Mahala

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mahale su glavne gradske četvrti bosanskohercegovačkih gradova koje su bile namijenjene isključivo stanovanju.

Nastaju dolaskom Osmanlija na prostore Bosne koji formiraju gradove orijentalnog tipa. Mahale su okruživale čaršiju (zanatsko i trgovačko jezgro grada sa hanovima, hamamima, bezistanima, džamijama i drugim bogomoljama), a imale su u svom jezgru manju džamiju ili mesdžid, uz džamiju mekteb (osnovna škola), pa česmu, harem, pekare, trgovinu živežnim namirnicama, a sve je to služilo potrebama četrdesetak do pedeset individualnih porodičnih kuća. Jednoj čaršiji u gradu odgovarao je često veliki broj mahala.

U mahalama je bio svojstven kult komšiluka, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost ljudi. Danas se mahalama nazivaju samo neka periferna mjesna područja, a nekada ih je bilo mnogo više. Samo je u Sarajevu bilo oko šezdeset mahala. Neke od poznatijih su: Bistrik, Vratnik, Alifakovac, Ćemaluša, Dženetića mahala, Bjelave ravne, Strošić, Hrid, Širokača sokak, Abdesthana itd, a njihova imena govore o slikovitosti bosanskog jezika i njegovom specifičnom spoju sa turcizmima.