M24

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
M24 Chaffee
M4 Medium Tank
Svojstva
Posada5
Dužina5.48 m
Širina2.95 m
Visina2.45 m
Težina18.4 tone
Oklop i naoružanje
Oklopmax. 40 mm
Osnovno naoružanjetop 75 mm
Sekundarno naoružanje2xmitraljez 7.62 mm, 1xmitraljez 12.7 mm
Pokretljivost
Pogon2 × Cadillac Series 44T24, 8 cilindara
300 KS (220 kW)
Suspenzijatorzijske opruge
Brzina na cesti56 km/h
Domet160 km

M24 Chaffee je američki lahki tenk iz druge polovine Drugog svjetskog rata.

Nastanak i korištenje[uredi | uredi izvor]

Kada je u aprilu 1943. godine postala očita neupotrebljivost američkog lahkog tenka M3/M5 Stuart, SAD nije kao i sve ostale države odustao od gradnje novih lahkih tenkova nego je započeo novi vojni projekt imena T24. Razvoj je povjeren Chryslerovoj podružnici motornih vozila korporacije General Motors.

Ovaj tenk je s oduševljenjem dočekan u izvidničkim jedinicama koje su do tada bile opremljene tenkovima M3/M5 Stuart. Borba lahkih tenkova protiv neprijateljskih tenkova je bila odbačena kao doktrina još 1943. pa je taj zadatak bio više rezultat slučaja nego namjere u kojima je brzina, niski profil te brža rotacija kupole novog tenka često bila presudna.

Pošto je izbijanje rata u Koreji vojno iznenadilo SAD tamošnji vojni vrh se odlučio na korištenje tokom prve fazi rata tenka M24 čiji veći broj se tada nalazio u Japanu. Tokom tog sukoba M24 se neuspješno susreće s sovjetskim T-34/85 . Razlog za to možemo naći u činjenici da su se ovi tenkovi slali na zadatak za koji uopće nije bio napravljen. Preslabi top nije bio u stanju probiti prednji oklop na T-34/85 kao što to ranije nije mogao napraviti protiv njemačkih Panzer V i Panzer VI Dolaskom jačih tenkova M24 je vraćen na prvobitne misije izviđanja.

Vjerovatno najpoznatije bojište za M24 je bila Indokina tj. Vijetnam gdje se pokazao kao odličan tenk za močvarno tlo i polja riže, a nedostatak protivoklopnog oružja kod Viet Minh-a nije dovodilo u pitanje tanki oklop. U novembru 1953. deset rastavljenih M24 dopremljeno je zrakoplovima u Dien Bien Phu gdje su korišteni kao samohodna artiljerija ispalivši više od 15.000 granata.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Za naoružanje tenka izabran je beztrzajni top 75mm T13E1 koji je korišten na bombarderima B-25 i omogućavao istu vatrenu moć kao i kod tenka M4 Sherman.

Na ratišu novi tenk je pokazao odličnu prohodnost po snijegu i blatu za razliku od Stuarta i Shermana, lako održavanje kao i svi ostali američki tenkovi, a niski profil u kombinaciji s velikom brzinom činili su tenk teškom metom. Osnovni problem preslabog oklopa kod lakih tenkova je ostao i kod M24, pogotovo oklopa na trbuhu koji se pokazao nedovoljnom jakim da zaštiti posadu od djelovanja protivoklopnih mina. Zbog te slabosti on nije mogao biti korišten niti u borbi protiv pješadije tokom Drugog svjetskog rata pošto tada svako i najmanje protivtenkovsko oružje ima mogućnost probijanja njegovog prelaganog oklopa. Dodatni problem je bila mala količina municije koja je stala u vozilo pa se često događalo da se municija morala obnavljati po dva tri puta u jednom danu. Još jedan problem je predstavljala loše postavljen mitraljez od 12,7 mm koja iako namjenja borbi protiv zrakoplova najčešću primjenu imala protiv pješadije.

Sveukupno je proizvedeno tokom prve i zadnje godine proizvodnje M24 nešto manje od 5000 njegovih primjeraka.[1]

Prenamjene[uredi | uredi izvor]

Kao i mnogi drugi tenkovski dizajni tako i ovaj doživljava promjene s ciljem njegovog produženja života. Prvi pokušaj je bila proizvodnja oklopnog vozila imena M19 koji nastaje montiranjem novog oružja koje bi moglo bez problema otvarati vatru u suprotnom smjeru od onoga u kojem se vozilo kreće. Druge dvije prenamjene su bile klasične u kojima se tenku skida kupola kako bi se na njega postavio jači top. Na prvu takvu prenamjenu postavljen je top kalibra od 105 mm, dok je na drugoj on još pojačan na 155 mm.

Uzimajući u obzir sve te tri prenamjene proizvedeno je oko 650 takvih vojnih vozila.

Nakon rata i drugi korisnici[uredi | uredi izvor]

Njegova kratkotrajna američka upotreba tokom borbi u Koreja 1950. godine rezultira zabranom korištenja M24 u borbi protiv drugih tenkova tako da on do kraja svog životnog vijeka nije više imao slične susrete u američkoj vojsci. Zadnji rat u kojemu su korišteni ovi tenkovi je ona između Indije i Pakistana 1971. godine kada je izvršen pokolj ovih tenkova.

Bez obzira na sve dobro znane nedostatke M24 ostaje u vojnim snagama raznih država do 1993. godine kada Norveška posljednje primjerke povlači iz upotrebe.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Korisnici M24 tenka u svijetu.

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]