-09.