Mač
Mač je oružje sa oštricom namijenjeno za ručno sječenje ili zabadanje. Njegova oštrica, duža od noža ili bodeža, pričvršćena je za dršku i može biti ravna ili zakrivljena. Mač za zabijanje obično ima ravniju oštricu sa šiljastim vrhom. Vjerojatnije je da će mač za rezanje biti zakrivljen i da ima naoštrenu oštricu na jednoj ili obje strane sječiva. Mnogi mačevi su dizajnirani i za zabadanje i za rezanje. Precizna definicija mača varira u zavisnosti od historijske epohe i geografskog regiona.
Historijski gledano, mač se razvio u bronzanom dobu, evoluirao iz bodeža; najraniji primjerci datiraju iz oko 1600. godine prije Krista. Mač iz kasnijeg gvozdenog doba ostao je prilično kratak i bez prečke. Spatha, kako se razvijala u kasnorimskoj vojsci, postala je prethodnica evropskog mača srednjeg vijeka, isprva usvojenog kao mač iz perioda seobe, a tek u visokom srednjem vijeku razvio se u klasični mač sa poprečnim štitom. Riječ sword nastavlja staroenglesku, sweord.[1]
Mačevi za zabijanje kao što su rapir i na kraju mali mač bili su dizajnirani da brzo nabiju svoje mete i nanose duboke ubodne rane. Njihov dugačak i ravan, ali lagan i dobro izbalansiran dizajn učinio ih je vrlo upravljivim i smrtonosnim u dvoboju, ali prilično neefikasnim kada se koriste u pokretu sječenja ili sjeckanja. Dobro naciljani iskorak i potisak mogli bi prekinuti borbu za nekoliko sekundi samo vrhom mača, što bi dovelo do razvoja stila borbe koji je vrlo sličan modernom mačevanju.
Mačevi za rezanje kao što su sablja i slične oštrice kao što je rezanica bile su teže građene i tipičnije su se koristile u ratovanju. Napravljena za rezanje i sjeckanje više neprijatelja, često s konja, duga zakrivljena oštrica sablje i blaga ravnoteža težine naprijed dali su joj smrtonosni karakter na bojnom polju. Većina sablji također je imala oštre vrhove i oštrice s dva sječiva, što ih je činilo sposobnim da probiju vojnika za vojnikom u konjičkom napadu. Sabre su se nastavile koristiti na bojnom polju sve do početka 20. stoljeća. M1917 Cutlass Američke mornarice, korištena u Prvom svjetskom ratu držana je u njihovom arsenalu sve do Drugog svjetskog rata, a mnogim marincima je izdata varijanta nazvana M1941 Cutlass kao improvizirana mačeta iz džungle tokom rata na Pacifiku.[2][3]
Mač je oružje za borbu prsa u prsa. Sastoji se od zašiljene jednosjekle i dvosjekle oštrice, pričvršćene o držak (balčak) i zaštićene metalnom navlakom (tok ili korice).
Prvobitno su se mačevi izrađivali od bronze. Rimljani su prvi stali upotrebljavati željezni mač (spada). Srednjovjekovna spatha se razvija od latinskog mača. Feudalni vitezovi bili su veoma teškim mačevima koji su se morali držati s obje ruke te su služili za posijecanje neprijatelja, jer im je vrh bio zaobljen. U srednjem vijeku su se najbolji mačevi izrađivali u Toledu i Damasku (dimiskije). Danas je u popularnoj kulturi često prisutna i japanska katana.
S razvojem vatrenog oružja mač je poprimio uglavnom simboličko značenje te ga u današnjim vojskama isključivo drže radi dekoracije. Prilikom predaje se mač predaje neprijatelju, a prilikom degradacije se oficiru mač uzima i lomi.
Mačem se danas ipak najviše služe sportaši koji se bave mačevanjem.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ srodno starovisokonjemačkoj riječi swert, staronordijskoj riječi sverð, iz protoindoevropskog korijena *swer- "raniti, rezati". Prije otprilike 1500. godine, pravopis swerd(e) bio je mnogo češći od sword(e). Nepravilan gubitak /w/ u engleskom izgovoru također datira iz oko 1500. godine i nalazi se u malom broju drugih riječi, kao što su answer (usp. swew), conquer (usp. query). Charles Barber, Joan Beal, Philip Shaw, The English Language, Canto Classics, 2. revidirano izdanje, Cambridge University Press, 2012, str. 206 .. Latinski je imao ensis, gladius i spatha; kao termin za mač koji je koristila kasnorimska vojska, spatha je postao izvor riječi za "mač" u romanskim jezicima, kao što su italijanski spada, iberijski espada i francuski epée. I gladius i spatha su posuđenice iz latinskog; ensis je bio generički termin za "mač" u klasičnom latinskom jeziku, a ponovo se široko koristio u renesansnom latinskom, dok je srednji latinski uglavnom koristio gladius kao generički termin.
- ↑ Clements, J., & Hertz, B. (n.d.). The Myth of Thrusting versus Cutting Swords. https://www.thearma.org/essays/thrusting_vs_cutting.html
- ↑ Wagner, R. (n.d.). Focus on the M1917/M1941 Cutlass. Angelfire. https://www.angelfire.com/wa/swordcollector/cutlass.html
Vanjski likovi
[uredi | uredi izvor]- Some Typological Features of Byzantine Spatha by Marko Aleksić (2010)
- Aleksić, Marko (2007). "Mediaeval Swords from Southeastern Europe. Material from 12th to 15th Century". Belgrade: Dedraplast. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link) - Aleksić, Marko (2011). P. Kucypera, P. Pudło (ured.). "Some Types of Hilts of Medieval Swords from Southeastern Europe". Cum arma per aeva. Uzbrojenie indywidualne na przestrzeni dziejów. Łódź: 155–172.CS1 održavanje: ref=harv (link)
