M-87 Orkan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
M-87 Orkan
SVLR M-87 Orkan.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1987 - do danas
Ratovi Rat u SFRJ, Zaljevski rat
Proizvodnja
Proizvođač Flag of SFR Yugoslavia.svg BNT "Bratstvo" Novi Travnik
Varijante M-87, Orkan 2
Opis oružja
Težina 32,000 kg
Dužina 9 m
Dužina cijevi 4.6 m
Visina 3.84 m
Posada 5
Kalibar 262 mm
Maks. domet 70 km

M-87 Orkan je samohodni višecevni raketni sistem velikog dometa nastao kao zajednički projekat SFRJ i Iraka. Namjenjen je za vatrenu podršku jedinica veličine korpusa i armije. Može da efikasno neutrališe sve vrste ciljeva od žive sile do oklopnih borbenih vozila i da vrši protivoklopno zapriječavanje. Obezbjeđuje brza i iznenadna dejstva sa nepripremljenih vatrenih položaja u svim uslovima.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Razvoj sistema M87 Orkan započeli su u drugoj polovini 1980. godine u Vojnotehničkom institutu jugoslovenski i irački stručnjaci (iračka oznaka za ovaj sistem je "Ababil 50"). Ispitivanja prototipova obavljena su do kraja 1985. godine, a dve godine kasnije Orkan je uveden u operativnu upotrebu JNA. Završna ispitivanja su trajala oko šest meseci, uključujući i testove u pustinjama Iraka, augusta 1987. godine. Tokom ovih ispitivanja lansirano je oko 500 raketa (od toga dvije trećine u ekstremnim uslovima - pri temperaturama od -30 do +54 °C). Danas se još uvijek prizvodi u fabrici BNT TMiH Novi Travnik.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Lanser je postavljen na šasiju kamiona FAP 3232 BDS/A, konfiguracije 8x8. Vozilo ima masu 15.000 kg, dok je borbena masa 32.000 kg. Za pogon se koristi dizelski motor snage 235 kW, s direktnim ubrizgavanjem. Pokretljivost izvan uređenih cesta je poboljšana ugradnjom sistema za centralnu regulaciju tlaka u pneumaticima. Petočlana posada smiještena je u klimatiziranoj kabini u prednjem dijelu vozila, a na zadnju platformu je postavljen 12-cijevni lanser. Polje djelovanja lansera po pravcu je 220°, a po elevaciji od -0,5° (+22° iznad kabine vozila) do +56°. Prije gađanja spuštaju se četiri stope radi isključivanja sistema za oslanjanje vozila, a poseban sistem zatim vrši nivelaciju (dovođenje u horizontalni položaj) platforme sa lanserom. Upravljanje svim sistemima je daljinsko i posada ne mora napuštati kabinu vozila prilikom gađanja.

Projektili[uredi | uredi izvor]

Raketa R-262 M87 Orkan je razvijena u dvije varijante:

U kasetnoj bojevoj glavi s bombama nalazi se 288 kumulativno-komadnih bomba koje na visini 800 do 1000 m izbacuje pirotehničko punjenje. Površina razbacivanja punjenja je oko 2 hektara, a radijus ubojnog djelovanja svake je 10 m. Kalibar bombe je 40 mm, probojnost 60 mm pancirnog čelika, a masa 245 grama.

Kasetna bojeva glava s protivoklopnim minama sastoji se od 8 čeličnih kontejnera s ukupno 24 mine. Pad kontejnera usporava padobran, a nakon 2,5 sekunde iz kontejnera se izbacuju mine koje padaju stabilizirane uz pomoć četiri krilca. Kalibar mine je 105 mm, masa 1,8 kg, probojnost 40 mm. Upaljač je nekontaktni, reagira na promijenu magnetnog polja, a mina se samouništava nakon 24 sata.

Domet rakete regulira se promjenom elevacije lansera i aktiviranjem zračnih kočnica na raketi. Minimalni domet je 5 km, a maksimalni 50 km. Rakete se ispaljuju pojedinačno ili rafalno sa intervalom od 2, 3 ili 4 sekunde.

Savremeni sistem za upravljanje vatrom osigurava automatizirano izračunavanje i zauzimanje elemenata za gađanje. Dijelovi SUV-a nalaze se na lansirnim vozilima, komandnom vozilu, topografskom, osmatračkom i meteorološkom vozilu. Podaci se između vozila razmijenjuju automatizirano - radio ili kabelskom vezom.

U sastavu baterije sistema Orkan nalaze se i vozila za prijevoz i pretovar raketa. Na vozilu se nalaze 24 rakete i dizalica uz pomoć koje dvočlana posada može za 30 minuta utovariti ili istovariti sve rakete.

Lansirna vozila sistema M87 Orkan naoružana su i protivavionskim mitraljezom kalibra 12,7 mm postavljenim na krov kabine. Za maskiranje se koriste četiri bacača dimnih kutija postavljena na prednjem braniku.[2]

Taktično-tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Kalibar: 262 mm
  • Broj lansirnih cijevi: 12
  • Posada: 5
  • Borbena masa lansirnog vozila: 32000 kg
  • Dužina vozila u hodnom položaju: 9 m
  • Širina vozila u hodnom položaju: 2,64 m
  • Visina vozila: 3,84 m
  • Maksimalna brzina: 80 km/h
  • Radijus kretanja: 600 km
  • Masa rakete s bombicama: 389,7 kg
  • Masa rakete s minama: 382,2 kg
  • Polje djelovanja po pravcu: 220°
  • Polje djelovanja po elevaciji: -0,5° do + 65°
  • Površina razbacivanja bombica: oko 2 ha
  • Površina razbacivanja mina: oko 4 ha
  • Vjerovatno skretanje po pravcu na maksimalnom dometu: 300 m
  • Vjerovatno skretanje po daljini na maksimalnom dometu: 220 m
  • Domet: 5 - 50 km
  • Temperaturni ospeg uporabe: -30 do +54 °C

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]